Blindiranim vozilom u pratnji karabinjera Gianluca Capri svakog je jutra odlazio na posao. Muzej koji mu je bio odredište nalazio se u crvenoj zoni grada, koja je bila označena tom bojom jer je bila opasna. Na putu do posla viđao je svašta: helikopteri su mu letjeli nad glavom, bombe su eksplodirale u blizini, a na ulici je viđao tugu o kojoj ne želi pričati. Sve to išlo je ruku pod ruku s njegovom službom.
Capri, po struci arhitekt, bio je zaposlen na obnovi postava u Nacionalnog muzeja u Bagdadu, poznatog po tome da su se u njemu nalazili neprocjenjivo vrijedni predmeti mezopotamijske, babilonske i perzijske civilizacije. Prije pljačke, tamo je bilo više od 100 tisuća predmeta. U Zagreb je doputovao na poziv Talijanskog instituta za kulturu, kako bi u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU održao predavanje o svojim iskustvima s obnovom dijela postave tog muzeja.
Drukčiji pristup
U Irak je Capri prvi put otputovao 2003. godine, a sve donedavno je odlazio tamo. Za vrijeme iznimnih političkih nestabilnosti nije bio u zemlji i po nekoliko mjeseci, dok se ne bi bilo sigurno vratiti. Godinu dana nakon prvog dolaska, bio je jedini od svoje grupe stručnjaka koji je ostao u Bagdadu, jer je situacija bila opasna i svi drugi su napustili grad. No, njemu to nije padalo na pamet. Ne osjeća se nimalo hrabro zbog toga, kaže, jer je on samo radio svoj posao.
Osim toga, priznaje, često je imao osjećaj da to što se događa oko njega nije stvarno. Djelovalo je kao da se događa u nekom filmu, priznaje i kaže kako u nekim razdobljima u Iraku nije bio i po nekoliko godina, no nastavljao je s edukacijom tamošnjih zaposlenika, koji su nastavljali obnovu muzeja. Zbog toga je projekt išao dalje. One godine kad je otišao prvi put, sjeća se, muzej je bio zatvoren. Devastiran. Kad je prvi put ušao u njega, šokiralo ga je ono što je vidio.
- Na podu je bilo slomljeno staklo, veći kipovi, koji se nisu mogli odnijeti, bili su prevrnuti, a mnoge su umjetnine ukradene. Sve je bilo potpuno devastirano. Bio je to veličanstven prizor: taj divan, ogroman prostor nekoć pun povijesnih bogatstava, a sad opljačkan i uništen. Mnoge od tih ukradenih, neprocjenjivo vrijednih artefakata pronađene su kasnije na ilegalnom tržištu umjetnina i vraćene su u muzej - sjeća se Capri.
Pljačka muzeja dogodila se 2003. godine, u kaosu koji je nastao svrgavanjem s vlasti Sadama Huseina. U samo nekoliko dana iz muzeja su izneseni najvrjedniji izlošci. Spominjalo se da su pljačku izvele tri različite grupe, a nagađalo se da su imali i pomoć od osoblja muzeja. Nakon pljačke krenule su međunarodne reakcije - generalni direktor UNESCO-a Kōichirō Matsuura zatražio je od američko-britanske vojske da zaštiti kulturne ustanove i arheološke lokalitete.
Na to mu je predsjednik ureda za iračke starine u vrijeme Huseinove vlasti rekao kako su oni zatražili zaštitu i prije početka rata, no da su “Amerikanci radije zaštitili ministarstvo nafte i naftna polja”. Trojica savjetnika za kulturu američke vlade podnijela su ostavke jer njihova država nije spriječila pljačku. Među ukradenim predmetima bile su i tisuće glinenih pločica ispisanim klinastim pismom, “harfa iz Ura” stara četiri tisuće godina, sumerska vaza iz Uruka i brončani kipić iz akadskog doba. Američka i britanska vlada ponudile su novčane nagrade za one koji im pomognu pronaći ukradene predmete, pa su mnogi i pronađeni kod kolekcionara upravo u tim zemljama.
