Putinov osvajački ratni "festival demokracije" doživljava svoj farsični vrhunac. U Kremlju (bi) će, kako predviđaju ruski mediji, već u petak 30. rujna potpisati akt o anektiranju četiriju ukrajinskih regija Rusiji - Donecke, Luhanske, Hersonske i Zaporiške.
U tim osvojenim dijelovima Ukrajine okupatorske su vlasti provele "referendum" o pripajanju Rusiji kako bi preduhitrile (uspješnu) ukrajinsku kontraofenzivu na području Harkiva te na jugu prema Hersonu. Predstavnici proruskih okupatorskih administracija s tih područja uputili su Moskvi molbe o pripajanju na osnovi rezultata referenduma, koji je trajao četiri dana i na kojem su, očekivano, "želje tamošnjeg stanovništva za ulazak u Rusiju" ispunjene s više od 90 posto "za". Rusija će sve požuriti, pa je već u srijedu Duma uvrstila raspravu o pripajanju na svoj dnevni red, u četvrtak 29. rujna o tome se treba raspravljati i glasovati, a u petak 30. rujna bi pozitivna odluka trebala biti poslana predsjedniku Putinu na potpis kako bi on tu odluku svečano objavio svekolikom pučanstvu.
Paradržavne tvorevine
Teško je očekivati da bi se u tom redoslijedu i rasporedu moglo dogoditi nešto neočekivano, iako bi on mogao otezati neko vrijeme i time mahati prema potrebi. No, stvar je tu riješena. Sve, naravno, ovisi o Putinu koji je sve to i organizirao. Konačno, prije rata je podijeljeno državljanstvo stanovnicima paradržavnih tvorevina, a na okupiranim je područjima odmah dijeljeno rusko državljanstvo.
No, referendum, kao i mobilizacija koju provodi, priznanje je da stanje za Rusiju na "ukrajinskom pravcu" nije najbolje. Osim toga, i međunarodna zajednica je kao rijetko kada posve unisona u osudi ovog ruskog poteza koji tu zemlju još više izolira i degradira na globalnoj sceni. Uz očekivanu osudu i odbacivanje Zapada (EU, SAD, Velika Britanija, Australija, Japan, Kanada), oglasila se vrlo izravno i Kina koju Rusi smatraju svojim saveznikom. Naime, ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je da treba "uvažavati suverenitet i teritorijalnu cjelovitost svih država".
Srpski mediji euforični
Drugi "saveznik", turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, referendum je nazvao nelegalnim te "neprihvatljivom politikom svršenog čina" koji međunarodna zajednica neće priznati. Generalni tajnik UN-a António Guterres je referendum o pripajanju nazvao "kršenjem ustava UN-a". I postsovjetske države, koje su članice nekih ruskih vojnih i ekonomskih blokova, odbacuju referendum i aneksiju, pogotovo Kazahstan, najutjecajnija zemlja Srednje Azije, prema kojem se u Rusiji sve otvorenije izražavaju teritorijalne pretenzije. Čak je i Vučićeva Srbija službeno odbila to priznati, iako tamošnji mediji vrlo harno podržavaju pripajanje.
No, Vladimira Putina to neće zaustaviti u njegovoj suludoj nakani. Jedan od razloga ovako ubrzanog pripajanja tuđih teritorija jest da Rusima, koje sada masovno mobilizira i nepripremljene već šalje u prve rovove, obznani pobjedu. Naime, položaj na frontu nije sjajan, rat se vodi već više od šest mjeseci, a zacrtani rezultati - smjena vlasti, pacifikacija i "vraćanje bludnog sina" u okrilje Rusije - nisu ostvareni. Osim toga, među Rusima je rat sve nepopularniji o čemu govore podaci da je u samo nekoliko dana više od pola milijuna Rusa pobjeglo u inozemstvo u strahu od mobilizacije (nekoliko stotina tisuća napustilo je Rusiju i prije objave mobilizacije). Nezadovoljstvo rezultatima osvajačkog pohoda sve je izraženije čak i kod prokremaljskih jastrebova, pa je Putinu potrebna "pobjednička predstava" kojom će zamazati oči svojoj javnosti, stoga će referendum i pripajanje predstaviti kao velik uspjeh svoje politike i "specijalne operacije".
Onemogućio pregovore
Drugi je razlog da licemjerno pokuša "obrnuti stvar" i Ukrajinu proglasiti agresorom. Naime, ratna su djelovanja na područjima koja će biti pripojena Rusiji te će tako predstaviti da je napadnuta Rusija, a tada su dopuštena sva sredstva obrane, pa i uporaba nuklearnog oružja kojim je on osobno već nekoliko puta zaprijetio. Treća je apsurdna teza prema kojoj on mobilizirane Ruse ne šalje u rat u Ukrajinu, nego u rat za obranu Rusije i na ruski teritorij. Doduše, o aneksiji Donbasa, prema krimskom učinku, govorilo se još prije početka rata. Prisjetimo se da je Putin, kada je priznavao paradržavne tvorevine Luhansk i Doneck, prije oko šest mjeseci rekao da se o "pripajanju ne raspravlja", a samo dan prije napada na Ukrajinu govorio je da rata neće biti i da je to "zapadnjačka rusofopska propaganda". Svima je još u sjećanju njegova ironična rasprava sa šefom Inozemne obavještajne službe Sergejem Nariškinom koji je zbunjeno rekao da se slaže s prijedlogom o "pripajanju Donbasa Rusiji" nakon čega ga je Putin ispravio da se "o tome sada ne raspravlja". Nariškin će tako sada konačno doći na svoje kao dobar "prognozer". Očito se istrčao i tada pročitao krivi papirić, ali bilo je posve jasno da je priča o novoj aneksiji ukrajinskog teritorija odavno na Putinovu stolu, kao plan B u slučaju ovakvog raspleta događanja na terenu. Sada je odlučio to provesti jer mu ne ide s osvajanjem cijele Ukrajine kako je to bio zamislio kada je kretao u ratnu avanturu.
Putin će time pripisati nešto kvadratnih kilometara ruskom teritoriju, a sada je i posve jasno kakvi su njegovi ciljevi. No, definitivno će suziti i broj zemalja koje na bilo koji način iskazuju razumijevanje za njegove osvajačke pohode. Uz to, time je praktički onemogućio bilo kakve pregovore, iako ih u razgovorima s rijetkim državnicima s kojima se susreće stalno spominje. Tako je govorio i na summitu Šangajske skupine, premda je optužio Ukrajinu da ne želi pregovarati. Doduše, Putin ima svoje uvjete za pregovore na koje Kijev teško može pristati jer su zapravo više akt o kapitulaciji, nego smisleni pregovori o okončanju rata. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da se, ako dođe do priznanja rezultata referenduma i aneksije teritorija Ukrajine, nakon toga nema o čemu pregovarati i razgovarati s Putinom. U svakom slučaju, ovim činom Putin je zatvorio sve prilaze pregovorima.