U vrhu Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje sjedi kirurg koji je napastovao pacijenticu, a bolnica je to zataškala, sveučilišni profesor koji je prepisivao iz tuđe knjige, bivši HDZ-ovac koji je krao glasove za Ivu Sanadera, Vladimira Šeksa i Luku Bebića...
Načinom svog političkog djelovanja Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB), parlamentarna stranka s tri zastupnika u Hrvatskom saboru, skliznula je izvan ustavnih okvira. Činjenica da se čelnici te stranke javno i otvoreno hvale da su oni, a ne Glavaš, donijeli odluku o njegovom bijegu, njihovo neskriveno pomaganje pravomoćno osuđenom ratnom zločincu i bjeguncu od zakona te višekratne izjave o nepriznavanju presuda Županijskog i Vrhovnog suda, tu su stranku izveli izvan zakonskih okvira.
Jedan zapadni diplomat čija moćna zemlja izbjegava svaki kontakt s HDSSB-ovom vlašću i u velikom luku zaobilazi Osijek, još prije pravomoćnosti Glavaševe presude, usporedio je Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje s djelovanjem Srpske radikalne stranke prije raskola, dok je na njenom čelu bio Tomislav Nikolić. “Oni su se”, rekao je misleći na obje stranke, “potpuno stavili u službu svojih vođa, ratnih zločinaca”.
Razlaz sa Sanaderom
HDSSB danas je jedina politička stranka u Hrvatskoj kojom se upravlja iz inozemstva. Iako joj je, formalno, sjedište u Osijeku, sve ključne odluke donose se u Drinovcima, u Bosni i Hercegovini, u podrumu goleme vile odbjeglog Branimira Glavaša, koji ju je sagradio za samo nekoliko mjeseci, u rekordnom roku, otkako je u svibnju prošle godine, neposredno pred izricanje 10-godišnje zatvorske kazne, dao petama vjetra i odmaglio u svoju “drugu domovinu”. Ondje se, u Drinovcima, održavaju sjednice predsjedništva te stranke, pa kolone vozila redovito prevaljuju više od 700 kilometara, koliko od slavonske metropole treba do te hercegovačke zabiti, kako bi se donijeli zaključci i smjernice koje se onda provode u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji.
HDSSB projekt je Branimira Glavaša koji je osmislio pritisnut velikim nevoljama, sluteći razlaz s Ivom Sanaderom i HDZ-om. To se dogodilo u proljeće 2005. pred lokalne izbore koje je Glavaš kanio dobiti zavodljivom pričom o zaostajanju Slavonije i nužnosti regionalizacije Hrvatske, ukidanjem pet slavonskih županija i stvaranjem regije “od Iloka do Ilove”. Iako Glavaš nikad nije bio regionalist - naprotiv, žestoko bi se okomio na sve što je iole na to mirisalo, čak i tako slabašne pokušaje kakva je bila danas ugasla Slavonsko-baranjska hrvatska stranka (SBHS) Damira Jurića - ocijenio je da bi tom pričom mogao dobiti izbore. Uz to, računao je, da bi upravo on bio najpogodnija ličnost za čelno mjesto buduće slavonske regije.
Sanader je Glavaša izbacio iz HDZ-a 21. travnja 2005., dan nakon što je na internetu osvanula inicijativa nazvana Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje, koju je Glavaš predstavljao udrugom građana, zainteresiranih za boljitak Slavonije. Ona se, od buduće stranke, koju će osnovati 21. lipnja 2006. razlikovala samo u jednoj riječi - sabor će osnivanjem stranke postati savez, a kratica HDSSB, nepromijenjena.
Osobni servis, a ne stranka
Kad je Glavaš izbačen iz HDZ-a, mjesec dana prije lokalnih izbora, zakazanih za 25. svibnja, nije imao dovoljno vremena da udrugu HDSSB pretvoriti u političku stranku. Na izbore za županjsku skupštinu i osječko gradsko vijeće je izašao s nezavisnom listom i do nogu potukao HDZ. Glavašu je uspjelo pridobiti velik broj istaknutih članova HDZ-a, koji su napustili Sanadera i priklonili se njemu, do tada najmoćnijem slavonskom HDZ-ovcu. Nakon lokalnih izbora, sa sjajnim rezultatom u rukama, lako je sklopio koaliciju i za župana postavio Krešimira Bubala, budućeg predsjednika stranke, a za osječkoga gradonačelnika Antu Đapića, čiji mu je HSP trebao za vladanje gradom.
