BREXODUS

Jedna premijerka i četiri zločesta dječaka koji žele njezino mjesto

Boris Johnson, Dominic Raab, Michael Gove i Jacob Rees-Mogg

Nakon najdramatičnijeg od svih dramatičnih tjedana u brakorazvodnoj parnici Londona i Bruxellesa britanska premijerka Theresa May bori se za svoj politički opstanak, no u drugom planu vodi se teška spletkarska bitka četiriju konzervativnih političara za preuzimanje vlasti. U tom ratu svi su savezi i antagonizmi privremeni

Posljednji tjedan bio je najdramatičniji od svih dramatičnih tjedana u brakorazvodnoj sapunici Bruxellesa i Londona. Britanska premijerka visi o tankoj niti iako se načas učinilo da je uspjela primiriti pobunu u svojim redovima. No, u njezinu pokušaju da sklepa prijedlog s britanske strane o tome kako bi suživot Otoka i kontinenta trebao izgledati nakon konačne separacije, njezini konzervativni kolege zadaju joj najviše muka. Britanski torijevci podijeljeni su po pitanju mekog i tvrdog Brexita kao što su bili i po pitanju treba li otići ili ostati.

Prijedlog još nije niti došao do Bruxellesa, a već mu prijeti propast u britanskom parlamentu. Tko su ključni igrači u premijerkinoj borbi za političko preživljavanje? Okružuju je četiri muškarca, tvrda brexitovca, no ne bore se samo s njom nego i međusobno, svaki sa svojim tajnim ambicijama.

Dominic Raab

Dominic Raab najnoviji je igrač u složenoj igri Brexita, koji je stao na stranu premijerke. Nakon što je u nedjelju navečer David Davis, glavni pregovarač britanske strane (Raabov bivši mentor), iznenada iskočio iz igre, britanske karte preuzeo je taj 44-godišnji konzervativac. Mediji na Otoku ovih dana spekuliraju o njegovoj strategiji i kopaju po njegovoj biografiji. Lijevo orijentiranim Britancima najmanje sjeda njegova “opasna, antifeministička ideologija”, kako piše Guardian.

Naime, mladi Raab jednom je prilikom izjavio da je došlo vrijeme da muškarci “spale gaće” jer je već “dosta ove feminističke zatucanosti” koja ih je dovela u nejednak položaj u odnosu na žene. “Muškarci su možda bolje plaćeni, ali više rade, mlađi umiru i kasnije idu u mirovinu”, smatra Raab. Premijerki s njim neće biti lako. Neki insajderi s vestminsterskih hodnika opisuju ga kao pristojnog pregovarača, staloženog, promišljenog i marljivog. Bivši laburistički ministar unutarnjih poslova Jack Straw opisao ga je kao netipičnog ultrakonzervativca. “On nije ona vrsta desničara koji se pjeni oko usta. Smiren je, odlučan, metodičan odvjetnik, odiše ozbiljnošću, ali i šarmom.”

Postavljajući ga na mjesto njegova mentora Davisa, May je u vidu sigurno imala njegovu odličnu karijeru prije ulaska u politiku. S diplomom Oxforda i Cambridgea, prvo je radio u međunarodnom odvjetničkom uredu, a potom za glavnog palestinskog pregovarača u mirovnom procesu iz Osla. No, zanimljivo, Raab je sin češkog židovskog izbjeglice. Njegov je otac kao šestogodišnjak izbjegao holokaust pobjegavši s roditeljima u Englesku. Vodeći se mišlju da “ne možeš poznavati svoju priču dok nisi čuo tuđu stranu”, Raab je kao tinejdžer prvo proveo šest mjeseci u izraelskom kibucu, a onda živio među Palestincima. Radio je u Haagu, bio je u timu koji je zaštitio Blaira od Miloševićeva poziva na sud.

Ako ga nije zamijetila ranije, Theresa May, tada ministrica unutarnjih poslova u vladi Davida Camerona, morala ga je zapaziti 2014. godine. Njegov prijedlog amandmana na Zakon o imigraciji zaprijetio je raskolom Konzervativne stranke, a tada 39-godišnji Raab opasno je zapaprio premijeru i njegovoj tadašnjoj ministrici. Prijedlog se ticao ograničavanja ovlasti sudaca u odbijanju deportacije. Iako je, barem tako piše Times, sa simpatijom gledala na Raaba, May mu je kratko odvratila da bi to bilo protiv europskih zakona te da bi Britanija mogla platiti skupe penale.

