Mjesec dana nakon što je francuski grad Dunkirk, smješten uz kanal La Manche, predstavio sustav besplatnog javnog prijevoza za sve, nastala je prava mala revolucija, piše Guardian.
Dvije žene koje se prije nisu poznavale, neobavezno čavrljaju u autobusu. Jedna od njih priznaje da ponekad sjedne u autobus 'iz čiste zabave'. Jedan mladić sluša glazbu na slušalice i usput puni mobitel na utičnici iznad svoje glave.
U drugom autobusu, umirovljenica Claude Pointart (56) objašnjava kako besplatan prijevoz znači da će joj mirovina potrajati dulje.
- Štedim novac, a autobusi prolaze svakih desetak minuta pa ne trebam čekati dugo. No, u jutarnjoj ili popodnevnoj špici ima više putnika pa je ta vremena najbolje izbjegavati ako želite sjesti. No, ipak mislim da je to odlična stvar, kaže.
Autobus lagano klizi kroz povijesno središte grada, putnici se smiju kroz prozor, a vozač ih pozdravlja s 'Bonjour' kako se ukrcavaju. Neki od novih gradskih autobusa, obojanih jarkim ružičastim, žutim, zelenim i plavim bojama, imaju i wifi. Gradske vlasti planiraju uvesti i posebna događanja u autobuse kojima će nazočiti i slavne osobe. Jedan od autobusa bit će i sportski bus s raznim interaktivnim igrama, kvizom na ekranu i kamerom za selfie.
George Contamin (51) drugačije gleda na prijevoz gradom otkako su autobusi besplatni.
- Prije se nikad nisam vozio busom, no sada, kad je besplatno i kad je cijena goriva porasla, drugačije razmišljam.
Na autobusnoj stanici nasuprot luke, hladni vjetar koji ljulja brodice ne narušava Mariein entuzijazam.
- Prije se nikad nisam vozila busom. Bilo mi je naporno kupovati karte ili pokaze. No, sada mogu auto ostaviti kod kuće i sjesti na autobus do posla. Vrlo je jednostavno.
Prije mjesec dana, Dunkirk - grad koji s okolicom broji kojih 200.000 stanovnika - postao je najvećim europskim gradom s besplatnim javnim prijevozom. Nema tramvaja, trolejbusa ili lokalnih vlakova, već su dostupni samo autobusi. Karte nisu potrebne jer je prijevoz za građane grada, ali i za turiste, besplatan.
Inspiracija za ovaj potez potekla je iz estonskog glavnog grada Tallinna koji je 2013. postao prvom europskom metropolom koja je uvela besplatan javni prijevoz, no samo za osobe nastanjene u gradu i okolici. Oni plaćaju samo 2 eura za tzv. 'zelenu kartu' nakon čega su sve vožnje besplatne. Nakon ovog poteza, grad od 416.000 stanovnika je zabilježio porast od 25.000 stanovnika od kojih svaki godišnje u gradski proračun uplati oko 1000 eura na ime poreza i prireza.
Pokret besplatnog javnog prijevoza se širi. Wojciech Keblowski, stručnjak za javni prijevoz sa Sveučilišta u Bruxellesu, kaže da je 2017. u svijetu bilo 99 besplatnih mreža javnog prijevoza: 57 u Europi, 27 u Sjevernoj Americi, 11 u Južnoj Americi, 3 u Kini i jedan u Australiji. Mnogi od tih gradova manji su od Dunkirka i pružaju besplatni prijevoz u određeno doba, na određenim trasama i za određene ljude.
U veljači ove godine, Njemačka je objavila da planira iskušati besplatan javni prijevoz u pet gradova, uključujući i bivši glavni grad Bonn te Essen i Mannheim. Cijena prijevoza već je ranije smanjena kako bi se što više ljudi nagovorilo da ostave aute kod kuće.
Najveći grad s besplatnim javnim prijevozom na svijetu je kineski Changing u provinciji Huanan, gdje se karte ne naplaćuju još od 2008. Nakon tog poteza, broj putnika povećao se za 60 posto.
Studija o besplatnom javnom prijevozu koju je načinio online magazin Metropolitics, otkrila je da takav oblih transporta povećava mobilnost i starijih i mlađih ljudi te povećava njihov osjećaj slobode.
