Sjedinjene Američke Države nisu imale strategiju za rat u Afganistanu, javnosti su prikazivale lažne podatke kako bi se činilo da napreduju, a u želji za stvaranjem demokracije, potaknuli su korupciju i proizvodnju opijuma. Glavni su to zaključci tzv. Afganistanskih papira, dokumenata isključivo za vladinu upotrebu koje je prije nekoliko dana ekskluzivno objavio Washington Post.
Riječ je o više od 2000 stranica dosad neobjavljenih dokumenata i više od 400 transkripata intervjua visokih dužnosnika, ambasadora i stručnjaka koji opisuju zašto je rat u Afganistanu bio pogreška stoljeća. Iako ih se uspoređuje s Pentagonskim papirima, koji su potvrdili da je američka vlada znala da ne može pobijediti u ratu u Vijetnamu, Afganistanski papiri ipak nisu izazvali takvu reakciju javnosti iz dva razloga - oni, ustvari, ne donose posebno iznenađujuće informacije koje se već nisu pojavile u medijima, a usto su se dogodili tijekom Trumpove istrage o opozivu. Ipak, važni su zato što pokazuju detalje i razmjer totalne nesposobnosti američke vlade u vođenju 18-godišnjeg besmislenog rata.
Priča počinje s bivšim američkim ambasadorom u Afganistanu, Ryanom Crockerom. U siječnju 2002. godine, tri mjeseca od početka rata, imenovan je privremenim otpravnikom poslova u Afganistanu. No, nije imao nikakvog znanja o zemlji prije nego što je tamo poslan, nije bio stručnjak za ekonomiju, politiku ni sigurnost Afganistana. Jednostavno je nepripremljen bačen na nepoznati teren.
- Nisam imao nikakvog predznanja o Afganistanu, prošlog ili sadašnjeg, a kako sam se morao spremiti i otići u roku od 72 sata, nisam imao vremena išta pripremiti. Na meni je bilo samo da odem i tamo otvorim veleposlanstvo - rekao je Crocker.
Nije to bio nimalo lak posao. Kad je stigao u Afganistan, zatekao je potpunu devastaciju. Kad je ušao u Kabul, mislio je da se našao u Berlinu 1945. godine. Kabulski je aerodrom bio zatvoren, pa je morao doći iz Bagrama, vozeći se satima cestom usred ničega i onda pješice prelaziti rijeku jer most nije postojao.
- To je bilo pravo otrežnjenje. Tamo nije bilo ničega - rekao je bivši ambasador.
Izgubljeni životi
Zadatak mu je bio otvoriti ambasadu, ali prije toga uspostaviti perimetar sigurnosti. Nisu postojale vojska, službena policija i javna služba. Njegov zadatak bio je stvoriti fizičku infrastrukturu, najviše se fokusirajući na ceste koje bi omogućile ljudima da dođu do liječnika, idu u školu i trguju.
Sličnu situaciju na terenu opisuje i bivši vojni general s tri zvjezdice i ratni vođa u Afganistanu u Bushovu i Obaminu mandatu, Douglas Lute.
- Nismo imali nikakvog pojma o Afganistanu niti što trebamo raditi. Nismo imali ni najmanje naznake o tome u što se upuštamo. Da je američki narod znao veličinu ove disfunkcije... 2400 izgubljenih života. Tko bi rekao da je sve to bilo uzalud - rekao je u jednom intervjuu Lute 2015. godine.
Kongres, Pentagon i State Department optužio je da su ljude odveli u smrt. Od 2001. godine više je od 775.000 vojnika poslano u Afganistan. U akciji ih je ubijeno 2300, a njih 20.598 je ozlijeđeno.
No, ono što su Crocker i Lute vidjeli na terenu nije se podudaralo s onim što se čulo iz zapadnih medija i usta američkih političara. Apsolutno svaki podatak bio je izmijenjen kako bi prikazao najbolju moguću sliku. Brojke su bile netočne, ali su frizirane tako da izgledaju kao da je sve što rade ispravno.
