Ako je vjerovati ruskim medijima, Europska unija je pakao na Zemlji. Incest i nekrofilija su legalizirani, a incestofobija se zakonski kažnjava. Deseci tisuća djece u Njemačkoj oduzimaju se od roditelja i nasilno daju na posvajanje istospolnim obiteljima. Danski zoološki vrtovi hrane mesojede neželjenim kućnim ljubimcima, a učenici u Švedskoj moraju se moliti Alahu.
Sve ove, i još čudnije vijesti, objavljene su u ruskim državnim medijima, dijeljene su na Facebooku, gdje su skupile stotine tisuća pogleda, ili su objavljene u proruskim medijima u državama bivšeg Sovjetskog saveza ili, pak, u medijima koji podržavaju Kremlj u ostatku Europe. Količina nevjerojatnih tvrdnji, često međusobno kontradiktornih, potpuno je zaglušujuća. To nije slučajno.
Radi se o isprobanom i usavršenom receptu “bijele buke”, zatrpavanju medijskog prostora tolikom količinom informacija da je teško ili gotovo nemoguće doći do prave istine. Prosječan čitatelj više neće moći znati što su činjenice, što je osporeno, što se uistinu dogodilo, što je pokušaj zavaravanja - i tko, na kraju, tu koga pokušava zavaravati.
Nakon pokušaja ubojstva Sergeja Skripala i njegove kćeri prošle godine, za što su osumnjičeni ruski agenti, ruski i proruski mediji već su do travnja ponudili 31 različitu verziju tog događaja, a do kraja godine bilo ih je više od 40. Najbizarnija od svih vjerojatno je bila tvrdnja da su Skripala otrovali britanski agenti kako bi izazvali bojkot svjetskog prvenstva u Rusiji. Ostale su tvrdnje bile da su se Skripali predozirali alkoholom ili drogom, da je napad izvela Ukrajina ili neka članica EU, da je Ujedinjeno Kraljevstvo pokušavalo skrenuti pozornost s domaćih problema te da se radi o klasičnoj “rusofobiji”.
Demanti nikad nije viralan
Boriti se protiv takvih pokušaja dezinformacija težak je i nezahvalan posao. Opovrgavanje lažne informacije koja je postala viralna nikad neće postati viralno, i ne može postići ni djelić pozornosti koju može postići senzacionalna laž. Od rujna 2015. godine time se bavi poseban tim Europske službe za vanjsko djelovanje, koji na portalu EUvsDisinfo pokušava pobrojati i pobiti barem najraširenije i najočitije primjere dezinformiranja.
Dok na širenju propagande radi doslovno vojska ljudi - pretpostavlja se da nekoliko vojnih i obavještajnih jedinica radi na aktivnom provođenju “hibridnog ratovanja” - protiv dezinformacija na istoku Europe bori se maleni tim od 14 ljudi. Ruska privatna agencija IRA, takozvana “farma trolova”, za koju se vjeruje da stoji iza kampanje na društvenim mrežama koja je podržavala kampanju američkog predsjednika Donalda Trumpa, prošle se godine zbog rasta preselila u triput veće urede - u kompleks od 12.000 kvadratnih metara.
Prošle su godine od mora lažnih informacija objavljenih u medijima izdvojili više od 1000 priča, a svaku od njih lako je bilo provjeriti i potvrditi kao neistinu. Najčešća meta bila je Ukrajina, koju se redovito prikazuje kao nacističku državu, pa je tako državna televizija Russia-24 objavila kako se Kijev sprema proglasiti Adolfa Hitlera nacionalnim herojem.
Incidentu u Azovskom moru, koji je obilježio kraj prošle godine, prethodila je gotovo godina dana nevjerojatnih dezinformacija. Još krajem 2017. godine proruski mediji optužili su Ukrajinu da produbljuje dno Kerčanskog prolaza kako bi kroz njega mogli ploviti NATO-ovi brodovi. Prošle su godine kružile vijesti o tome da je Ukrajina zarazila Azovsko more kolerom, a u vrijeme samog incidenta ruski su mediji tvrdili da su brodovi koje je Rusija zaplijenila bili poklon SAD-a Ukrajini.
Meta dezinformacija često je i SAD, kojeg se optužuje da organizira “revolucije u bojama” te da pokušava pokrenuti treći svjetski rat, a Europsku uniju opisuje se kao “umiruću rusofobnu tvorevinu”.
