Krim nije daleko.
Slažem se, Krim je donedavno za obične ljudi bio “negdje tamo”, baš me briga! Ali sada je postao opasno blizak svima, bez izuzetka. I ne samo Hrvatskoj, ne samo regiji i cijeloj Europi, nego i najdaljem otočiću u Tihom oceanu. Zato što Krim više nije samo zemljopisni pojam, nakon ruske agresije on je postao politički simbol kršenja svih mogućih normi međunarodnog prava, a to ugrožava svaku zemlju čija sigurnost na tom pravu počiva, dakle cijeli svijet.
Namjerno neću u ovom članku akcentirati na šteti koju zadaje mojoj domovini vojna invazija Moskve. Govorit ću o šteti i ugrozama za cijelu međunarodnu zajednicu.
Rusija je okupirala ukrajinski poluotok Krim čime je pregazila Povelju Ujedinjenih naroda. Kad tako nešto radi jedna nuklearna supersila i stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a to, bez sumnje, ozbiljno podriva autoritet te najveće međunarodne organizacije koja je glavni čuvar globalnog mira i stabilnosti.
1975. države Europe u Helsinškom završnom aktu su se dogovorile o nedodirljivosti granica koje su nastale u rezultatu Drugog svjetskog rata. To je garantiralo sigurnost kontinenta podijeljenog na blokove. Čak su se SSSR i SFRJ raspali strogo po granicama svojih republika. Doduše, nastalo je nekoliko separatističkih kvazidržavica, kao što su Pridnjestrovlje, Abhazija, Južna Osetija, a sjetimo se i zloglasne takozvane “Republike Srpske Krajine“. Međutim, čak ni njihovi pokrovitelji nisu smjeli uključiti ih u sastav svojih država. A sada po prvi put u poslijeratnoj povijesti Rusija se sprema za aneksiju ukrajinskog Krima. Dakle, urušava se cjelokupni sigurnosni sustav Europe.
Pravo snage
1993. godine Ukrajina je dragovoljno predala Rusiji svoje nuklearno oružje, a bili smo treća po jačini nuklearna snaga. Zauzvrat su Rusija, SAD i Velika Britanija potpisale Budimpeštanski memorandum kojim su garantirali sigurnost i teritorijalni integritet Ukrajine. I sada upravo Rusija, dakle jedan od garanata, okupira i otima naš teritorij!!! Da pitam što će biti sa svjetskom politikom neširenja nuklearnog oružja? Tko će se još odreći svojih raketa ili zaustaviti pokušaje stvaranja kad glavnim u svijetu opet postaje ne međunarodno pravo, nego pravo snage?
Ali radi se ne samo o kršenju temeljnih sporazuma. Možda su još opasniji ti brojni politički noviteti koje je Kremlj “na brzaka” izmislio da bi bar nekako opravdao svoju agresiju i koji ustvari ne ostavljaju kamena na kamenu od svjetskog poretka i sigurnosti.
Vješto manipuliranje
4. ožujka predsjednik Rusije Vladimir Putin na preskonferenciji je izjavio kako je poslije smjene vlasti u Ukrajini ona postala neka sasvim druga država te Budimpeštanski memorandum Moskvu više ni na što ne obvezuje. Izgleda, opet postaje aktualnim cinični izraz Bismarcka kako “međunarodni sporazumi ne vrijede papira na kojem su napisani”. Ali što će biti ako taj moskovski pristup zaživi u međunarodnoj praksi?
Moskva je vješto izvrnula međunarodno priznato pravo naroda na samoopredjeljenje, primijenivši ga na stanovništvo Krima. Takvo se pravo u principu odnosi na autohtone nacije koje žive na svom povijesnom tlu u sastavu veće države, a svoje vlastite države nemaju. Na Krimu su jedina autohtona nacija krimski Tatari (13%), koji se odlučno zalažu za opstanak u sastavu Ukrajine. Ostali su Rusi, Ukrajinci te predstavnici drugih naroda koji imaju svoje matične države. Dakle, ne postoji neki posebni “krimski narod”, nego samo stanovništvo Krima. Pravo naroda na samoopredjeljenje je zamijenjeno pravom stanovništva ili teritorija.
Utvrđivanju tog novog “principa” služi i pripremljen u Ruskom parlamentu nacrt zakona prema kojem bilo koji dio teritorija druge države može biti primljen u sastav Ruske Federacije prema rezultatima referenduma stanovnika tog teritorija, ili čak i na zahtjev lokalnih vlasti. Zakon je skrojen specijalno za Krim, ali u suštini znači da svaka regija, županija, općina ili grad može po vlastitoj želji premetnuti se u neku drugu državu. Zamislite što će početi u svijetu ako se taj “princip” dosljedno primijeni!