Veliki bikovi
Capri kaže kako mu je bilo nevjerojatno vidjeti kako lokalne vlasti, i mnogi pojedinci, unatoč opljačkanom i uništenom muzeju, žarko žele da se on obnovi i bude otvoren javnosti. Godine su prošle prije nego što se to dogodilo. Tek 2015. godine je otvoren za javnost, odnosno, učenike i mlađe građane. Otvara se, zapravo, po dogovoru, tako da ga većina građana, kao i turista, zapravo ne mogu vidjeti, kaže Capri. Upravo za mlade koji ne znaju mnogo o povijesti stručnjaci su nastojali stvoriti novi, drukčiji muzej. Cilj je bio da svi u muzeju trebaju dobiti informacije koje će im pomoći da shvate kakva je bila bogata povijest njihove zemlje. Postav starog muzeja bio je dizajniran u 50-im godinama, pa je i koncept i dizajn bio drukčiji. Rađen je, kaže Capri, za ljude koji dobro znaju povijest.
- Kad smo počeli raditi na nekim od najvažnijih izložaka, shvatili smo da trebamo drukčiji pristup. Riječ je o artefaktima koji pripadaju iračkoj kulturi i naslijeđu, ali ono je toliko utkano u razvoj naše civilizacije, da smatram da sve to pripada cijelome svijetu. Zato smo probali modernizirati izložbu, da bi ljudima pružili mogućnost da razumiju kulturalni kontekst - kaže Capri i pokazuje nam slike dvorana koje su uredili. U glavnom dijelu koji se bavi asirskom kulturom napravili su repliku starog portala, kako bi svaki posjetitelj imao osjećaj da zaista ulazi u određeno vrijeme. Tu su i veliki bikovi, s ljudskim glavama i krilima ptica, a objašnjava se i kako je nastao taj lik u umjetnosti. Na zidu su napravili vremensku crtu, na kojoj su prikazani svi važni događaji iz tog povijesnog razdoblja. Dugačka je pet metara - pojašnjava.
- Htjeli smo raditi i multimediju, ali nije bilo sredstava za to. Zato smo uspjeli postaviti didaktične panele na zidove i pripremili smo informacije za svaku dobnu skupinu. Naime, imamo jednu veliku kutiju, u kojoj su ladice. Mala djeca, sasvim niska, izvući će najnižu policu i tamo su samo slike, bez teksta. Što su ljudi viši, i stariji, dobivaju složenije podatke - pojašnjava Capri i dodaje kako je cilj bio, koliko se moglo, stvoriti prikaz povijesti tako da je svima zanimljiv. Nije potrebno pretrpavati izložbene kutije i posjetitelja zasuti s prevelikom količinom informacija.
Ogroman prostor
- Taj muzej nije rađen za povjesničare, nego za ljude koji tek trebaju saznati nešto o bogatoj povijesti Iraka. Riječ je o pet tisuća godina dugoj povijesti Mezopotamije, koja je sačuvana u 28 galerija i trezora. Dobro, sad se može pogledati samo mali dio, ali i u njemu se ima što vidjeti. Željeli smo da osjete ponos zbog toga, pa smo napravili replike opljačkanih djela, ali i onih koja se nalaze u, primjerice, francuskim i engleskim muzejima - kaže Capri i dodaje kako se u muzeju danas nalaze i izlošci koji su nekad bili dio postava Mosul Museuma, kojeg je 2015. godine opljačkao ISIS. Uništavanje kipova neprocjenjive važnosti snimljeno je, a taj se video još uvijek može pogledati na internetu - kaže Capri, i uvijek jednako uznemirava.
Njegov posao u Iraku za sada je završio. Muzej je djelomično i povremeno otvoren, ali ipak radi. Mali dio je obnovljen, ali je to učinjeno dobro i na to je Capri ponosan. Svi izazovi s kojima se on susreo prilikom obnove postava manjeg dijela su još uvijek tu i kaže da na njih mora biti spreman svatko tko će nastavljati s tim poslom.
- Znate, to je ogroman prostor. Taj muzej je teško predočiti svima koji su navikli na neke standardne veličine prostorija. To je bio problem: kad imate sobu koja je velika 60 metara, sve što u nju stavite izgledat će malo. No, dali smo sve od sebe i mislim da smo napravili dobar posao. Projekt je za sada gotov, no razgovarali smo s vodstvom muzeja vezano za obnovu dijela koji se bavi sumerskom poviješću i nadam se da će se uskoro krenuti i s tim - zaključuje Capri.