Na primjer, samoubilački bombaški napadi u Kabulu prikazani su kao uspjeh jer su talibani navodno postajali očajni i preslabi da se uključe u direktnu borbu. Rast broja ubijenih američkih vojnika prikazan je kao da oni dobro napreduju - jer ako ih ubijaju, to znači da su prijetnja za neprijatelja. Taj spin lansiran je iz dva razloga - kako bi Amerikanci izgledali kao pozitivci i kako bi se činilo da će eventualno micanje vojnika iz Afganistana izazvati katastrofu za državu. Istina je da ni Bush, ni Obama, ni Trump nisu uspjeli izvesti ono što su javnosti obećavali ili tvrdili da je moguće.
Naime, sama se ideja o tome što oni žele u Afganistanu neprestano mijenjala. Izvana, invazija SAD-a na Afganistan imala je jasan cilj - osvetiti se al-Qa’idi i spriječiti napad sličan onom 11. rujna 2001. No, kako se rat zahuktavao, tako su se ciljevi i misije mijenjali, a u strategiju ratovanja, odnosno prije u njezinu odsutnost, sve se više sumnjalo.
Dio američkih dužnosnika htio je iskoristiti rat kako bi Afganistan pretvorili u demokratsku državu. Drugi su, pak, htjeli transformirati afganistansku kulturu i povećati razinu zaštite ženskih prava. Bilo je i onih koji su htjeli preoblikovati regionalnu raspodjelu moći u Pakistanu, Indiji, Iranu i Rusiji.
Sama ideja stvaranja demokratske vlade u Kabulu po uzoru na onu u SAD-u bila je potpuno promašena. Za razliku od Amerikanaca, Afganistancima je taj koncept demokracije bio potpuno stran jer su poznavali jedino monarhizam, komunizam, islamske zakone i tribalizam.
- Naša je strategija bila stvoriti jaku centralnu vladu, što je bilo potpuno idiotski jer Afganistan nema povijest vladavine snažne centralne vlade. Okvir za stvaranje jake središnje vlade je stotinu godina, a mi toliko nismo imali - rekao je neimenovani dužnosnik State Departmenta. Neusuglašenost oko osnovnih pitanja išla je tako daleko da vojnici na terenu, kao ni Bijela kuća, Pentagon i State Department, nisu znali protiv koga se točno bore. Je li neprijatelj bila al-Qa’ida ili su to bili talibani? Je li Pakistan bio prijatelj ili protivnik? Što se točno događa s Islamskom državom i džihadistima? Trebamo li tu intervenirati?
- Američke potrojbe nisu mogle razlikovati prijatelja od neprijatelja. Pentagon je mislio da ću im doći s mapom i pokazati im gdje žive dobri momci, a gdje se nalaze loši. Prošlo je nekoliko razgovora dok nisu shvatili da nemam te informacije. Prvo su samo ispitivali: ‘Ali tko su loši dečki, gdje su’ - rekao je u intervjuu bivši neimenovani savjetnik specijalne vojne jedinice.
Fatalna pogreška
Zbog toga što su mislili da njihovi intervjui nikada neće izaći u javnost, stručnjaci, dužnosnici i ambasadori govorili su iskreno i bez zadrške. Gotovo su se jednoglasno složili da je njihova strategija ratovanja bila fatalna pogreška i da je Washington potrošio enormnu količinu novca kako bi pretvorio Afganistan u modernu naciju. - Mi ne napadamo siromašne zemlje kako bismo ih učinili bogatima. Ne napadamo autoritarne zemlje kako bismo ih učinili demokratskima. Mi napadamo opasne zemlje kako bismo ih učinili miroljubivima i to smo, očito, propustili učiniti u Afganistanu - rekao je bivši američki diplomat James Dobbins. Problem je nastao jer je Bush najprije odlučio da će trupe u Afganistanu koje se bore protiv terorista ostati tamo do daljnjega, a potom da Afganistan nije toliko važan i da želi krenuti u rat s Irakom. Dugoročne strategije nije bilo, a misije su se mijenjale ovisno o događajima.
