Ujedinjeni su narodi dopustili da seksualno uznemiravanje i zlostavljanje uzme maha u njihovim uredima diljem svijeta, piše The Guardian. Prema svjedočanstvima sadašnjih i bivših zaposlenika UN-a, žrtve su većinom ignorirane dok su počinitelji prošli nekažnjeno.
Više desetaka osoba za The Guardian je reklo da u toj organizaciji vlada kultura šutnje te da trenutni sustav prijavljivanja problema na radnom mjestu ne ide u prilog žrtvama.
Od svih intervjuiranih, njih 15 je reklo da su u prošlih pet godina ili iskusili ili prijavili seksualno uznemiravanje i zlostavljanje. Bilo je tu svega, od verbalnog zlostavljanja do silovanja.
Sedam žena službenim je putem prijavilo što im se dogodilo. Aktivisti kažu da je to rijetkost jer se žrtve boje da će zbog toga izgubiti posao ili da se nikakvi daljnji koraci neće poduzimati.
"Ako prijavite napad, vaša je karijera praktički gotova, pogotovo ako ste konzultant", rekla je jedna konzultantica koja tvrdi da ju je njezin nadređeni uznemiravao dok su radili zajedno za Svjetski program za hranu. "To se, na neki način, podrazumijeva."
UN je priznao da je neprijavljivanje napada zabrinjavajuće, ali poručio da se glavni tajnik António Guterres zalaže za rješavanje problema seksualnog uznemiravanja i provođenje politike nulte tolerancije prema zlostavljanju.
Zaposlenici UN-ovih ureda u više od 10 različitih zemalja svijeta za The Guardian su o svojim iskustvima govorili anonimno zbog straha od osvete i zbog pravila organizacije koja im brani da o njoj javno govore.
Tri žene iz različitih ureda koje su prijavile ili seksualno uznemiravanje ili seksualno zlostavljanje rekle su da su tijekom prošle godine ili otjerane sa svojih radnih mjesta ili da im se prijetilo raskidom ugovora. Navodni počinitelji, koji uključuju i visoko pozicioniranog dužnosnika UN-a, još uvijek su na svojim radnim mjestima.
"Nema drugih opcija za istjerivanje pravde, a uz to, izgubila sam svoj posao", rekla je jedna od žena, koja tvrdi da ju je silovao više rangirani zaposlenik UN-a dok su zajedno radili na terenu. Dodala je da interna istraga koju je proveo UN unatoč medicinskim dokazima i izjavama svjedoka nije pronašla dostatne dokaze koji bi potvrdili njezine optužbe.
Osim što je ostala bez posla, žena je rekla da je ostala i bez vize te da je zbog traume i stresa u bolnici provela više mjeseci. Uz to, živi u strahu da će biti izložena progonu ako se vrati u svoju domovinu.
U dokumentima koji su pokazani The Guardianu, dvije su žene dovele u pitanje učinkovitost istraga. Tvrde da ured za usluge unutarnje kontrole (OIOS) u nekim slučajevima nije razgovarao s ključnim svjedocima te da su transkripti sadržavali greške i da su informacije dobivene tijekom istraga curile. Navodni počinitelji su za vrijeme istraga i dalje bili na svojim pozicijama te su mogli utjecati na istrage.
Jedna žena koja je navodno zlostavljana dok je radila za UN rekla je da joj je pravobranitelj koji radi za njezinu agenciju rekao da joj ne može pomoći pri žalbi jer mu više rangirani zaposlenici UN-a prijete. Sedam drugih navodnih žrtava reklo je The Guardianu da su im kolege i pravobranitelji rekli da ne bi trebale uložiti žalbu.
Četiri trenutna ili bivša zaposlenika UN-a, uključujući i neke koji nisu uložili formalne žalbe, rekli su da nisu dobili adekvatnu medicinsku pomoć i savjetovanje. Jedna žena koja je izgubila svoj posao rekla je da je unutar 24 sata od napada otišla kod tri različita ginekologa na pregled jer medicinski tim kod koje ju je poslao UN nije imao iskustva u rješavanju takvih slučajeva. Dodala je da tek šest tjedana nakon napada poslana na savjetovanje.
"Bila sam manična. Ili sam znala točno što trebam raditi i pri tom bila iznimno precizna ili sam proživljavala traumatične epizode tijekom kojih bih glasno plakala", rekla je žena. Odvjetnik kome se žena obratila je rekao da ju je iznevjerio UN-ov sustav.
Zbog međunarodne prirode organizacije, žrtvama je često teško istjerati pravdu do kraja jer više rangirani zaposlenici imaju diplomatski imunitet te mogu izbjeći nacionalne sudove. Čak i kada navodni počinitelji zločina nemaju imunitet, incidenti se znaju dogoditi u državama gdje pravosuđe ne funkcionira na adekvatan način.
UN-ovi zaposlenici često su financijski ovisni o toj organizaciji te se zbog te činjenice rijetko kada odluče prijaviti zločin. U nekim je agencijama zastara nastupa već nakon šest mjeseci.
UN se u izjavi obvezao da će revnije istraživati prijave te da će žrtvama ponuditi više podrške. Guterres se navodno osnovao stručni tim koji za zadatak ima revidirati aktualnu politiku organizacije prema zlostavljanju i osnažiti istrage. UN je najavio da će putem ankete pokušati ustanoviti raširenost problema te će također uvesti telefonsku liniju za osobe koje traže savjet.
The Guardian kroz svjedočanstva osoba upoznatih s problematikom navodi da je kultura tišine sveprisutna u UN-u te da se napadači nerijetko prebacuju iz ureda u ured kako bi ih se zaštitilo. Osim toga, žrtvama se često uskraćuje prilika da pogledaju i revidiraju zapisnike koje vode istražitelji. Jedan istražitelj je naveo da je osobno svjedočio ignoriranju dokaza i izvrtanju činjenica. "Jedino pravilo koje postoji u UN-u je da se organizacija ne smije javno osramotiti", rekao je Peter Gallo, istražitelj OIOS-a koji je 2015. godine napustio UN.
Mnogi zaposlenici su rekli da su im visoko pozicionirani menadžeri u UN-u nudili napredovanje u zamjenu za seksualne usluge. "Ako ste voljni proći kroz pakao, prijavite zlostavljanje. Ovo je gnjusno jer se radi o organizaciji koja bi se trebali boriti za svačija prava. Takvi smo licemjeri", rekla je jedna zaposlenica mirotvorne misije UN-a na Bliskom istoku.