Generacija Y, mladi ljudi rođeni od 1980. do 2000., skupina koju sociolozi nazivaju i milenijskom generacijom, najbolje je obrazovana generacija u američkoj povijesti. I jedna su od najbrojnijih generacija, nalik na poznatu baby boom generaciju. No, od 2008. i velike ekonomske krize i generacija Y ima puno problema. Posao im je teško naći, tržište je shrvano recesijom. Mnogi od njih su nezaposleni i u dugovima. Dohodovna razlika između mladih i starijih generacija Amerikanaca sve se više povećava, piše New York Times. Kad u Google upišete „are millennians“ većina linkova vodi na rasprave tipa „je li milenijska generacija sebična... jesu li lijeni... narcistični“. Često ih nazivaju 'izgubljenom generacijom'. Doduše, ta se sintagma lijepila i uz neke ranije generacije. Zbog teške ekonomske situacije i smanjenih šansi da i oni ponajbolje obrazovani i talentirani brzo dođu do dobro plaćenih poslova generacija Y, prirodno je bila natjerana preispitati do tada uvriježena razmišljanja o tome što čini uspjeh. Za njih je uspjeh manje povezan s financijskim prosperitetom negoli je to bio slučaj u ranijim generacijama. Mnogi sociolozi, psiholozi i istraživači društva raznih provenijencija vjeruju da su mladi milenijske generacije više fokusirani na sreću, negoli je to bio slučaj u ranijim generacijama.
Umjesto jurnjave za novcem žele karijeru koja će ih učini sretnima - posao koji kombinira pogodnostima jednog Googlea s izazovima i kreativnošću start-up kompanija.
No, bliži pogled na podatke oslikava nešto drugačiju sliku u kojoj sreća nije dominantan faktor uspjeha. Milenijska generacija želi živjeti život za koji osjećaju da ima smisao, dapače životni smisao im je bitniji od osjećaja sreće. Manje ih zanima financijski uspjeh, teže životu koji će ostaviti neki trag, donijeti pozitivne promjene.
Izvješće iz 2011. koje je naručio američki Savjetodavni odbor za karijere, a proveo Harris Interactive, pokazalo je da broj je faktor broj jedan koji mladi ljudi u dobi od 21 do 31 žele u svojoj karijeri - osjećaj smisla, osjećaj da čine nešto vrijedno. Iako njihovi menadžeri, pokazuje istraživanje, i dalje drže da je milenijska generacija primarno motivirana novcem, gotovo tri četvrtine anketiranih reklo je da je "smislen rad među tri najvažnija faktora koji određuju uspjeh u karijeri."
No, 'smislenost' je misaona imenica, može svašta podrazumijevati. Socijalni psiholozi definiraju 'smislenost' kao kognitivnu i emocionalnu procjenu stupnja do kojeg osjećamo da naš život ima svrhu, vrijednost i utjecaj na nešto. Ljudi koji vode smislene živote osjećaju se povezanima s drugima, s poslom, sa smislom života i sa svijetom uopće. Ne postoji samo jedan životni smisao, već mnogo različitih koji se pojavljuju u različitim fazama života ..
Imati osjećaj smisla nije isto što i biti sretan. .. iako osjećaj sreće i osjećaj da živimo ispunjen život jesu u određenoj korelaciji. Oni koji su kazali da imaju smislen život ističu da su više orijentirani na druge ljude, da im je bitno biti oni koji 'daju', da čine stvari za druge ljude. To je u oštroj suprotnosti s onima koji su rekli da imaju sretan život. Sreća je više povezana s orijentiranošću na samog sebe. Ljudi su sretni kad dobiju ono što žele, ne nužno kad stave druge ispred sebe, jer obraćati previše pažnje na potrebe drugih može biti stresno, zahtjeva žrtvovanja. Roditeljstvo je, primjerice, više povezano s osjećajem smislenog života, a manje sa srećom. Kad ljudi žive po konceptu 'smislena života' oni traže povezanost, davanje drugima, orijentiraju se prema višim ciljevima, što pridonosi poboljšanju njihove kreativnosti i radne sposobnosti te učinkovitosti. Ispitivanja su pokazala da su zaposlenici koji svoj posao drže smislenim više angažirani, te da je manje vjerojatno da će ga napustiti.
Današnji mladi se nadaju karijerama i poslovima koji će imati trajan utjecaj na druge. Prošlog proljeća, američka je nacionalna udruga istraživača srednjoškolskog sustava provela anketu među 9 000 najboljih učenika i studenata pitajući ih što bi htjeli učiniti u svojim životima te su otkrili da milenijsku generaciju navije zanimaju poslovi u zdravstvu i državnim službama. Od 25 najpoželjnijih kompanija u kojima su željeli raditi (na listi im je ponuđeno 200) osam su bile bolnice ili druge zdravstvene ustanove, a šest javne službe i vojska. Najpoželjnija adresa za buduće zaposlenje bila je dječja bolnica s jakim istraživačkim centrom (St. Jude Children's Research Hospital) što je, kažu istraživači, ukazalo na to da milenijska generacija želi pomagati drugima, da im je to u fokusu.
Neke su studije pokazale da su mladi narcisoidni te su više sebični nego prethodne generacije. No, nova istraživanja demantiraju te teze, ili barem upućuju na promjene. U minulog ljeta objavljenoj studiji, publiciranoj u časopisu Social Psychological and Personal Science, istraživači Heejung Park, Jean M. Twenge i Patricia M. Greenfield uspoređivali su rezultate istraživanja koja su provođena svake godine od 1970-ih, u kojima su ispitivani stavovi tinejdžera. Gotovo četiri desetljeća među učenicima završnih razreda srednje škole briga za druge bila je u padu, a vidljiv je bio porast materijalizma - kao što je vrednovanje skupih proizvoda, automobila i slično. No, nakon 2008. ti su se trendovi počeli mijenjati. U razdoblju od 1976. do 2010. maturanti su izražavali veću brigu za druge u doba ekonomskih kriza, te manju brigu za druge u vrijeme ekonomskog prosperiteta. U vrijeme teškoća, mladi ljudi osjetljiviji su na dobrobit drugih i svijeta kao takvog.