Smanjenje broja članica Europske unije po prvi puta u povijesti kao posljedica Brexita, Europski izbori, izbor novih čelnika EU institucija i teški pregovori o budućem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020. godine su ključni, predvidljivi izazovi za Europsku uniju u 2019. godini, u kojoj se mogu pojaviti i drugi, ne tako predvidljivi problemi.
Godina počinje preuzimanjem predsjedavanja Unijom od strane Rumunjske, države koja najavljuje da će biti iskren posrednik među članicama u ostvarivanju utvrđenih prioriteta. No, nije nimalo ugodno niti za Rumunjsku niti za EU da predsjedanje ima država nad kojom Europska komisija 12 godina od članstva i dalje ima mehanizme monitoringa zbog stanja vladavine prava i borbe protiv korupcije. Unutarnji politički sukobi, učestali prosvjedi protiv vlade i protiv korupcije političkih struktura razlog su za zabrinutost EU, a i sam predsjednik Rumunjske nedavno je rekao da ta država nije spremna za predsjedanje EU, dok je donedavni ministar za europska pitanja i podnio ostavku. Bez obzira na sve to, EU očekuje uspješno predsjedništvo, a kulminacija bi trebala biti summit u Sibiru 9. svibnja, dakle na dan Europe, kada će se analizirati sve ono što je postignuto u prethodnih pet godina mandata Junckerove Komisije i vidjeti kamo će se kretati EU u budućnosti.
Prvi izlazak u povijesti
I dok još bude trajalo Rumunjsko predsjedanje Europskom unijom, država koja je snažno podržavala njihov ulazak u EU prije 12 godina, Velika Britanija, napustit će EU. Dogodit će se to, sa ili bez sporazuma, poslije ponoći sa 29. na 30. ožujka. Iako su postigli sporazum o Brexitu, isti nije još uvijek dobio potporu Britanskog parlamenta, pa je moguće da se UK povuče iz EU bez sporazuma. EU se i za takav nepoželjan scenarij pripremio kako bi smanjio posljedice kojih će za mnoge svakako biti, jer ih je nemoguće u potpunosti spriječiti.
Za Europsku uniju, koja se kroz cijelu svoju povijest samo širila, s početnih šest dogurala na 28 članica, nije nimalo ugodno suočiti se s činjenicom da se sada trend preokreće. Iako je London stalno iritirao EU svojim crvenim crtama u mnogim politikama te nije nikada bio jasan što želi, a što ne unutar te unije, niti je sada jasan kakve buduće odnose želi, izlazak UK iz EU imat će posljedica. Iz EU izlazi jedna od do sada dvije jedine nuklearne sile i jedine stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, država koja ima više od 10 posto ukupnog stanovništva EU, čiji je neto doprinos u godišnjem proračunu unije bio blizu 14 milijardi eura. Tu rupu će EU osjetiti svakako, ali i to je cijena demokracije. Demokracija nije idealna, ali je najbolja, a ona znači da se volja naroda mora poštivati i kada se mnogima čini da je ta odluka loša.
Datum o Brexitu određen je, između ostalog, i da bi se spriječilo da se i u Ujedinjenoj Kraljevini održe izbori za Europski parlament, jer bi to bilo suludo održavati u državi koja napušta EU. Tako će se Brexit dogoditi dva mjeseca prije Europskih izbora, a građani u ostalih 27 članica izabrat će svoje predstavnike u Europski parlament krajem svibnja.
Ovi Europski izbori bit će posebno zanimljivi. Na njima se očekuje porast potpore populističkim strankama, iako je ovog puta nešto teže pronaći vidljive razlike između takvih stranaka i tradicionalnih stranaka centra. Populista i populizma ima i u strankama koje pripadaju EPP-u, Europskoj pučkoj stranci, koja vrijedi kao desni centar, i unutar skupine socijalista i demokrata iz lijevog centra, a nisu ostali imuni niti liberali. U svakom slučaju, ipak se očekuje da veliku većinu u Europskom parlamentu osvoje stranke centra koje ne dovode u pitanje postojanje Europske unije i nastavak jačanja EU. To su pučani, socijalisti, liberali i zeleni, što će biti dovoljno da se glas populista možda jače čuje, ali njihov pravi utjecaj spriječi.