Trebalo je to biti rutinsko odbijanje prijedloga zastupnika “sa stražnje klupe”, no pokazalo se da mladi Raab ima mnogo pristaša. Premijer Cameron je na koncu teškim pritiskom na zastupnike uspio spriječiti da se amandman izglasa. Već se tada vidjelo da će Raab, strog na imigraciji iako je sin imigranta, a supruga mu je Brazilka, dogurati daleko. U britanskim se kuloarima piše da je odbio neka niža ministarska mjesta kako ne bi prerano povukao svoj potez.

Insajderi kažu da je manje problematičan od drugih potencijalnih pretendenata na bivši Davisov položaj, pragmatičniji je i zasad ga prihvaćaju s obje strane. “On vjeruje u Brexit i to je dobro”, poručuje kamp Brexit iako je svima čudno da odjednom podržava meku inačicu Brexita koju je predstavila May. Ovih dana Raab je upozorio druge tvrdolinijaške brexitovce da ne dovode premijerku u probleme potencijalno riskirajući Brexit bez dogovora s EU. “Pobijedili smo”, tvrdi on te upozorava tvrdoglave zastupnike poput Jacoba Rees-Mogga da “budu odgovorni”. No, i sam se ograđuje kad kaže: “Brexit vodi premijerka”.

Jacob Rees-Mogg

“Spletkarite li to protiv Therese May?” upitala je početkom ovog tjedna britanskog zastupnika Jacoba Rees-Mogga jedna novinarka. “Ja? Bavim se spletkama?!?” oduljeno je i s odglumljenim snebivanjem prijekorno odvratio Rees-Mogg. “Ja ne znam kako se to radi. Zastao sam kako bih kolegi poželio dobro jutro idući na intervju s BBC-jem, a vi mene optužujete da spletkarim!” Rees Mogg, predsjednik Skupine za europska istraživanja Konzervativne stranke, koja se bavi britanskim izlaskom iz Unije, kormilar je pobunjenih brexitovaca, nemilosrdan kritičar Therese May, koji je ovog tjedna pokazao da premijerki ne namjerava dopustiti da predahne. A možda i da je kucnuo njegov trenutak. Nitko mu ne vjeruje da ne spletkari.

Dio javnosti vidi ga kao pomalo komičnu figuru s “manirama iz 18. stoljeća”. Ress-Mogg odrastao je u spomeniku kulture na engleskom selu, odgajala ga je dadilja koju smatra formativnom ličnošću u svojem odrastanju. Njegov je otac bivši glavni urednik Timesa i potpredsjednik Uprave BBC-ja. Unatoč afektiranom ponašanju koje kod nekih izaziva smijeh, ekscentrični torijevac u svojem je socijalnom konzervativnom i tvrdolinijaškom krugu u Konzervativnoj stranci potencijalni nasljednik Therese May. Novca mu ne nedostaje - bio je upravitelj hedge fonda i jedan je od bogatijih zastupnika u Donjem domu britanskog Parlamenta. Društveno je konzervativan, protivi se istospolnim brakovima i pobačaju, ima šestero djece i veliki je tradicionalist.

Kada su David Davis i Boris Johnson napustili vladu, Rees-Mogg nije dvojio što treba učiniti. Prestao je otvoreno tražiti premijerkinu glavu i s istomišljenicima sastavio četiri amandmana na njezin finalni prijedlog o Brexitu, čiji je jedini cilj ubiti ga u parlamentu. Rees-Mogg, kao nekad i Gove, dugo je tvrdio da nema liderskih ambicija. To tvrdi i dalje. “Ja samo želim natjerati premijerku da održi obećanje”, poručio je prije nekoliko dana. Pripada “etonovcima” u britanskoj politici, diplomirani je povjesničar s Oxforda, a žestoko se, kaže, bori za pravi Brexit, i to je, tvrdi, njegova jedina istinska politička ambicija. Navodno može dobiti podršku između pedeset i stotinu konzervativnih zastupnika i potkopati premijerkine pokušaje da potvrdi prijedlog prije odlaska u Bruxelles.