Bizarni pokušaji
Prošlu su godinu obilježili i neki uistinu smiješni pokušaji dezinformiranja - smiješni samo zato što su uhvaćeni u stvarno odvažnom pokušaju zavaravanja javnosti. U veljači prošle godine ruska državna televizija Pervi Kanal prikazala je “prizore rata u Siriji” u kojima je hvalila herojsku žrtvu ruskog vojnika ubijenog u borbi. No, “fotografije” rata zapravo su bile snimke zaslona računalne igre Arma 3. Radilo se već o drugom slučaju u kojem su prizori iz video igre iskorišteni u svrhu propagande. Krajem 2017. rusko Ministarstvo obrane prikazalo je snimke iz igre “AC-130 Gunship Simulator: Special Ops Squadron” i tvrdilo da se radi o “nepobitnom dokazu o podršci američke vojske ratnicima Islamske države”.
Neki su pokušaji bili toliko bizarni i jednostavni za razotkriti da je jednostavno nejasno kome su pali na pamet. Russia-24 je tako objavila fotografiju vođe Sjeverne Koreje Kim Jong-una kako se smiješi prilikom rukovanja s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. No, korisnici društvenih mreža brzo su pronašli originalnu fotografiju na kojoj je Kim smrtno ozbiljan - iz nekog je razloga smiješak na lice korejskog vođe dodan uz pomoć Photoshopa.
Jedan od najbizarnijih prizora bio je intervju s osumnjičenima za napad na Skripale u Salisburyju, koji su na državnoj televiziji RT nevješto tvrdili kako su oni obični turisti. Snimka njihovog intervjua izazvala je sprdnju čak i na ruskim društvenim mrežama te je pokrenula lavinu parodija.
Tim za Istočne strateške komunikacije (ESTF) Europske unije, koji održava stranicu EUvsDisinfo, vjeruje kako su djelatnici zaduženi za dezinformiranje čak i poticali sprdnju na račun osumnjičenih za napad u Salisburyju. Cijela afera pretvorena je u šalu, čime je skrenuta pozornost javnosti s ozbiljnosti zločina koji je počinjen.
Jedna od najraširenijih šala, koju su aktivno promicali i državni mediji, prikazuje osumnjičene kao gay par koji je u Englesku putovao turistički. Društvenim je mrežama kružila slika zagrljenih kauboja iz “Brokeback Mountaina”, uz natpis “Hajdemo u Salisbury. Pokazat ću ti zvonik”. Ta rečenica bila je sprdnja na račun izjave iz intervjua u kojem su tvrdili da su u grad došli kako bi se divili lokalnoj katedrali.
Među brojnim dezinformacijama bio je i nastavak prakse “Potemkinovih sela”. Dok je nekad Grigorij Potemkin jurio ispred carice Katarine Velike s lažnim selima kako bi državu prikazao prosperitetnijom nego što jest, državni mediji danas prikazuju lažne snimke s istom namjerom.
Ukrajinac - glumac iz Bjelorusije
U prilogu kanala Russia 1 o gradu Omsku povodom Putinove posjete završne scene prikazivale su prekrasnu zelenu livadu s parkom pored bijelih, novih građevina. “Grad se mnogo promijenio posljednjih godina, pojavili su se bicikli, centar je obnovljen. Sada je zelenilo posvuda”, govorio je novinar. No, vijest je bila šok stanovnicima Omska. “Živio sam ovdje 20 godina i ne pamtim takav slikovit krajolik. Omsk je užasan sivi grad s betonskim panelima”, napisao je posjetitelj jednog foruma, koji je ubrzo otkrio i da snimke prikazuju četvrt Mitino u Moskvi.
Ruska agencija Interfax uspjela je i demonstrirati da istinite tvrdnje mogu biti dezinformacije. Nakon zadnjih predsjedničkih izbora objavljeno je kako “Promatrači Vijeća Europe nisu pronašli nikakve neregularnosti na predsjedničkim izborima u regiji Tula”. Prešućeno je kako je razlog što nisu pronašli neregularnosti činjenica što uopće nisu bili ni pozvani. Ne samo u regiju Tula, već niti ni u jednu drugu rusku regiju.
Ruski Pervi Kanal objavio je snimku intervjua s navodnim sudionikom Euromajdana, mladim Ukrajincem koji je duboko razočaran razvojem događaja u toj zemlji nakon masovnih prosvjeda 2013. godine. No, ruski je bloger Ilija Varlamov ubrzo otkrio da mladić nije bio ni sudionik prosvjeda, ni Ukrajinac - radilo se o bjeloruskom glumcu, građaninu Minska. Kada su ga kontaktirali bjeloruski mediji, priznao je da je bio zaposlen kao glumac za medijsku tvrtku od koje je Pervi Kanal naručio priču o “mladiću iz Ukrajine koji pati zbog nestašice plina i skupog grijanja”. Pervi Kanal kasnije je za “grešku” optužio tvrtku koja je snimila prilog.