Jean-Claude Juncker i Theresa May
Ti će izbori biti važni i za trgovinu čelnim funkcijama u EU institucijama, koja će se odvijati odmah nakon tih izbora sve do kraja godine. Pregovori neće biti nimalo laki, jer je već sada jasno da neke države i neki važni EU političari, primjerice francuski predsjednik Emmanuel Macron i nizozemski premijer Mark Rutte, neće pristati na automatizam da takozvani Spitzen kandidat stranačke skupine, koja osigura potporu većine u Europskom parlamentu, bude i predsjednik Europske komisije nakon Jean-Claudea Junckera. Ako se bude očuvalo načelo Spitzen kandidata, Manfred Weber iz EPP-a gotovo bi sigurno trebao naslijediti Junckera na toj funkciji. U suprotnom bit će sukoba između Vijeća i Europskog parlamenta jer Parlament, ako ne i nametnuti, ima moć spriječiti izbor predsjednika Europske komisije. Pozicija predsjednika Komisije nije jedina s kojom će se trgovati. Mandat istječe i predsjedniku Europskog vijeća Donaldu Tusku, a pozicije unutar Europske komisije nisu sve iste pa će se trgovati i time. Sve će se to odvijati za vrijeme finskog predsjedavanja Europskom unijom, dakle u drugoj polovici godine.
Manje članica, više novca
Upravo u vrijeme kada se očekuje izbor nove Komisije i uoči završetka mandata Donada Tuska kao predsjednika Europskog vijeća, države članice trebale bi se dogovoriti o višegodišnjem financijskom okviru EU. To će biti teški pregovori, a najbolji dokaz za to je da su u EU priznali da je bilo nerealno očekivati da bi se o tome mogli dogovoriti do Europskih izbora i kao novi rok postavili jesensko zasjedanje Europskog vijeća.
Bitka za višegodišnji financijski okvir EU od preko 1140 milijardi eura počela je čim je Komisija dala prijedlog. Iako su govorili da će biti manji, on je zapravo veći. Tako će manja EU, bez Britanaca, imati veći proračun. To je bilo neprihvatljivo onima koji su po glavi stanovnika najveći neto uplatitelji u taj proračun, Nizozemcima, Austrijancima, Fincima, Šveđanima i Nijemcima. Uz to treba sada popuniti i rupu od blizu 14 milijardi eura godišnje koja se stvara odlaskom Velike Britanije, koja je doista bila veliki neto uplatitelj u proračun EU. Najveće razlike su oko svote i kriterija dodjele novca iz Kohezijske politike i Zajedničke poljoprivredne politike. Za to je do sada išlo preko 70 posto ukupnog proračuna Europske unije, a sada će doći do značajnog smanjenja. Komisija je najprije priznala da će biti smanjenja, ali je izračunala kako će to biti 6 posto za Koheziju i 4 posto za poljoprivredu. Hrvatska ima poseban interes pratiti i aktivno sudjelovati u raspravama oko ovog okvira, a za nju nisu najvažnije brojke, već više neki kriteriji koji mogu otežati apsorpciju. Hrvatska bi u budućem višegodišnjem financijskom okviru EU za razdoblje od 2021. do 2027. iz Kohezijske politike trebala imati na raspolaganju 8,767 milijardi eura, izraženo u cijenama iz 2018. godine ili, kako Komisija koristi, “u stalnim cijenama”. Iznos izražen u tekućim cijenama, u kojima se u obzir uzima inflacija, bio bi 9,8 milijardi eura.
Hrvatska se mora pripremiti
I dok se bori za svoje interese u pregovorima za ovaj višegodišnji proračun, Hrvatska se treba nadati da će se to riješiti prije kraja godine, kao i izbor nove Europske komisije. Jer sve što se ne bude riješilo ostat će kao vruć krumpir u rukama Hrvatske, koja u prvoj polovici 2020. godine predsjedava Europskom unijom. A ono što Hrvatska želi promicati tijekom svog predsjedavanja, proširenje EU, područje je u kojem se 2019. godine neće ništa događati jer je to tema koju u izbornoj godini u EU žele izbjeći.