Rees-Mogg svakako ima moć da oslabi premijerku u ovako ključnom trenutku. No, on to opravdava ovim riječima: “Na žalost, dogovorom iz Chequersa premijerka je izdala povjerenje. Brexit bi trebao značiti Brexit, no čini se da će Brexit sada biti britanski ostanak pod europskim pravilima. Vjerujem da će moj prijedlog pomoći vladi da se drži danih obećanja i razriješi sve dileme koje ima.” Rees-Mogg nije stao na tome. U srijedu je pozvao sve zagovornike Brexita u zemlji da se priključe konzervativnoj stranici i promijene je iznutra. “To je naša stranka. Nije stranka Therese May ili Davida Camerona. Građani bi se trebali priključiti da vratimo kontrolu i osiguramo pravi Brexit”, poručio je, no to sigurno nije njegova zadnja. Ovih dana uživa u pozornosti medija i stalno daje intervjue.

Boris Johnson

Netaktični, sada već bivši šef diplomacije Ujedinjenog Kraljevstva, karizmatični bivši gradonačelnik Londona, Boris Johnson poznat je po nediplomatskim ispadima iako je pripadnik britanske visoke klase, a na prestižnom Oxfordu studirao je klasičnu književnost i kulturu. Dečku s Etona, članu Bullingdon Cluba, ekskluzivnog muškog društva na Oxfordu, poznatog po izvođenju svakojakih psina, prolazili su ispadi koji bi nekog drugog davno potopili. Primjerice, komentar da ga Hillary Clinton podsjeća na “sadističku medicinsku sestru” i da su Afrikanci crna balavurdija koja maše zastavicama i ima osmijeh lubenice.

Poput stranačkog kolege Michaela Govea, i on je bivši novinar, Timesa i Daily Telegrapha, a 2001. ušao je u politiku. Budući da Johnson ima pedigre većine britanskih premijera, predviđala mu se sjajna budućnost, a i dalje je popularan među mnogim pristašama Konzervativne stranke. No, je li Theresa May, kojoj je stalno kopao jamu iz sjene i omalovažavao je, napokon zabila čavao u lijes njegovih snova o vođenju stranke?

To je pitanje. Iako se uvijek deklarirao kao kozmopolit - ima turske i njemačke (kraljevske) korijene - postao je zaštitno lice Brexita i britanske izolacije iako se na početku nećkao kojoj će se strani prikloniti. Kada mu je, nakon oslabljenog mandata koji je na jedvite jade osvojila na izvanrednim izborima koje je sama sazvala i gotovo si zabila autogol, predala prestižne ključeve ministarstva vanjskih poslova, May je iznenadila sve. No, priča kaže da ga je May smjestila u kabinet jer je željela da “stojeći unutra piški van” umjesto da potpaljuje probleme “u zadnjoj klupi”.

Impulzivni “Boris” - svi ga oduvijek zovu samo imenom - ostavku na položaj dao je ne pojavivši se na summitu zapadnobalkanskih lidera, koji je London organizirao kako bi poslao poruku da “ostaje na Balkanu”. “Još čekamo domaćina”, tvitao je početkom tjedna njemački ministar za Europu. No, Boris je u tom trenutku u svojem uredu sastavljao pismo ostavke. Zapadni Balkan bio mu je zadnja briga. Pokazalo se, pišu lijevo orijentirani britanski mediji, da je jedno obećavati lagan, prosperitetan i produktivan Brexit, a drugo izvesti komplicirano i skupo raspetljavanje ekonomskog čvora s EU. Što je želio postići odlaskom nakon dogovora o mekom Brexitu koji promovira May i kojem je nazdravio na sastanku vlade pretprošlog tjedna? Ono na čemu je radio stalno - srušiti premijerku.

No, sada je na udaru onih koji ne vjeruju u njegovu romantičnu prirodu. “San o Brexitu je gotov”, napisao je u pismu ostavke, navodeći da ne može “pjevati pjesmu” koju je od kabineta naručila May “s kosti u grlu”. Malotko mu vjeruje da je riječ o potonulim nadama. “Nije umro san, nego iluzija”, napao ga je Guardian. “Bilo je to lažno, neostvarivo obećanje.” Borisa Johnsona oduvijek su opisivali kao igrača i oportunista koji je zaigrao na kartu Brexita kako bi se istaknuo u stranci, a ne vjerujući da bi do toga moglo stvarno doći. Prema pisanju dijela medija, ima vlastitu korist od izlaska Britanije iz Unije.

