JAKARTA - Sunarsih nije njezino pravo ime. Nitko, pa ni njezina obitelj ne zna što joj se dogodilo.
- Ljudi me vide kao snažnu ženu, ali ja sam slomljena iznutra. Stalno plačem, ali ne želim da me drugi vide - počela je svoju priču Indonežanka, koju CNN naziva Sunarsih.
Kada joj je bilo 17 godina, odlučila je trbuhom za kruhom otići u inozemstvo. - Moja je obitelj bila vrlo siromašna, morala sam odustati od školovanja. A onda sam srela uspješne ljude koji su radili u inozemstvu i njihove su me priče privukle - rekla je.
Obuka za kućanice
Za žene iz siromašnih sela u Indoneziji odlazak izvan domovine jedna je od rijetkih šansi da pronađu bolji život, no za neke se taj put pretvori u noćnu moru. Sunarsih je prije 15 godina prošla obuku za osnovne kućanske poslove, prvi put je izvadila putovnicu te se nadala dobrom poslu.
- Tvrtka je objavila da jedan arapski poslodavac traži djevicu, tamne kože, visoku, za domaćicu. Izabrali su me među tisućama djevojaka. Bila sam tako sretna, bilo je to poput ostvarenja sna. Prijatelji su mi rekli da sam imala sreće što sam izabrana tako brzo - prisjetila se.
Ali dva tjedna nakon što ju je njezin poslodavac odveo u svoj dom u Saudijskoj Arabiji, počele su nevolje. - On nije bio moj pravi poslodavac. Moj pravi poslodavac bio je njegov nepokretni otac. Donji dio mu je bio paraliziran, a tražio je da ga masiram vibratorom - rekla je Sunarsih. U početku je odbijala. Ali poslije je pobjesnio i rekao da joj neće platiti. - Nisam mogla odbiti. Nisam znala kamo bih pobjegla - rekla je.I devetorica Saudijčevih sinova su je zlostavljala, hvatala i tjerala je da ih masira i da im kuha dok su je oni promatrali posve goli.
U lavljim raljama
Jednog su dana vrata kuće ostala otključana, a ona se pretvarala da iznosi smeće i pobjegla. Završila je u skloništu koje su vodili Indonežani. Mislila je da je spašena, no horor se nastavio. - Prevarili su me. Pobjegla sam iz krokodilovih usta i uletjela u lavlje ralje - istaknula je Sunarsih. Indonežani su joj obećali posao i rekli joj da se uredi za susret s poslodavcima iz Amerike. Umjesto toga, za 1300 dolara su je prodali svodniku, koji ju je pretvorio u bijelo roblje.
- Klijenti bi ga nazvali kad god su poželjeli djevojku. Tražili su da radim bilo što, od uobičajenih do odvratnih stvari - rekla je. Više od godinu dana su je brutalno silovali.
- Željela sam umrijeti. Bilo bi mi bolje da sam počinila samoubojstvo. Bila sam ponižena. Ponašali su se prema meni kao prema životinji. Ali svodnik je govorio da su klijenti za mene plaćali vrlo visoku cijenu - ispričala je Sunarsih.
Policija kao spas
Spasila ju je saudijska policija, koja je provela raciju. Šest je mjeseci provela u zatvoru, a potom je deportirana. Svojoj obitelji nikad nije ispričala kroz što je prošla.
Njezina priča, nažalost, nije neobična. UNICEF procjenjuje da se svake godine u bijelom roblju završi 100.000 žena i djece iz Indonezije ili strankinja dovedenih u Indoneziju. Velik broj Indonežanki dobrovoljno ode u inozemstvo u potrazi za poslovima poput spremačica ili domaćica, no u privatnosti svog doma poslodavci ih često zlostavljaju, a neke nestaju u podzemlju, prisiljene na prostituciju ili prisilni rad.
- Mnoge od njih odlaze u inozemstvo legalno, s dokumentima. Ali potom naiđu na probleme i nađu se u ilegalnom statusu. Tada znaju susresti ljude na ulici koji tvrde da im mogu pomoći, obećaju im da će ih odvesti u ambasadu, a zapravo ih prodaju - upozorila je za CNN Normawati, koja vodi udrugu za pomoć takvim “radnicama”.
Agencije su odgovorne
Bolje agencije za ugovaranje privremenih poslova u inozemstvu svoje su štićenice počele obučavati samoobrani, no najčešće problem nije u tome zna li se žrtva fizički obraniti. Agencija Amri, koja mjesečno pošalje 2000 radnika u inozemstvo, u zemljama u koje ih šalje ima i vlastite urede kojima se žene mogu obratiti naiđu li na probleme.
U iznimno su teškom položaju žene koje dolaze raditi kao pomoć u kući - spremačice i kuharice, kojih je u zemlji više od milijun i pol, uglavnom iz Indonezije, Šri Lanke, Filipina i Nepala. Većina ih ne uspijeva zaraditi više od 100, 200 dolara mjesečno, ali za to se očekuje da rade danonoćno i svakodnevno.
- U najboljem slučaju, imigrantkinje u Saudijskoj Arabiji imaju dobre radne uvjete i poslodavce, a u najgorim slučajevima tretira ih se praktički kao robove. Većina ih spada negdje u sredinu - rekla je za BBC Nisha Varia, koja je lani za Human Rights Watch izradila izvještaj o zlostavljanjima stranih radnica u saudijskom kraljevstvu.