Osnivanje stranke HDSSB dogodilo se samo četiri mjeseca prije nego što će Glavaš, u listopadu 2006., završiti u pritvoru. Od tada, ta stranka postaje Glavašev osobni servis, stavljajući se potpuno u službu njegovih interesa. Bez HDSSB-a Glavaš ne samo da ne bi imao snažnu logistiku, moćne lobiste i značajnu financijsku pomoć, već bi bio bez ikakve zaštite, na vjetrometini, onako kako su istragu i suđenje prošli ostali suoptuženici za osječke ratne zločine.
Njegovi fanatični sljedbenici - vrh HDSSB-a - obilazio je svaki mjesni odbor, svaku općinu, svaki slavonski gradić i zaselak, a umjesto ikakvog političkog programa svoju je strategiju gradio na dvije osnovne teze: Slavonija i Baranja opljačkana je, pokradena i uništena, a njen najistaknutiji sin, Branimir Glavaš, izložen je montiranom političkom procesu jer je digao glavu i otrgnuo se od Zagreba. “Inati se, Slavonijo” postao je slogan kojim je HDSSB homogenizirao birače, vješto zamjenjujući teze. Bučno sotoniziranje Zagreba koji je “opljačkao Slavoniju”, prostačke uvrede na račun najviših hrvatskih dužnosnika i ponižavanje institucija, radikaliziralo se do te mjere da su premijer i njegovi ministri bili persone non grata, koje, kad bi dolazili u posjet Osječko-baranjskoj županiji, nije imao tko primiti. Ta suluda samoizolacija i forsiranje sukoba sa Zagrebom imalo je za cilj ušutkati sve one koji bi se, makar i potiho, usudili pitati kako je to Slavonija “opljačkana” i “pokradena” kada je njome neprikosnoveno, punih 15 godina, od prvih višestranačkih izbora 1990. do razlaza sa Sanaderom 2005. neprikosnoveno vladao upravo Glavaš. Bez njega nije prošla ni jedna privatizacija, ni jedno iole važnije kadrovsko rješenje, bio je kreator i realizator svih važnijih političkih odluka. No, takvo pitanje bilo je svetogrđe najgore vrste, pa bi u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji loše prolazili oni koji su ga postavili.
Poluvojna hijerarhija
Izborni uspjeh HDSSB-a, kad su na prošlim parlamentarnim izborima dobili tri saborska zastupnika (a na lokalnim 2009., osvojili najviše mandata i zahvaljujući čudovišnoj koaliciji sa SDP-om i HNS-om koja i danas, unatoč svemu, savršeno funkcionira u skupštini Osječko-baranjske županije i Osječkom gradskom vijeću) svakako treba tražiti u sljedećih pet činjenica. Ta je stranka organizirana poluvojno, ne u smislu discipline koja bi podrazumijevala pridržavanje zakona, već u poštovanju hijerarhije i obavljanju naloženih zadataka. Ako slušaš nadređenog, sve ti je oprošteno.
Drugo, HDSB je savršeno ustrojen, organiziran i mobilan. Nema većeg slavonskog sokaka u kojem pred izbore neće osvanuti njihov plakat, pojaviti se aktivist s reklamnim upaljačima i olovkama ili zasvirati stranačka tamburica. Nadalje, ispleli su savršenu mrežu financijera, omogućavajući tvrtkama koje ih sponzoriraju unosne poslove u onim sredinama u kojima obnašaju vlast. Četvrto, brinu o svakom svom čovjeku osiguravajući mu različite beneficije, brinući se za zapošljavanje, postavljanje u nadzorne odbore ili druga tijela koja donose novac.
Posljednje, no ne i najmanje važno: štite po svaku cijenu svoje članove i ne odriču ih se, čak ni kad su uhvaćeni ruku do lakta u kanti s pekmezom, kada su u evidentnom kriminalu ili u sukobu sa zakonom. Iz HDSSB-a, za razliku od HDZ-a i donekle SDP-a, nije isključen ni jedan član kojem je dokazan kriminal ili koji je bio upetljan u kriminalne afere.