No, posljednjih mjeseci Borisa su pritisnuli brojni problemi, ne samo vezani uz obećanja o Brexitu, i mnogi kolege smatraju da počinje štetiti ugledu stranke. Je li odustao od svega? U njega vjeruje Donald Trump, američki predsjednik. On mu je pružio ruku potpore kada je, na dolasku u London, poručio da bi se bez obzira na “vladu u rasulu” rado susreo sa svojim “dobrim prijateljem”. Što dalje? Trenutno je odmetnik kojeg će Theresa May držati na oku dok ne otkrije svoj idući korak. Na njegovo mjesto mogao bi pokušati uskočiti nepoljuljani brexitovac Jacob Rees-Mogg, a svoju šansu čeka i neprijatelj Michael Gove.

Michael Gove

Michael Gove, ambiciozni aktualni ministar okoliša, koji se nametnuo javnosti reformama još kao ministar obrazovanja, bio je među najostrašćenijim zagovornicima Brexita. Iako, u jednom je intervjuu za Financial Times ustvrdio da mu je to bila “najteža odluka u životu”. Kada je kampanja počela, bio je svim srcem protiv “EU - mašine koja uništava radnih mjesta” i jedno od njezinih zaštitnih lica.

Za razliku od dečki s Etona, za čiju je prevlast u najvišim ešalonima vlasti u Britaniji u istom članku rekao da je to “sprdnja”, pogotovo za jednu zapadnu zemlju, Gove je posvojeni sin aberdinskog radnika u ribljoj industriji. Diplomirao je engleski jezik na Oxfordu, a uskoro postao član skupine Notting Hill, u kojoj je bio i njegov tada jako dobar prijatelj David Cameron (nakon Brexita ne razgovaraju). I on je bivši novinar, bio je urednik u Timesu, jedan od Murdochovih ljubimaca. Supruga mu je kolumnistica Daily Maila. Povratak u novinarstvo bio bi njegov logičan put u slučaju odlaska iz politike, u koju je ušao razmišljajući:

“Kada me djeca pitaju što je najveće što sam postigao u životu, ne želim im reći da je to stvarno dobar uvodnik o Lisabonskom ugovoru”. U politici se brzo probijao ne bojeći se reformi, stalno uz rame Cameronu i Georgeu Osborneu, bivšem ministru financija, ali je stalno ponavljao da “nije za glavnog”. To je mantrao i dok je vodio kampanju Borisa Johnsona za novog šefa torijevaca, a onda ga je javno napustio nekoliko sati prije Borisove objave kandidature u ljeto 2016. Bio je to nož u leđa kakav se i u razvijenoj britanskoj politici rijetko viđa. Nije to dobro sjelo stranci i Gove je ostao treći na stranačkim izborima. Pobijedila je Theresa May, koja ga je prvo ignorirala, no kada je na katastrofalnim izvanrednim izborima bila prisiljena ući u koaliciju s opskurnim sjevernoirskim nacionalistima, pozvala ga je u vladu. On je otprije pokazao interes za ministarstvo okoliša.

I on je poput Johnsona flertovao s Donaldom Trumpom. Nakon Nigela Faragea, drugi je britanski političar koji se s njim susreo, a snimljen je kako podiže palac s osmijehom prema Trumpu.

Kada se Gove, nakon što je Johnson napustio May, nije pojavio na jednoj konferenciji za medije, brzinom munje prolomila se vijest da je Gove idući dezerter. No, on je brzo, s ponešto spuštenim pogledom, na medijski desant odgovorio da “sto posto podržava premijerku” i da “apsolutno ne namjerava podnijeti ostavku”. Goveu je silno važno da dokaže odanost Theresi May. U intervjuu koji je dao BBC-jevu Andrewu Marru, rekao je da će “prema planu Therese May za Brexit u svim važnim poljima Ujedinjeno Kraljevstvo biti suverena zemlja”.

Prema konzervativcima nesklonom Guardianu, Gove pokušava iskoristiti ovu priliku kako bi pokazao da može biti odan, a možda razmišlja o mogućnostima za unapređenje. Važan je, navodi Guardian, jer ostankom u vladi daje vladi kredibilitet u očima nervoznih torijevskih “brexitovaca”. Odluči li u budućnosti otići, to će značiti da je May napokon u potpunosti izgubila povjerenje zastupnika. Osim toga, da je otišao za Borisom Johnsonom, dao bi gol za “brend Johnson”. A to mu ne pada na pamet.


Promo

Izdvajamo