Španjolski vrhovni sud riješio je kontroverzno pitanje koje tu državu mori već desetljećima: ono gdje će biti konačno i trajno počivalište diktatora Francisca Franca. Dakle, sud je naposljetku presudio da se njegovi posmrtni ostaci mogu ekshumirati sa sadašnje lokacije, državnog mauzoleja Dolina palih te, u skladu s planovima vlade socijalista Pedra Sáncheza, premjestiti u obiteljsku grobnicu na madridskom groblju Mingorrubio El Pardo, pokraj svoje supruge Carmen Polo.
Ovo je pobjeda demokracije, ustvrdio je premijer Sánchez nakon presude. Ekshumaciju bi trebalo izvršiti što je prije moguće. Pretpostavlja se da bi vlada mogla izmjestiti Francove ostatke prije izbora 10. studenog, četvrtih u posljednje četiri godine.
Francova obitelj borila se protiv ekshumacije i izmještanja te, u slučaju da do njega doista i dođe, predlagala alternativno mjesto - kriptu u katedrali Almudena u centru Madrida, u kojoj već počiva njegova kći. No, njihova su žalba i prijedlog odbijeni. Vlada je još lani u prosincu zaključila kako ta lokacija nije podobna zbog sigurnosnih razloga. Isto tako su željeli izbjeći lokaciju na kojoj bi ga se moglo slaviti kao što je, smatra se, slučaj s onom aktualnom, mauzolejom Dolina palih.
U Dolini palih Franco je bio pokopan uz desetke tisuća žrtava građanskog rata nakon čijeg je završetka čvrstom rukom vladao Španjolskom sve do 1975. godine. Mnogi tamo pokopani borili su se na republikanskoj, poraženoj strani, a njihova su tijela bila izmještena tamo tijekom diktature, bez dozvole njihovih obitelji. Mnogi mauzolej smatraju zdanjem koje slavi trijumf fašizma te svetištem za pripadnike krajnje desnice.
Mnogi potomci Francovih žrtava podržavaju odluku suda.
"Ideja da su ljudi koje su ubile Francove trupe pokopane zajedno s Francom je vrlo apsurdna, i dalje ga glorificiraju kao da je bio spasitelj Španjolske", ustvrdila je za BBC Silvia Navarro, čiji je praujak poginuo 1936. godine.
Ostavština "El Caudilla" u Španjolskoj je, a očito je i iz ovog primjera, i dalje kontroverzna tema. Mnogi smatraju da se ta država nije adekvatno suočila sa svojom fašističkom povijesti. Francovi spomenici su uklonjeni i preimenovane su mnoge ulice, no Zakon o amnestiji iz 1977. godine brani kriminalnu istragu Francova doba. Zakonom iz 2007. godine priznate su žrtve rata na obje strane i pružena je pomoć preživjelim žrtvama Francova režima te njihovih obitelji, no napori da se lociraju i iznova pokopaju tisuće koje su stradale u građanskom ratu i dalje teku sporo i u izmaglici kontroverze. Sudbina više od 100.000 ljudi, kako iz perioda samog rata, tako u godinama represije koje su uslijedile, i dalje je nepoznata.