Jedan od razloga uspjeha HDSSB-a svako je njihova svijest o važnosti stalne prisutnosti u medijima, čak i takve koja im, naizgled, ne ide na ruku. Na svaku sitnicu reagirat će tiskovnom konferencijom ili priopćenjem. Frontmeni stranke - Vladimir Šišljagić i Dinko Burić (nešto slabije Krešimir Bubalo) uvijek su, izlazeći pred novinare, savršeno pripremljeni. Sjajni demagozi, elokventni i snalažljivi, nerijetko i vulgarni, nikada ne improviziraju i ne ulijeću u skliska područja.
HDSSB i Glavaš, kao utemeljitelj stranke, uspostavili su savršenu simbiozu koja funkcionira poput sijamskih blizanaca. Znaju da bi njihovo razdvajanje bilo fatalno. HDSSB-u treba Glavašev brend - Glavašu njihova organizacija, koju je u potpunosti podredio svojim interesima. Ta simbioza osigurava im razmjerno dobar rejting koji uživaju u slavonskom biračkom tijelu. Prema posljednjim istraživanjima o popularnosti stranaka u Hrvatskoj, HDSSB, na nacionalnoj razini, u kolovozu ima podršku 3,2 posto biračkog tijela. Naravno, potpuno je nerealno da njihov politički utjecaj može ozbiljnije prodrijeti izvan slavonskih županija (bez uspjeha su u čak i Vukovarsko-srijemskoj i Virovitičko-podravskoj županiji), no ne bi bilo iznenađenje da i na sljedećim izborima ponove dobar uspjeh i zadrže status parlamentarne stranke koja će imati i svoj zastupnički klub.
Gradnja mosta
Na žalost, HDSSB, naročito u posljednjih godinu i pol, pretvorio je Grad Osijek i Osječko- baranjsku županiju u taoca svoje izolacionističke politike. Osijek i županija čije je taj četvrti po veličini grad u Hrvatskoj središte, bilježe dramatičnu, posvemašnju stagnaciju. Stalno ratujući sa središnjom vlašću i neprekidnim incidentima (skandal u Dalju kada je, prigodom komemoracije poginulim policajcima, predsjednik HDSSB-a i osječko-baranjski župan Šišljagić iz ruku otimao mikrofon ministru Karamarku) ne može se graditi klima potrebna za rješavanje teškog stanja u kojem se nalazi taj dio Hrvatske.
S druge pak strane, stalna zaokupljenost sudbinom Glavaša i svesrdno servisiranje njegovih potreba usisava svu energiju te stranke koja ionako nema ne samo političkog, već ni gospodarskog programa. Čini se da toga postaju svjesni i u HDSSB-u pa u želji da demantiraju kritičare koji, aludirajući na zaokupljenost te stranke problemima svog utemeljitelja, parafraziraju staru političku parolu, govoreći kako Osječani rade, a Drinovci se grade, najavljuju neobične investicije. HDSSB-ova gradska vlast tako će graditi pješački most preko Drave, samo 600-700 metara od već postojećeg, također pješačkog i za to, u teškim recesijskim vremenima, potrošiti više od 30 milijuna kuna. No, za stranku koja je do sada samo rušila mostove, gradnja makar i jednog bit će veliki uspjeh i posve novo iskustvo.
Među 16 članova predsjedništva HDSSB-a, stranke čiji je utemeljitelj sada pravomoćno osuđeni ratni zločinac, sjede i osobe poznate po obračunima bejzbol palicama ili seksualnom napastovanju; tu su i pravomoćni osuđenici za prijetnje smrću; tipovi uključeni u pokušaj podmićivanja sudaca; napadači na novinare; liječnici koji su prevarili svoje bolnice ostavši im dužni pozamašne iznose; notorni alkoholičari koji kao na traci razbijaju službene automobile; suspektni političari u dokazanom, unosnom sukobu interesa…
Ivan Drmić
Saborski zastupnik HDSSB-a i prije nego što se upetljao u aferu podmićivanja sudaca Vrhovnog suda i priznao policiji da je osobi koja je u tome posredovala predao 70 tisuća eura, bio je uključen u više skandala. Na 7. saboru HDZ-a, stranke u kojoj je bio dok i Glavaš, krao je glasove za Ivu Sanadera, a na 9. saboru falsificirao listiće kako bi Vladimir Šeks i Luka Bebić dobili više glasova od Andrije Hebranga. Drmić je 90-ih fizički napao novinara Gorana Flaudera i razbio mu fotoaparat. Nikada za to nije odgovarao. Dok je bio direktor Radio Đakova protiv njega je bila podignuta optužnica zbog sklapanja ugovora o emitiranju promidžbenih poruka, koje nikada nisu fakturirane, čime je Radio Đakovo oštetio za 61 tisuću kuna, a državni proračun za 13,5 tisuća kuna. Bio je optužen i za pokušaj da mimo zakona vlasništvo nad Radio Đakovom prenese na druge pravne osobe.
