ZAGREB - Od početka iduće godine nestat će šestomjesečno rotirajuće predsjedništvo EU, sustav u kojem su se na čelu Vijeća Europske Unije smjenjivale zemlje članice, a umjesto toga, EU će dobiti “predsjednika”, osobu koju će na mandat od dvije i pol godine odabrati šefovi država i vlada.
Administrativne dužnosti
Prihvaćanjem Lisabonskog sporazuma EU dobiva novu funkciju - predsjednika Europskog vijeća, tijela koje čine predsjednici država, vlada i Europske komisije. Predsjednik će imati uglavnom administrativne dužnosti poput koordiniranja rada Europskog vijeća i organiziranja sastanaka, ali i predstavljanja EU na svjetskoj pozornici. Kako bi to točno trebalo izgledati, u sporazumu se ne navodi, a sporazum jasnije ne propisuje ni način na koji će se nova osoba odabrati, osim da za izbor nije potreban konsenzus nego kvalificirana većina, pa su europski lideri pribjegli proceduri koju poznaju najbolje: pritiscima, natezanju i trgovanju ispod stola, daleko od očiju javnosti.
Organizacija tog postupka dopala je švedskog premijera Fredrika Reinfeldta, čija zemlja trenutačno predsjeda Unijom. Prvi je krug konzultacija proveo prošli tjedan u Berlinu, na proslavi 20. obljetnice pada Berlinskog zida, a najavio je da se konačna odluka ima donijeti ovaj četvrtak, na summitu EU u Bruxellesu. Kako je to napisao londonski Times, Reinfeldt se muči sa sastavljanjem buduće briselske političke križaljke jer njegov zadatak sliči “slaganju Rubikove kocke”.
Ravnoteža funkcija
EU ne dobiva samo predsjednika Vijeća, nego i “ministra vanjskih poslova”, a te dvije pozicije treba izbalansirati tako da uključuju lijeve i desne političke stranke, male i velike zemlje, sjever i jug Europe, muškarce i žene.
Najistaknutiji i donedavno glavni favorit za predsjednika, bivši je britanski premijer Tony Blair. On se već godinu dana spominje kao najizgledniji kandidat, a njegov izbor javno podržava i britanska vlada. No, manje članice EU, ali i Njemačka, ne žele političku superzvijezdu na ovoj poziciji zbog straha da bi mogao pokušati pretjerano liberalno interpretirati ovlasti koje mu daje sporazum.
Favorit je tako postao belgijski premijer Herman Van Rompuy, kojeg podržava Europska pučka stranka, najjača u Europskom parlamentu.
Iako je do prije nekoliko tjedana bio praktički nepoznat u ostatku Europe, Belgijci ga smatraju svojim herojem, koji je vještim političkim manevrima zemlju spasio od podjele po etničkim granicama i stabilizirao vladu koja se prije njega mijenjala triput u godinu dana.
Strast za poezijom
Rompuy je ekonomist koji je prije političke karijere radio za Belgijsku centralnu banku, no mnogi Belgijci najviše ga vole zbog njegove strasti za haiku poezijom, koju piše na flamanskom. Čak mu je i službena web stranica većinom posvećena stihovima, a ne politici. Kao još jedan mogući kandidat spominje se i nizozemski premijer Jan Peter Balkenende i predsjednik luksemburške vlade Jean-Claude Juncker, no u posljednji se trenutak u konkurenciji pojavila bivša latvijska predsjednica, 71-godišnja Vaira Vike-Freiberga. Njezini se izgledi povećavaju zbog toga što EU već ima dva muška predsjednika: šefa Europske komisije Barrosa i predsjednika Europskog parlamenta Buzeka. Riječ je o politički neovisnoj osobi, što bi Reinfeldtu ostavilo veći manevarski prostor za popunjavanje mjesta šefa diplomacije.