Iako je koronavirus zahvatila cijeli svijet, neke zemlje ne priznaju njeno postojanje na svom teritoriju, a drugi pak koriste tu situaciju kako bi osnažili svoje ionako autoritarne režime te prisvojili još više ovlasti. Znamo za Orbana, Vučića i Kaczynskog, ali kontroverzni filipinski predsjednik Rodrigo Duterte opet je zadivio svojim drakonskim mjerama - ovlastio je policiju i vojsku da mogu pucati i ubiti one koji krše samoizolaciju, prave probleme ili prema procjeni policije ugrožavaju zdravlje njih i druge.
To je po njemu najbolji način da se spriječi neposluh. Doduše, policija i vojska ovih dana u siromašnim četvrtima Manile imaju pune ruke posla jer su se ljudi tamo pobunili da im se ne dostavlja hrana, lijekovi i ostale najnužnije potrepštine te da se u tim dijelovima grada već osjećaju nestašice pa i glad.
Voljeni predsjednik
Turkmenistanski vođa Kurbanguli Berdimuhamedov s titulom Arkadaga (Zaštitnik) prvo je zabranio da se uopće u javnom prostoru koristi termin "korona" te u zatvor tjerao sve one koji nose zaštitne maske, zadnjih dana je ipak dao nalog da se napravi rebalans proračuna zbog epidemije, koju ne priznaje. Natjerao je sve strance (što je izazvalo i malu napetost s Rusijom) da se moraju testirati, a potom im to naplatio.
Svojim građanima koji putuju po zemlji naložio je da uz osobne dokumente moraju imati rendgen pluća i nalaz krvne slike, ne stariji od par dana. A stanovnici svoje kuće moraju dezinficirati stepskom rutvicom (garmala), sasušenim cvijetom koji se zapali a potom dimom "raskužuju" prostori. Nikakvi drugi dezificijensi se ne smiju koristiti, a ni nema ih u slobodnoj prodaji. Treba li napomenuti da je voljeni predsjednik autor nekoliko knjiga o liječenju mjesnim biljem. Tako je to u zemlji gdje se ni termin korona ne smije uporabiti pod prijetnjom kazne.
Azerbajdžanski dugogodišnji predsjednik Ilhan Alijev iskoristio je situaciju da, u brizi za stanovništvo, onemogući sijanje panike i nepotrebno uznemiravanje ljudi. To po njemu radi "peta kolona" i "neprijatelji nacije" s kojima se treba obračunati jer ovu situaciju koriste da bi podrivali vlast i pokušali je destabilizirati. U ovih par mjeseci epidemije, u Azerbajdžanu, javljaju neki tamošnji opservatoriji za ljudska prava, pohapšeno je na desetine oporbenih političara, novinara i boraca za ljudska prava prema Zakonu o širenju panike.
Vlasti to negiraju da se ljudi hapse zbog političkih uvjerenja, pa navode slučaj borca za ljudska prava Tofika Jagubua koji je, kažu, na cesti napao vozača koji je udario u njegov automobil te je izazvao incident.
Zemlja na rubu ekonomskog kolapsa
U susjednoj Armeniji uvedeno je izvanredno stanje, a mediji i po društvenim mrežama smije se o koroni izvještavati samo ono što kažu službeni organi. Već je nekoliko portala zatvoreno, a mnogi blogeri i novinari morali su pod prijetnjom zatvora obrisati svoje postove i skinuti svoje tekstove. Inače, u samoproglašenoj paradržavi Nagorni Karabah, koji je pod armenskim "protektoratom", unatoč epidemiji, održani su, krajem prošlog tjedna, predsjednički i parlamentarni izbori.
U najsiromašnijoj zemlji postsovjetske Srednje Azije Tadžikistanu službeno nema oboljelih. No, tamo ionako ima tek 2000 testova na nešto manje od 10 milijuna stanovnika. Nakon što jedino gledamo bjeloruski nogomet, sada bi na naše ekrane mogao doći i tadžikistanski, čije prvenstvo počinje u subotu 4 travnja. U tamošnjem nogometnom Savezu nadaju se čak i zaradi od prijenosa utakmica po svijetu. Škole i fakulteti rade.
No, zemlja je na rubu ekonomskog kolapsa. Naime, više od trećine proračuna Tadžikistana puni se novčanim doznakama gastarbeitera, (uglavnom koji rade u Rusiji). No, mnogi su sada izgubili posao vračaju se kući gdje nema kapaciteta ni za normalnu medicinsku pomoć,a kamo li u ovim ekstremnim uvjetima.
Iako bjeloruski Otac nacije Aleksandra Lukašenko ismijava koronavirus, te tjera Bjeloruse na zrak, a ne na sjedenje u zagušljivim stanovima, ipak je, pišu ruski mediji, zatražio pomoć i savjet Rusije oko suzbijanja epidemije, a prema zadnjim podacima ta zemlja ima nagli porast zaraženih, u svega nekoliko dana od 38 priznatih već su došli do gotovo 400. Dolazi li vrijeme da se s bjeloruskog ipak prebacimo na tadžikistanski nogomet.
Svećenstvo u Gruziji ne odustaje od liturgija
U zakavkaskoj državi Gruziji uveden je policijski sat od 21 do 6, ali njih ne muči državna vlast, koja je, doduše, zapovjedila da se one koje se uhvati u kršenju samoizolacije prvo kazni sa 1000 dolara, a ako ih uhvate u ponovnom kršenju, prijete im i do tri godine zatvora. No, Gruzija ne zna kako nagovoriti svoje svećenstvo da odustane od liturgija i pričešćivanja vjernika istom žličicom.
Naime, u Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi rekli su da neće obustaviti bogoslužje i pričešćivanje jer bi to pokolebalo vjeru kod ljudi baš u ovim armagedonskim vremenima, kad je crkva jedina utjeha. Iz GPC-a su čak poručili da su oni postojaniji i vjerniji od Ruske pravoslavne crkve, a pogotovo od muslimana, koji su u vrijeme korone odustali od molitvi, odnosno klanjanja, te pozvali vjernike da ostanu u svojim kućama.
Vlast se boji pritisnuti čelništvo Gruzijske pravoslavne crkve, ali skromno upozorava da bi to moglo doprinijeti širenju zaraze.