Više desetaka ljudi okupilo se jučer u centru Podgorice u znak prosvjeda zbog ranjavanja novinarke Olivere Lakić. Poznata crnogorska novinarka, koja se godinama bavi temama organiziranog kriminala, napadnuta je u utorak navečer pred svojom zgradom blizu centra Podgorice. Nepoznati napadači pucali su joj u noge. Napad su osudili svi, od opozicije do predstavnika vlasti, a novinarku je u bolnici posjetio i veleposlanik EU u Crnoj Gori.
To što je napadnuta oko 8 sati navečer na mjestu koje je u to doba puno ljudi i djece vrlo je bahato i pokazuje da se napadači ne boje, nego naprotiv, nastupaju sigurno, pucajući joj u nogu, komentirao je za Jutarnji list Vuk Maraš, direktor Medijske asocijacije jugoistočne Europe koja okuplja nezavisne medije u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu i Makedoniji.
Novinarka ima prostrijelnu ranu potkoljenice i izvan je životne opasnosti, objavili su liječnici. Kolegama je rekla da je jedan napadač pucao u nju, a kad je pala, vidjela je da bježe još najmanje dva muškarca. U grmlju pokraj ulaza u zgradu gdje je napadnuta policija je pronašla ručnu lampu, prenose Vijesti. Prostor ispred zgrade bio je pod videonadzorom i snimke se ispituju.
Kći pokraj nje
Direktor Vijesti Željko Ivanović proziva crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, ističući da se svaki napad na Vijesti dogodio nakon što bi ih Đukanović javno napao. “Dotrčao sam dvije minute nakon napada i vidio je da leži na pločniku. Pokraj nje kći koja vrišti i šokirani muž, a sve zbog toga što radi svoj posao, i što ne želi pristati na ono što je Đukanović napravio od ove države i takozvanih novinara i intelektualaca - svoje sluge i obožavatelje lika i djela”, osudio je direktor Vijesti.
Novinarka Olivera Lakić (49) prvi je put pretučena 2011. godine. Jedno je vrijeme imala policijsku zaštitu, privremeno se bila povukla iz novinarstva. Policija je pronašla napadača, Ivana Buškovića, on je i osuđen, no nikad nije odao tko je naručitelj napada. Sudilo se i njegovim prijateljima i rođacima koji su lažno svjedočili da je te večeri s njima igrao nogomet.
Ovo je samo jedan od slučajeva napada na medije i novinare u Crnoj Gori koji nisu rasvijetljeni, kaže Vuk Maraš, podsjećajući na slučaj novinara Tufika Softića kojemu su ukinuli pravo na policijsku pratnju, a nikad nije otkriveno tko ga je pokušao ubiti. Nije otkriven ni ubojica urednika Dana Duška Jovanovića 2004., kao ni počinitelji i nalogodavci niza drugih napada. Prije mjesec dana bačena je bomba pred kuću novinara Televizije Vijesti Seada Sadikovića u Bijelom Polju.
Svojim nedjelovanjem crnogorska vlast šalje poruku nasilnicima da mogu raditi što hoće, a novinarima poručuje da paze što pišu jer neće stati iza njih u slučaju opasnosti.
“Nikad ne znate tko će doći tući vas ili pucati u vas. Ako vlast godinama tolerira takvo ponašanje, ono postaje dozvoljeno”, upozorava Maraš. Na pitanje koji bi tekstovi mogli biti razlog za napad na Oliveru Lakić, on kaže da ne bi spekulirao i tako nehotice naveo policiju na krivi trag jer je iz sličnih situacija poznato da razlog može biti i tekst objavljen mjesecima ranije.
Nema istrage
“Mnoge priče koje je napisala, a koje ukazuju na kriminal, nisu uopće istražene. Dokle ćemo strepiti od kukavica?” pita se glavni urednik Vijesti Mihailo Jovović. Napad na novinarku Oliveru Lakić osudili su svi, i vlast i opozicija. U bolnicu su je došli posjetiti šefovi policije i tajne službe. Vijesti pišu da se Olivera Lakić bavila istraživanjem šverca cigareta.
Kad je prvi put napadnuta 2011., istraživala je da li se u tvornici Tara u Mojkovcu i u skladištu u Donjoj Gorici proizvode i skladište lažni brendovi cigareta namijenjeni međunarodnom švercu. S krijumčarenjem cigareta povezivala je pripadnike policije i Agencije za nacionalnu sigurnost.
Glavni tužitelj Milivoje Katnić izjavio je 2015. da su dokazi o tvornici u Mojkovcu “najvjerojatnije emigrirali i izgubljeni trajno”.
Direktor Vijesti Željko Ivanović rekao je da je ovo još jedan napad na Oliveru Lakić i 25. jubilarni napad na novinare i imovinu Vijesti. “Od kojih nijedan nije rasvijetljen do kraja, nije ni započet da se rasvjetljava, a svaki se dogodio nakon izjava Mila Đukanovića u kojima je pozivao na linč, širio govor mržnje i targetirao Vijesti”, upozorio je Ivanović.
Napad na medije
Đukanović je u predizbornoj kampanji u travnju napao Vijesti da promoviraju fašističke ideje. Povod je bilo to što su Vijesti dovele u pitanje to što Đukanovićev 27-godišnji sin, bez ikakva iskustva u biznisu, može dobiti koncesiju za gradnju mini elektrane.
“Ako vi šaljete poruku da moj sin ne može biti netko tko se bavi biznisom na crnogorskom ekonomskom prostoru, to je poruka da bi netko trebao biti diskriminiran. To su fašističke ideje. Mislim da se s fašizmom ne mogu praviti kompromisi”, rekao je Đukanović u jednoj TV emisiji. Novinarske udruge osudile su to kao napad na medijske slobode.
Reporteri bez granica rangirali su Crnu Goru na 103. mjestu po slobodi medija od 180 zemalja - od zemalja regije, lošija je samo Makedonija na 109. mjestu. “Zaboga, trebalo bi medijima omogućiti da daju svoj doprinos demokratizaciji, pa čak i kada su njihova poslovanja na granici ili ispod granice legalnog poslovanja”, komentirao je ironično Đukanović.
Crnogorska aktivistica Vanja Ćalović sad optužuje Đukanovića da snosi odgovornost za napad na Oliveru Lakić. “Obrušio se na nezavisne medije i nazvao ih fašistima. To je poziv na linč jer zna se što treba učiniti s fašistima”, rekla je direktorica nevladine udruge MANS za Jutarnji list.
Pitanje slobode medija i istrage napada na novinare jedna je od bolnih točaka u pregovorima Crne Gore za ulazak u Europsku uniju.
Osim napada na novinare, Bruxelles postavlja pitanje ukupne sigurnosti u Crnoj Gori gdje je u jeku predizborne kampanje za predsjedničke izbore došlo do mafijaškog obračuna u samom središtu Podgorice.
I taj slučaj, kao i mnogo drugih, ostao je i vrlo će vjerojatno ostati neriješen. A što god rekao Đukanović, za takve je stvari odgovorna država. Kojoj je upravo on na čelu i to još od doba bivše Jugoslavije, zajedno s Momirom Bulatovićem, a nakon okretanja leđa politici Slobodana Miloševića, sam.