Niort je bio prvi francuski grad koji je prije godinu dana za svojih 125.000 stanovnika osigurao besplatne autobuse. Kao i u slučaju Dunkirka, zarada od karata iznosila je oko 10 posto proračuna. Gradske vlasti objavile su da se broj putnika na nekim linijama povećao čak za 130 posto.
Mjesec dana nakon uvođenja novog sistema, gradonačelnik Dunkirka Patrice Vergriete, koji je taj potez najavio kao jedno od predizbornih obećanja 2014., kaže da je projekt i više nego uspio te se broj putnika na nekim linijama povećao za 50 posto, a na drugima za čak 85 posto.
Dok sjedi u svojem velikom uredu ispod slike Nelsona Mandele, Vegriete tvrdi kako je ovo odlična odluka i za grad u kojem se prije čak 65 posto putovanja obavljalo autima, 5 posto busom, 1 posto biciklom, dok je 28 posto ljudi hodalo.
- Tema javnog prijevoza puna je dogmi i predrasuda, a sve to nije potkrepljeno nikakvim istraživanjima. Jedna od dogmi je da je ono što je besplatno, ujedno i bezvrijedno. U Francuskoj to često čujemo, kaže Vergriete.
Naravno, najvažnije je pitanje novca. Prije uvođenja besplatnog prijevoza, udio od prodanih karata u proračunu sustava javnog prijevoza bio je oko 10 posto (47 milijuna eura) godišnje. Dodatnih 60 posto financiralo se iz poreza kompanija i tvrtki s više od 11 zaposlenih i još 30 posto došlo je od lokalnih vlasti. Vergriete kaže da je povećanje poreza za tvrtke nadoknadilo manjak što znači da nije bilo povećanja poreza za kućanstva.
U međuvremenu, autobusne linije su se produžile, a dodane su i neke nove. Vozni park je povećan na 140 buseva uključujući i one koji voze na prirodni plin.
- Iznenadilo nas je povećanje broja putnika, no sad ih trebamo zadržati. Nastojimo promijeniti stav ljudi o autobusima. Prije su plaćali prijevoz i bili korisnici. Sudjelovali su samo u 10 posto cijene, no imali su osjećaj da plaćaju sve. Sad, kad je to javno dostupna i besplatna usluga, drugačije na nju gledaju. Kad ulaze u autobus kažu 'dobar dan', razgovaraju međusobno. Mijenjamo percepciju javnog prijevoza, a time i naš grad. Iznova osmišljavamo javni prostor, kaže Vergriete.
No, besplatni javni prijevoz ima i svoje kritičare. Francuska unija javnog prijevoza UTP vjeruje da je besplatni prijevoz povezan s 'manjkom vrijednosti, a time i manjkom poštovanja'.
Claude Faucher iz UTP-a kaže: - Prijevoz bi trebao biti besplatan za osobe s financijskim teškoćama. To bi tad bilo opravdano. Međutim, prijevoz besplatan za sve znači i manje sredstava za razvoj javnog transporta.
U Parizu prihod od prodanih karata čini 50 posto ukupnih troškova javnog prijevoza. Kad je gradonačelnica Anne Hidalgo rekla da namjerava smanjiti cijenu vozne karte, stručnjak za pitanja prijevoza, ekonomist Frédéric Héran, rekao je da ta mjera 'nema smisla'.
- Tko će biti novi korisnici javnog prijevoza? Sve studije pokazuju da će to biti biciklisti, zatim pješaci i tek nešto motociklista. To jasno pokazuje da je mjera zapravo anti-biciklistička, anti-pješačka i ne previše obeshrabrujuća za vozače.
No, Vegriete vjeruje da je i to dio jedne velike dogme. Priznaje da besplatni javni prijevoz možda neće funkcionirati svugdje, no to je dobro za okoliš, dobra je socijalna mjera i gesta solidarnosti koja promovira pravedniju distribuciju dobara nego što to čine porezne olakšice.
- Bili smo pragmatični: sagledali smo prednosti besplatnog javnog prijevoza i odvagali nedostatke te odlučili da 7 milijuna eura godišnje nije previsoka cijena za sve benefite. Ako kao gradonačelnik mogu drugim gradonačelnicima uputiti jednu poruku, bilo bi to: Borite se protiv dogmi. Stavite na papir prednosti i nedostatke i sagledajte ih realistično. Možda se pokaže da je to financijski velik zalogaj, no ne zanemarujte društvene prednosti. Ne možete staviti cijenu na mobilnost i društvenu pravdu.