Mladi Australac Luke Brett Moore vjerojatno nije ni sanjao da će nakon otkaza na poslu njegov život ekspresno krenuti uzlaznom putanjom. Bilo je to 2010. godine kada je banka greškom omogućila Mooreu minus na računu bez ikakvog limita. Australac je počeo trošiti. I nije prestajao trošiti sve do dana kada mu je netko konačno pokucao na vrata. Međutim, do tog trenutka već je spiskao 2 milijuna dolara.
Priča je urnebesna, ali njegovo objašnjenje zašto je trošio tuđi novac još je urnebesnije.
- Nećete mi vjerovati, ali ja u nijednom trenutku nisam pomislio ne vratiti taj novac St George banci. Cijelo vrijeme sam čekao da me netko nazove i kaže 'Hej, ovo ćemo otplatiti na ovaj ili onaj način'. Međutim, taj poziv nikada nije stigao. A ja sam trošio... - započeo je svoju priču Moore za BBC.
Mladić se točno sjeća kako je sve krenulo...
- Te 2010. imao sam normalni bankovni račun. Normalno su mi stizali i računi za najam stana, zdravstveno osiguranje, režije... Sve sam to uredno plaćao. Međutim, onda sam doživio gadnu prometnu nesreću i odjedanput su mi počeli uplaćivati plaću preko druge banke. Uopće se ne sjećam zbog čega. Bio sam zabrinut da neću uspjeti platiti najam stana, ali poslije sam preko svog računa platio najam stana, a na njemu nije bilo novca.
Dakle, Moore je upao u nekakav beskonačni minus...
- Punih 12 mjeseci sam svaki mjesec s računa sam plaćao po 500 dolara. Ulazio sam u sve veći minus, ali iz banke mi nisu govorili baš ništa.
Primijetivši da nešto nije u redu, Moore se okuražio i pokušao doći do keša.
- Preko računa za štednju skinuo sam 5.000 dolara. Par dana kasnije 50.000 dolara. Sve transakcije su odobrene bez problema. Bio sam u šoku. Tek tada sam shvatio da imam pristup kreditu bez limita.
Tu je počelo opće Mooreovo ludilo. Prvo je kupio nabrijanu Alfu 156. Potom je prešao na Hyundai Veloster.
- Ali njega sam uzeo sam da bi došao do Sydneyja i tamo kupio Maseratija. Koštao je samo 36.000 dolara.
Bio je to život iz snova. A samo nekoliko mjeseci ranije Moore je dobio otkaz i prekinuo s dugogodišnjom djevojkom. Tada je imao 22. godine i trebao je hitno osvježiti život. I banka St. George stigla mu je kao naručena!
- Otišao sam na vikend u Gold Coast. U tom raju za surfere planirao sam ostao par dana, ali onda sam pomislio - zašto tu ne ostati malo duže. Štoviše, mogao bi se preseliti tu.
Nije preveliko iznenađenje kako je izgledao njegov život tamo. Klinac s punim džepovima nije previše razmišljao...
- Partijao sam svaki večeri. Odlazio u striptiz klubove gdje sam bacao djevojkama novčanice od sto dolara. Bilo je alkohola, kokaina... Čak sam kupio i ribarski brod!
Situacija oko banke se ne mijenjala. Svaki put kad je zatražio novac, Moore ga je i dobio. Bio je to račun bez dna.
- Moja mama je prvo pomislila da dilam drogu, ali poslije je shvatila da to nije u pitanju. Ljudima oko sebe sam govorio da 'ne postavljaju pitanja i da samo uživaju'.
Od srpnja 2010. do kolovoza 2012. Moore je s računa dignuo točno 1,988,535.25 dolara. I idila je trajala sve do dana kada je jednog kolovoškog dana odmarao s majkom u kući u Goulburnu.
- Začuo sam kucanje po prozoru. Dok sam došao ispred vrata, policija je već provalila. Majku su mi zakucali na zid, a meni zabili kameru u glavu. Izgledali su kao da imaju posla s najvećim gangsterom. Strpali su me u pritvor gdje sam i prenoćio. Dan poslije sam izašao nakon što sam platio jamčevinu.
Tri godine poslije proglašen je krivim zato što je prevarom stigao do financijske koristi. Dobio jer 4,5 godine zatvora.
- Osjećao sam se nevino i mislio da neću ići u zatvor. Više nisam imao para, morao sam uzeti javne odvjetnike, ali njih nije bilo briga. Na kraju sam završio iza rešetaka.
Kaže da mu je to bilo najgore iskustvo u životu - bio je zaključan 17 sati dnevno, hrana je bila grozna, a i društvo nije bilo uzorno. Srećom po njega, izašao je nakon samo šest mjeseci.
- Od prvog dana zatvora na pameti mi je bio sam izlazak van. Samo sam čitao knjige o pravu i na kraju sam bez pomoći ikoga ispunio zahtjev za uvjetnu kaznu. Došao sam pred sud i iznio svoje argumente.
Nakon izlaska iz zatvore Moore je počeo studirati pravo i sve je uvjereniji da uopće nije smio završiti u zatvoru.
- Pravno gledano ja nisam trebao obavijestiti banku o onome što se događa. Sudac mi je rekao da nisam bio iskren, ali budimo realni - zbog manjka morala ne završiš iza rešetaka. Ja nisam imao sreće i završio sam tamo...