Unatoč znatnom broju očitih i neuspjelih pokušaja dezinformacija, velika većina neistina i dalje se provlači ispod radara, a djelatnicima ESTF-a svakodnevica je mnogo ozbiljnija od šaljivih vijesti.
“Posao je puno više frustrirajuć nego zabavan”, rekla nam je osoba dobro upoznata s radom ESTF-a i dodala: “Toliko je puno agresije, rata i nasilja da ti se uvuče pod kožu.
Katkad se ne mogu ne nasmijati nevještim pokušajima dezinformacija, a pokušavaju i jednom tjedno pronaći ‘veseliju’ stranu dezinformacija, no većinom se radi o tmurnom, teškom i nezahvalnom poslu”.
Nakon više od tri godine neprekidnog rada, Europski parlament konačno im je odobrio izdašnije financiranje u iznosu od tri milijuna eura za sljedeću godinu, kada se nadaju unajmiti veću količinu vanjskih stručnjaka za praćenje medija - glavnog uskog grla u hvatanju dezinformacija.
Proračun od tri milijuna eura samo je kap u moru sredstava koje na raspolaganju imaju agencije poput IRA-e, ruska vojska i državne televizije, no to ne znači da posao ESTF-a nema smisla.
“Glavna publika su političari, stručnjaci, novinari...”, objasnio nam je izvor. Iako nisu dospjeli do šire javnosti direktno, ipak su uspjeli ukazati na to da postoji aktivna kampanja dezinformiranja, način na koji djeluje, tipični kanali i metode kojima se služe. “Danas je razina svijesti u Bruxellesu mnogo viša.”
Prošla je godina ipak obilježila i mnoge pozitivne pomake u borbi protiv dezinformacija. Istraga koja se u SAD-u provodi oko mogućeg utjecaja na predsjedničke izbore u toj zemlji razotkrila je opseg, financiranje, osobe i organizacije koje stoje iza kampanje dezinformiranja, a rezultirala je i s više kaznenih optužnica.
Napokon su reagirale i društvene mreže, pod pritiskom medija i politike. Twitter je u lipnju i srpnju suspendirao više od 70 milijuna sumnjivih stranica i korisničkih računa, a Facebook je uspostavio “ratnu sobu” sa stručnjacima za podatke i sigurnost, čija je zadaća zaštititi buduće izbore od pokušaja dezinformacija.
Lančana pisma
Ipak, na pitanje jesu li stvari danas bolje ili lošije nego kad je ESTF počeo s radom, naš sugovornik odgovara: “Definitivno nije bolje - ili oni postaju sve bolji. Pronalaze nove načine kako progurati svoje poruke.”
Vojska ljudi koji rade na propagandnim aktivnostima uspijeva se prilagoditi. Kako se upoznavaju s metodama prepoznavanja i otkrivanja dezinformacija, tako isprobavaju nove metode, nove kanale. U Češkoj su, primjerice, počela kružiti lančana pisma s dezinformacijama koja ciljaju na stariju populaciju. Svaka metoda koja se koristi za razotkrivanje dezinformacija ne može dugo biti učinkovita.
Na ozbiljan problem ukazuju i istraživanja koja su pokazala da se dezinformacija širi šest puta brže od istine na Twitteru. Objave ruskih trolova na društvenim mrežama na engleskom jeziku čak devet puta češće se dijele i lajkaju nego objave na ruskom, što ukazuje na pojačane aktivnosti ruskih trolova u američkom prostoru društvenih mreža, ali i na stanovitu otpornost Rusa na pokušaje propagande.
Od svih načina na koje se dezinformacijama pokušava utjecati na zapadne države, možda je najjeziviji podatak da čak 93 posto svih objava na Twitteru o cijepljenju dolazi od korisnika koji su prepoznati kao zlonamjerni. Računi povezani s IRA-om masovno su dijelili poruke i za i protiv cijepljenja, a stručnjaci sa Sveučilišta George Washington zaključili su da je cilj akcije bio “urušiti povjerenje javnosti u cijepljenje”.
Kako će izgledati dezinformacije u 2019. godini, teško je predvidjeti. Jedino u što možemo biti sigurni je da će se kampanja nastaviti, s ciljem urušavanja povjerenja u medije i stručnjake. Malo veći tim ESTF-a teško će sam zaustaviti bujicu, čak i kada bi svi čitali njihova razotkrivanja dezinformacija, stoga jedina prava obrana protiv laži ostaje zdrav razum, koji je nažalost sve rjeđi.
Ako se neka informacija doima nevjerojatnom, možda bi ju trebali prihvatiti sa zadrškom. Ako nas nešto šokira na društvenim mrežama, možda bi trebali pričekati i provjeriti informaciju prije nego što je podijelimo dalje, a ako uložimo samo malo više truda i opreza, mogli bismo završiti s puno manje dezinformacija.