Dinko Burić
Osječko-baranjski dožupan i budući saborski zastupnik koji će odlukom stranke na sljedećoj sjednici Hrvatskog sabora zasjesti na Markov trg, sudionik je dvije afere. U prvoj, ostao je dužan više od 300.000 kuna KB-u Osijek koji je taj novac uložio u njegovu specijalizaciju. Burić je s bolnicom sklopio ugovor o specijalizaciji iz interne medicine kojom se obvezao vratiti taj iznos ,ukoliko u bolnici nakon završene specijalizacije ne provede onoliko vremena koliko je specijalizacija trajala. No umjesto pet godina i dva mjeseca, on je bolnicu napustio za manje od godinu dana, a da novac nije vratio. Druga afera bio je sukob interesa utvrđen postupkom koji je vodilo Povjerenstvo Hrvatskog sabora. Burić je kao specijalist interne medicine s Domom zdravlja u Donjem Miholjcu sklopio ugovor o internističkim pregledima i za samo 12 radnih dana primio honorar od 51.000 kuna. Dom zdravlja je i zbog toga stvarao gubitke koje je pokrivala Osječko-baranjska županija gdje je Burić bio dožupan, zadužen i za zdravstvo.
Marko Bagarić
Uz člana predsjedništva i rizničar HDSSB-a krajem prošle godine skrivio je na autocesti Zagreb - Lipovac prometnu nesreću sa 1,02 promila alkohola u krvi. Međutim, Bagariću to nije bila jedina prometna nesreća u alkoholiziranom stanju. Na Dan državnosti, 30. svibnja 2001., u vidno alkoholiziranom stanju, vozeći službeni županijski BMW (Bagarić je u to vrijeme bio osječko-baranjski župan) i bez vozačke dozvole, izazvao je prometnu nezgodu u Ivankovu kraj Vinkovaca. Tada je pobjegao s mjesta nesreće, no policija ga je sustigla i identificirala. U vrijeme te nesreće nije imao vozačku dozvolu jer mu je bila oduzeta zbog jedne ranije prometne nezgode dok je još radio u gradskoj upravi Đakova. Tada je, totalno pijan, razbio službeni automobil renault 21. Budući da Croatia osiguranje zbog toga nije priznala štetu, Bagarić ju sam morao platiti oko 54 tisuće kuna.
Zvonko Ibriks
U vrijeme dok je bio direktor Našičkih ribnjaka pretukao je jednog zaposlenika. Zbog toga je osuđen na uvjetnu kaznu. Kad je Ivan Zvonimir Čičak pisao kako se Ibriks bejzbol palicama obračunavao sa svojim radnicima, Ibriks ga je tužio tvrdeći da su mu povrijeđeni čast i ugled. Tražio je odštetu od 100.000 kuna. Sud je oslobodio Čička .
Davor Boras
Pravomoćno je krajem 2007. na Županijskom sudu u Osijeku osuđen na šest mjeseci zatvora, uvjetno na tri godine, zbog prijetnji smrću. Boras je to učinio u vrijeme dok je bio predsjednik mladeži HDSSB-a, što nije bila nikakva zapreka da kasnije avanzira i postane član najužeg vodstva te stranke.
Nedjeljko Bosanac
Bivši dopredsjednik HDSSB-a te profesor na Pravnom fakultetu 2001. u časopisu Hrvatska pravna revija prepisao je više od 30 autorskih stranica iz knjige Željka Sačića “Organizirani kriminalitet u Hrvatskoj”. Bio je i mentor osobi koja je prepisala magistarski rad, zbog čega je prvi put u povijesti Osječkog sveučilišta oduzeta plagiranjem stečena magistarska titula.
Boro Grubišić
Saborski zastupnik HDSSB-a i kirurg u Slavonskom Brodu prije desetak godina je navodno pokušao napastovati pacijenticu, pa su njeni roditelji slučaj prijavili tadašnjem šefu kirurgije. Slučaj nije dobio sudski pravorijek jer su roditelji djevojke odustali od progona. “Točno je da se to dogodilo”, potvrdio je Jutarnjem listu prošlog tjedna jedan brodski liječnik.