U novoj seriji Davida Finchera “Mindhunter”, upravo dostupnoj svim pretplatnicima Netflixa, glavni junak je agent FBI-a Holden Ford koji smatra da je nužno podrobno razgovarati sa serijskim ubojicama u američkim zatvorima jer se iz načina na koji oni rezoniraju i što ih je potaklo na zločin mnogo toga može doznati, a možda i spriječiti da se nešto takvo opet ne dogodi.
Prvi na listi njegovih “želja” je Charles Manson, vođa sekte Obitelj, čiji su pripadnici prema njegovu nalogu 9. i 10. kolovoza 1969. u kalifornijskim vilama ubili sedmero ljudi, među ostalim i suprugu Romana Polanskog Sharon Tate, u osmom mjesecu trudnoće. Protagonista serije upozoravaju da je tako nešto neizvedivo, Manson je pod strogom prismotrom, on i četvero njegovih sljedbenika osuđeni su 1971. na plinsku komoru, no kazna je godinu kasnije preinačena na doživotni zatvor jer je Kalifornija u međuvremenu ukinula smrtnu kaznu. “Mindhunter” se odigrava 1977., Manson je tada uistinu bio nedostupan, no već osamdesetih obilaze ga televizijski voditelji, pa i legendarni Charlie Rose koji ga je pitao što misli o medijskoj percepciji njega kao čudovišta, na što je uslijedio odgovor: “Ono što vidite to i dobijete”.
Karizmatik kepec
Da je Holden uspio tada doći do Mansona, on bi se savršeno uklopio u njegov profil serijskog ubojice, odrastao bez oca, s majkom koju je tu i tamo viđao, a jedina škola bili su mu popravni domovi, pripravni centri za buduće kriminalce. Bio je nizak rastom, ali karizmatičan, sa svjetonazorom koji je imponirao slabijima duhom, uspio se čak i dvaput oženiti i razvesti, no kad je krajem 60-ih osnovao Obitelj, više mu nisu trebale nikakve društvene konvencije.
Grupni seks i droga tamo su bili uobičajena stvar, žene su imale striktno podređenu ulogu, ali su uživale u tome (tri članice Obitelji imale su glavnu ulogu u pokolju u vili Sharon Tate), Manson je najavljivao skori Armagedon, naslovljen “Helter Skelter” prema pjesmi s “Bijelog albuma” Beatlesa, koji će se manifestirati u ratu bijelaca i Afroamerikanaca, a kad taj završi, Obitelj će lako zavladati preživjelima.
Tko je ubojica?
Mansonovi poslušnici predstavljali su tamnu stranu hipi pokreta koji je bujao od sredine šezdesetih. Čim se doznalo za ubojstva u Kaliforniji, policija nije imala nikakvog traga tko bi mogao biti počinitelj. Polanski je čak pokrenuo vlastitu istragu, neko je vrijeme sumnjao na Johna Phillipsa, vođu popularne grupe The Mamas and the Papas, s čijom je ženom Michelle Phillips bio u tajnoj ljubavnoj vezi, no sve se razotkrilo kad se članica Obitelji Susan Atkins izbrbljala u zatvoru (tamo je završila zbog nekog drugog prekršaja) što se tada dogodilo.
Sekta je pohapšena i u prvi mah se činilo da su za sve krive Mansonove neostvarene glazbene ambicije: on se sprijateljio s članom Beach Boysa Dennisom Wilsonom i opsjedao glazbenog producenta Terryja Melchera, sina Doris Day, da mu objavi album (navodno je posve korektno svirao gitaru), no to se nije ostvarilo. Upravo je Melcher stanovao u vili koju je kasnije kupio Polanski, Manson je znao da njega tamo više nema, ali se htio osvetiti bogatašima iz svijeta show businessa i dao nalog za pokolj svojim sljedbenicima. Ideološku potku našao je u “Bijelom albumu”, čije je pjesme tumačio na svoj način, a sami Beatlesi bili su zgranuti njegovim interpretacijama.
