Uragan Maria poharao je u rujnu prošle godine Portoriko, ostavivši iza sebe pravu pustoš, stanovnike bez domova, struje i osnovnih potrepština, a nedugo nakon što se stanje donekle stabiliziralo, Consuelo Quezada uočila je jednu, nježnu, jedva primjetnu promjenu na otoku, izvještava The Guardian.
Na prvoj crkvenoj misi nakon oluje, uočila je veliku promjenu među vjernicima i njihovim frizurama u nedjeljno jutro.
- Mislim da sam po prvi put vidjela kakvu kosu zaista imaju moji sugrađani, povjerila se svojoj obitelji nakon mise.
Četiri mjeseca nakon strašnog uragana, svakodnevica na otoku koji je pod američkim patronatom daleko je od normalnog: približno 60.000 domova još uvijek nema krovove, 2,3 milijuna ljudi živi u područjima s kontaminiranom vodom, a 15,5 posto populacije još uvijek živi bez električne energije.
Iako je službena brojka poginulih u oluji 64 osobe, novinske agencije procjenjuju da je stvarna brojka bliža 1000, što uključuje i ljude koji su umrli na operacijskim stolovima uslijed vrlo učestalih nestanaka struje.
Prilagođavanje novim životnim uvjetima uključuje i ponešto drugačijiu brigu o vanjskom izgledu.
Vrućina i visoka vlaga u zraku u kombinaciji sa životom bez struje i čiste vode znači samo jedno - ravna, ispeglana kosa više nije u modi na otoku.
Umjesto toga, Portorikanci favoriziraju prirodne kovrče i više ne bojaju izrast na kosi. Žene s dugom kosom vežu svoju dugu kosu u rep ili pundžu ili je čak skrivaju ispod kape. Muškarci puštaju dužu bradu nego što je to bilo ranije uobičajeno te se rjeđe šišaju.
Frizerka Mayda Berrios koja radi u salonu Supercuts kaže da mnogi klijenti nakon uragana žele kraću frizuru.
- Žene dolaze i govore da nemaju struje, da im skratim kosu. Muškarci traže da ih šišamo što kraće kako bi im frizura trajala što duže, rekla je Mayda Berrios.
Salon je ponovno otvorila dva tjedna nakon uragana, a na njezino iznenađenje, klijenata je imala uobičajen broj, kao da se ništa nije dogodilo. Međutim, njezini uvjeti rada bili su sve samo ne uobičajeni - nije bilo struje, nije bilo generatora, pa je čitava dva mjeseca salon bio slabo osvijetljen i u njemu je bilo nesnosno zagušljivo. Sušenje kose fenom ili peglanje kose nije dolazilo u obzir.
- Svi su napuštali salon mokre kose. Jedino što smo imali su aparati za brijanje na baterije. Klijentima smo naplaćivali u vlastitim automobilima ili obližnjem Walmartu.
U međuvremenu su se brijačnice i stilisti na otoku preselili iz zagušljivih salona na temperaturno ugodnije nogostupe.
Frizure su na otoku postale svojevrsna valuta. Miguel Camilo ispričao je za Guardian da je njegov susjed šišao prijatelje u zamjenu za generator.
- Čim je dobio generator, postavio je šator pokraj ceste, iznio stolicu i radio frizuru svima koji su mu došli.
Farmaceut Alexander Carrasquillo je zajedno s obitelji i prijateljima stvorio organizaciju 'Od srca srcu' u kojoj je djelovalo više od 30 volontera koji su pružali pomoć najugroženijim područjima otoka. Osim što su im dostavljali najosnovnije potrepštine, također su im pružali liječničke i pravne usluge, ali i friziranje.
- To je bilo stvarno posebno, vidjeti njihova lica nakon šišanja. Kako je samo raslo njihovo samopouzdanje.
Prije nego što bi posjetili neko naselje tražili su popis svih ljudi koji žele novu frizuru. Lista čekanja u nekim mjestima penjala se do brojke od 90 zainteresiranih.
- Nudili smo osnovne frizerske usluge, nismo bojali kosu ili nešto drugo jer nismo htjeli otimati posao lokalnim salonima.
Nakon što je organizacija primila donaciju od crkve iz Floride, Carrasquillo je davao novac svakome tko je došao na frizuru, između 10 i 20 dolara. No nisu ga svi htjeli uzeti.
- Neki su bili preskromni, nisu ga htjeli uzeti. Bili su sretni i s frizurom, kaže farmaceut.