Veliko je pitanje smije li jedna država okupirati dio druge zemlje radi zaštite svojih sunarodnjaka. Ali i tu je Kremlj iznio principijelno novu riječ.
Ruski know-how
On govori, naime, ne o zaštiti etničkih Rusa, nego “ruskogovornog stanovništva”, a to nije jedno te isto. Recimo, većina etničkih Ukrajinaca na Krimu, kao i milijuni njih u ostalim dijelovima Ukrajine govore ruski. Takvih ruskogovornih ima i u mnogim drugim postsovjetskim državama. To znači da ruski “osloboditelj” odsada može pokucati na vrata bilo koje od njih.
U opravdanju agresije na Ukrajinu Moskva je izumila još nekoliko originalnih “know how”.
To je, recimo, vojna invazija regularnih trupa s ruskim oružjem, u ruskim uniformama i na ruskim vozilima, ali bez formalnih oznaka ruske vojske. Rusija do dan danas tvrdi da nije uvodila na Krim svoje jedinice, nego da su ti naoružani do zuba specijalci, koje na Krimu već zovu “zelenim čovječuljcima”, neka “lokalna samoobrana”. Rukovodstvo Rusije čak ne shvaća da se ustvari odreklo svojih vojnika koje je poslalo u akciju. Prema međunarodnom pravu oni su sada obični teroristi. Još je jedan ruski novitet održavanje referenduma o pripajanju tuđeg teritorija već kad je taj teritorij okupiran. Tko bi sumnjao da se pod cijevima strojnica mogu osigurati bilo koji željeni rezultati glasovanja.
Uloga parlamenta
Tu spada i pismena molba bivšeg predsjednika Ukrajine Janukoviča, koji je sada na međunarodnoj tjeralici, da Rusija uputi svoju vojsku u našu zemlju. Pošto je Janukovič pobjegao upravo u Rusiju i sad u potpunosti “stoji na raspolaganju” njenim specijalnim službama, vjerodostojnost tog dokumenta je ravna nuli. Ali ni to nije glavno. Prema Ustavu Ukrajine, i to u Moskvi dobro znaju, pozvati strane trupe ima pravo samo parlament.
Putinovo ‘ispravno’
Na Krim je prije nekoliko dana došla nekolicina četnika iz Srbije. Pozvali su ih takozvani “ruski kozaci” koji djeluju zajedno s regularnom ruskom vojskom. Mogu li sada četnici pozivati ruske kozake “u goste” u neku susjednu zemlju na Balkanu?
Izopačenje povijesti je, doduše, postao omiljeni trik službene Moskve. Ali i tu je Vladimir Putin uspio začuditi svijet. Prije neki dan on je mirne duše izjavio kako je Ukrajina izašla iz SSSR-a “ne sasvim pravilno”. Što li će tek dalje reći? Jesu li pravilno izašle sve ostale republike? Da li se zakonito raspala Jugoslavija? Jesu li pošteno zemlje Varšavskog pakta pobjegle od Moskve u EU i NATO? Da nije bilo rušenje Berlinskog zida aktom vandalizma?
Ali šalu na stranu! Rusija je u vojnom smislu jedna od najmoćnijih zemalja svijeta. Ako ona tako otvoreno i bezočno isprevrće u svoju korist sve moguće norme međunarodnog prava, to znači samo jedno: to pravo, a s njime i sav svjetski politički i sigurnosni poredak su na rubu kolapsa. Znamo tko voli loviti ribu u mutnoj vodi. U mutnim vremenima isto. Danas nastaju upravo takva vremena - bez prava, bez obveza, bez garancija, bez sigurnosti. I stvar nije samo u tome što nitko ne zna koliko daleko je naumila krenuti službena Moskva. U doba nestabilnosti njezin primjer mogu slijediti i sitniji avanturisti.
Pritajeno zlo
Planuti može svugdje gdje ima otvorenih ili skrivenih teritorijalnih pretenzija, a ima ih gotovo svugdje. Ugrožena je čak i Europa gdje malo koja zemlja nema nacionalnih manjina i nekada spornih teritorija.
Da, demokratska i miroljubiva Europa je uzorak suživota država i naroda, ali ekstremista ima svugdje i oni mogu ozbiljno uzdrmati stabilnost europskog društva. O Balkanu da i ne govorim. Ova regija još nije do kraja zaliječila rane od strašnog bratoubilačkog rata, i tko zna koliko zla pritajeno spava na ovim terenima čekajući svoj trenutak.
Jedini način da se spriječi globalna opasnost je solidaran i odlučan otpor cijele međunarodne zajednice agresiji Rusije. Tu ima većih i manjih igrača, ali nema suvišnih i nevažnih. Budućnost svjetske stabilnosti rješava se u Ukrajini, ali nitko ne može ostati po strani. Jer Krim je veoma blizu.