Anarhija i rock
Nekoliko dana nakon ubojstava održan je glazbeni festival Woodstock i privukao 400 tisuća ljudi, bila je to posveta ne samo rocku, nego i hipijima, alternativnoj kulturi i slobodnom seksu, no godinu dana kasnije, nakon hapšenja Mansonove Obitelji, sve je poprimilo drugačije predznake. Anarhizam u rock pjesmama privremeno je obuzdan, a duge kose i brade odjednom više nisu bili simboli miroljubivog druženja. Francuski filmaš Roger Vadim, koji je tada živio u Kaliforniji, otkrio je u svojoj autobiografiji kako je na terasi zamijetio dvojicu takvih bradonja, nisu baš djelovali prijateljski, no ponudio ih je vinom i oni su nakon nekog vremena otišli. I taj je susret možda mogao završiti krvoprolićem.
Reklo bi se da je Manson oličenje samoga zla, no mediji su bili fascinirani njime. Kad je 1976. snimljena mini serija “Helter Skelter” (Mansona je glumio Steve Railsback) i nešto kasnije emitirana na našoj televiziji, mladež je bila zaintrigirana fanatiziranim članicama Obitelji koje vrijeđaju sve u sudnici i smatraju da su učinile pravu stvar kad su ubile trudnu glumicu. Mansonu je čak objavljen i album za koji nitko nije bio zainteresiran dok je bio na slobodi, uslijedilo je još bezbroj “demo snimaka”, Guns N’ Roses uvrstili su mu pjesmu na album “The Spaghetti Incident?”, o njemu i Obitelji napisane su biografske knjige pa čak i opera i mjuzikl (potonji je skladao renomirani Stephen Sondheim), a televizijske emisije u kojima se pojavljivao zabilježile su veliku gledanost.
Zapravo, pravo je čudo kako je preživio u zatvoru, tamo se umorstvo trudnica smatra jednako odvratnim kao i pedofilija, zato su ga i strpali u samicu, no on je volio provocirati: na suđenju je na čelu imao iscrtani križ koji se kasnije preobrazio u svastiku, sve dok i ta nije izblijedjela. Početkom siječnja liječili su ga od gastrointestinalnog krvarenja, a u nedjelju su objavili da je umro prirodnom smrću, tjedan dana nakon 83. rođendana. Njegove žrtve nisu se takvim nečim mogle pohvaliti.
Mediji: Nadamo se da goriš u paklu
Gotovo da nema medija koji jučer nije objavio vijest o smrti zloglasnog Charlesa Mansona. Vodeći svjetski mediji o Mansonu pišu kao o masovnom ubojici i vođi kulta koji je širio strah u vrijeme “djece cvijeća”. Američki New York Post opisuje Mansona kao čovjeka divljih očiju i izgleda sličnog gnomu te donosi vijest o njegovoj smrti u članku pod naslovom “Charles Manson gori u paklu”, dok New York Times kaže da je Manson bio “polupismeni kriminalac po navici i propali glazbenik”.
Njemački Bild prozvao ga je “najgorim kriminalcem u povijesti SAD-a”, a francuski Le Figaro navodi da je bio “psihopat koji se smatrao Kristovom reinkarnacijom”. Australski The Daily Telegraph ističe da je Mansonovo ime i dandanas “sinonim za neizrecivo nasilje i ludilo”. Britanski Daily Mail Mansona naziva “psihopatskim vođom kulta” koji je preminuo prirodnom smrću u 83. godini, dok The Telegraph navodi da je “orkestrirao najzloglasnije zločine u SAD-u”.
Svi mediji posebno ističu Mansonovo brutalno ubojstvo američke glumice i supruge redatelja Romana Polanskog, lijepe Sharon Tate, koja je preminula trudna. Manson i njegov kult, kako kaže BBC, postali su “simbol mračne strane kontrakulture 1960-ih” jer su svojim “serijskim ubojstvima prestravili naciju”, piše američki The Washington Post. Konzervativno orijentirana američka političko-informativna web stranica Breitbart navodi da je “Manson bio zlikovac u životu i smrti, hvaljen kao heroj protukulture 1969. godine”. (P. Plivelić)