Danas je 70 godina otkako je Dečkić(Little Boy) zasjao kao tisuću sunaca na nebu iznad Hiroshime. Taj je japanski grad odabran za prvu eksploziju atomske bombe jer dotad nije bio bombardiran (a nije, jer nije bio vojni cilj), pa se mogla jasnije razabrati razornost učinka.
Kada je njemačka Legija Condor 1937 prvi put u povijesti primijenila “tepih” bombi na Gerniku, svi su znali da je to ratni zločin. Kad su Anglo-Amerikanci 1944 masakrirali centar Dresdena (dalje od industrije, dalje od komunikacija), čak je i Churchill to kasnije nazvao aktom terora a ne odmazdom za Coventry. Razaranje Hiroshime je, ne od jučer, moguće svrstati i u ratne zločine i u terorističke akte.
(Foto: AFP)
‘Debeljko’ u Nagasakiju
Predsjednik Truman se mogao pravdati da su životi koje je Dečkić stratio u Hiroshimi, a tri dana kasnije i Debeljko (Fat Man) u Nagasakiju, skratili rat i prištedjeli američke živote - ali su bombe s nazivima “od milja” značile početak terora koji se izrazio kroz utrku u nuklearnom naoružanju, stvaranju situacije “overkilla” (tj. opsega nuklearnih arsenala, kako Washingtona tako i Moskve, višestruko većega od onoga koliko je dovoljno da se zavazda uništi sav život na Zemlji, osim, eventualno, nekih mutiranih kukaca). Taj je strah rezultirao nevjerojatnom količinom distopijske književnosti i filmografije, svrstane po inerciji, a ne po semantici, u znanstvenu fantastiku, sve do satirične katarze koju je 1964 servirao Stanley Kubrick filmom Dr. Strangelove.
(Foto: AFP)
Neširenje tog oružja
Glavna matica tog terora se primirila prvo Moskovskim ugovorom o neširenju nuklearnog naoružanja, pa ugovorima o njegovu smanjenju, ali udarni zamah je izgubila tek krahom Sovjetskog Saveza, koji nije mogao ekonomski izdržati utrku u naoružanju, suočen s Reaganovim projektom “Zvjezdanog rata”, tj. prijetnje (i) iz Svemira. Ta matica ponovo jača zahvaljujući avanturizmu s obiju strana, Busha sina i Blaira u Iraku, te Putina u Ukrajini.
(Foto: AFP)
Postoji i niz nekontroliranih rukavaca: zemlje koje imaju nuklearno naoružanje i njime održavaju regionalnu ravnotežu straha (npr. Indija i Pakistan) ili njime žele izmijeniti ravnotežu (npr. Sjeverna Koreja), zemlje koje niječu da ga imaju ali im malo tko vjeruje (npr. Izrael), koje bi ga mogle imati pa izazivaju strah (zato je s toliko opreza sklapan ugovor s Iranom, ali tek kad se vidjelo da je “Islamska Država” daleko gora i bezobzirnija prijetnja) - itd.
Tog jutra, prije 70 godina, odčepljena je boca s moćnim džinom, kako je to Walt Disney sa suradnicima 1957 metaforički pokazao u televizijskoj epizodi Naš prijatelj atom. Koliko je taj džin opasan i kad je upregnut u korisno djelo, vidi se i danas u Čornobyl’u, koliko je pak nestabilan - u Fukushimi.
(Foto: AFP)
Strah je dobar, kome ga je Bog dao - ali teror, zapravo Terror i Erebus, Fóbos i Deímos, virkaju iza ugla.