ZAGREB - " Euro je mrtav, ma što Njemačka učinila", vrište ovih dana britanski mediji i usput likuju što Velika Britanija nije pristala ući u eurozonu, pa je sada ne mora niti spašavati.
Glavni je problem europske monetarne unije, tvrde Britanci, što je spojila radne i štedljive građane sjeverne Europe s partijanerima mediteranskoga kluba. Zato nikakve potpore iz Berlina ne mogu spasiti euro od kolapsa pod težinom strukturalnih problema. 'Ne možete beskonačno imati jednu valutu s jednom kamatom za 16 ekonomija, među kojima su golemi fiskalni dispariteti', elaboriraju Britanci.
Novi premijer David Cameron poručio je u Francuskoj, a potom u Njemačkoj da Britanija želi jaku i stabilnu eurozonu zbog svoje vanjske trgovine, ali neće sudjelovati u kriznom fondu od 750 milijardi eura za njen spas.
Padne li euro - pada Europa
Njegova kolegica iz Berlina dramatično poručuje da je euro u opasnosti, i da, ako padne euro, pada i Europa. No, za taj pad europska javnost sve glasnije okrivljuje upravo nju, Angelu Merkel, zbog njenih reakcija na ovu krizu.
Svi su pametni nakon bitke, pa tako sada svi otvoreno govore kako Grčka nikad nije trebala ući u eurozonu, jer je godinama trošila previše, zarađivala premalo, a razliku nadomještala posudbama kako bi zadržala život na visokoj nozi.
Izlazak nekih zemalja iz eurozone donedavno je bio nezamisliv, no sada je, smatraju britanski analitičari, neizbježan. Prvi su kandidati Grčka i Portugal. Iz Frankfurta su već stigli prijedlozi o novoj zoni čvrste valute, koju bi vodile Njemačka, Austrija i zemlje Beneluksa. Bogati i siromašni idu u suprotnim smjerovima. Po europskim se glavnim gradovima navodno već razrađuju tehnikalije o povlačenju neke zemlje iz zone eura.
Milost za Grčku
Britanci slave što nisu prihvatili euro jer, kažu, s eurom bi ih kolosalni deficit, nastao u Brownovo doba, potpuno uništio. Grčka se, međutim, ne može izvući tradicionalnim receptom - devalvacijom svoje valute, jer je u eurozoni, pa može samo čekati milost svojih kolega iz euro kluba. Njemačka ju je vlada za sada spremna pružiti, štoviše njemački je parlament prvi u Europi odobrio plan pomoći, koji bi potencijalno Njemačku mogao koštati 148 milijardi eura. Merkel je i organizirala spašavanje Grčke, ali uz visoku političku cijenu. Red njenih protivnika sve je dulji, i unutar zemlje i unutar EU, a najteže će joj biti objasniti njemačkim radnicima da se njihovi porezi sada troše na spašavanje neke tamo Grčke.
Merkel postaje ‘bivša’
Stoga Britanci prognoziraju da će Merkel uskoro biti samo 'bivši političar' jer će je, ukoliko Grčka ne bude mogla vraćati dug pa će to umjesto nje morati činiti Nijemci, u zaborav poslati ljutiti porezni obveznici.
Najveću potporu očuvanju eura kancelarka ima, očekivano, od Jean Claude Tricheta, guvernera Europske središnje banke. U intervjuu Frankfurter Allgemeine Zeitungu Trichet tvrdi da euro, u stvari, nije u opasnosti, nego su fiskalne politike nekih zemalja dovele do nestabilnosti. Pomogli su i špekulativni investitori, domeće Trichet, i nekoliko puta spominje hedge fondove. No, glavni su krivci prezadužene zemlje, 'industrijalizirane države koje su živjele na kredit', kaže Trichet te spominje apsurd da su siromašni financirali bogatije.
Nijemci najviše strahuju od Italije
Krajem devedesetih, kad euro još nije bio uveden, Nijemci su najviše strahovali od dijeljenja zajedničke valute s Italijom, tom nediscipliniranom nacijom. Strahovali su da će njihov težak rad kojim su podizali svoju ekonomiju od kraja II. svjetskog rata ispariti u oblaku talijanskog dima. U vrijeme dogovaranja zajedničke valute Grčka još nije bila niti na vidiku, no Italija je već tada proglašena opasnom članicom. Europa dobro pamti nestabilnu talijansku liru i inflaciju koju je ta zemlja godinama imala. Inflacija je za Nijemca najveće zlo, jer je upravo visoka inflacija iz 20-ih godina prošlog stoljeća omogućila nastanak i jačanje nacizma.