- Prvo smo krenuli u Afganistan kako bismo porazili al-Qa’idu i istjerali je iz Afganistana i to smo uspjeli bez ubijanja bin Ladena. Onda su talibani počeli pucati na nas, pa mi na njih i tako su nam postali neprijatelji. Misija se samo širila - rekao je diplomat Boucher, koji je služio u State Departmentu za Bushove vladavine. - Najveća pogreška koju smo napravili je ta što smo s talibanima postupali kao i s al-Qa’idom. Vođe talibana bili su zainteresirani za novi sustav koji smo htjeli uvesti i htjeli su mu dati šansu, no mi njima nismo dali šansu - ustvrdio je Barnett Rubin, stručnjak za Afganistan i bivši savjetnik UN-a.
Ovisni o narkoticima
Talibani nisu napali SAD 11. rujna 2001. godine, ali ih je Bush proglasio teroristima jer su dali utočište al-Qa’idi i bin Ladenu. Iako je 2009. godine bilo već sasvim jasno da je al-Qa’ida pobjegla iz Afganistana, Obama je odlučio da će poslati novih 30 tisuća vojnika, a NATO i američki saveznici još 50 tisuća.
Američki vojni instruktori koji su bili zaduženi za regrutaciju afganistanskih sigurnosnih snaga opisivali su ih kao nesposobne, nemotivirane i sklone dezerterstvu. Optužili su afganistanske zapovjednike da su stavljali novac u džep od investicije koja je bila namijenjena vojnicima. Tvrdili su da je trećina policajaca ovisna o narkoticima i da su talibani, a nazivali su ih “kradljivim budalama” jer su krali gorivo iz američke baze pa su često smrdjeli po benzinu.
- Mrzim ih. Grozni su. Najgori od najgorih u zemlji koja već jest na samome dnu - tako je afganistansku policiju opisao neidentificirani američki vojnik. Nitko od njih nije vjerovao da Afganistanci mogu sami poraziti talibane. Kao posljedica, više od 60 tisuća pripadnika afganistanskih sigurnosnih snaga poginulo je tijekom rata.
Iako su ih optuživali za krađu, paradoksalno je da su upravo Amerikanci ti koji su stvorili korupciju u Afganistanu. Od 2001. godine do danas, SAD, odnosno američko ministarstvo obrane i State Department, potrošili su između 934 i 978 milijardi dolara u Afganistanu. No, to pumpanje novca izgledalo je više kao dolijevanje benzina na vatru nego izgradnja funkcionalne zajednice i bilo je samo pitanje vremena kada će nastupiti korupcija.
- Afganistanska vlada, vođena predsjednikom Hamidom Karzaijem, pretvorila se u kleptokraciju. Volim koristiti analogiju raka. Sitna je korupcija poput raka kože, postoje načini kako se izliječiti. Korupcija višeg stupnja, primjerice među ministrima, više je nalik na rak debelog crijeva. Teža je, ali ako ju uočite na vrijeme, vjerojatno ćete biti dobro. Kleptokracija je poput raka mozga. Fatalna je - slikovito je opisao korupciju bivši pukovnik u Afganistanu Christopher Kolenda.
Jedan od najbizarnijih primjera nesposobnosti američke vlade je borba s opijumom. Iako su dosad potrošili više od 9 milijardi dolara na sprečavanje proizvodnje i konzumaciju opijuma, afganistanski farmeri opijumskog maka proizvode više nego ikad. Afganistan je zaslužan za 82 posto svjetske proizdvodnje opijuma, a to su ponajviše omogućili Amerikanci i Britanci. Naime, Britanci su farmerima koji uzgajaju opijumski mak davali novac da pokriju troškove uništavanja usjeva, no umjesto da ih unište, oni su ga iskoristili kako bi povećali proizvodnju. Amerikanci su im onda uništili polja bez ikakve kompenzacije, na što su ljuti farmeri odgovorili suradnjom s talibanima.
Saga Amerikanaca u Afganistanu nikad se nije trebala dogoditi, složni su stručnjaci. No, kraj joj se još niti ne nazire. Trump je 2017. godine poslao u Afganistan još 3000 vojnika i njih ukupno 8600 ne namjerava povući tako skoro.