Hitler je bio na heroinu, a njegovi vojnici na metamfetaminu, tvrdi njemački pisac Norman Ohler u svojoj knjizi “Totalna opijenost” (Der totale Rausch). Ta je knjiga prošle godine objavljena na njemačkom jeziku, a nedavno je izašlo i njezino englesko izdanje “Blitzed” koje je privuklo veliku pozornost britanskih medija.
Norman Ohler (46) nagrađivani je njemački pisac triju romana te koautor scenarija za film Wima Wendersa “Palermo Shooting”. Knjiga “Blitzed” njegovo je prvo publicističko djelo, na kojemu je radio pet godina. Poticaj za knjigu dao mu je dobar prijatelj, berlinski Dj Alexander Krämer.
- On ima golemu biblioteku i zna sve o glazbi 20. stoljeća. Jedne noći me pitao: ‘Znaš li da je droga imala golemu ulogu u nacionalsocijalizmu?’ Rekao sam mu da ne znam, ali zvučalo je istinito i istog trena sam znao da će to biti tema moje iduće knjige - ispričao je Ohler za Guardian.
Na početku je imao ideju napisati roman, ali je već tijekom prvih posjeta Saveznom arhivu Njemačke odustao od te zamisli. Naime, u Arhivu je nabasao na zabilješke dr. Theodora Morella, osobnog Hitlerova liječnika koji je u većini studija o nacističkom vođi prikazan kao minoran lik.
- Na moje oduševljenje, te su zabilješke bile dosta temeljite i opisivale su kako je on liječio Hitlera godinama, uz čestu napomenu ‘Injekcija kao i uvijek’, a davao mu je i Eukodal koji je, zapravo, jak opijat. Za mene je bilo apsolutno zapanjujuće otkriće da je Hitler konzumirao drogu u velikim količinama - rekao je Ohler za Deutsche Welle.
Izvoznik morfija
Ohlerova priča počinje u Weimarskoj Njemačkoj, nakon završetka Prvoga svjetskog rata, kada je farmaceutska industrija doživjela procvat. Njemačka je bila najveći izvoznik morfija i kokaina koji su bili široko dostupni. Nakon što je odlikovani veteran Prvoga svjetskog rata Adolf Hitler 1921. godine postao vođa Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke, njegovi su suradnici širili mit o njemu kao neumornoj osobi, spremnoj raditi za dobrobit naroda i države. Hitler je tada bio na glasu kao osoba koja ne puši, pa čak ne pije ni kavu. - On je sve, genij i tijelo. Svoje tijelo pokorava na način koji bi šokirao ljude poput nas. Ne pije, jede praktički samo povrće i ne dira žene - izvijestio je o Hitleru jedan od njegovih suradnika 1930-ih.
Kad su 1933. godine došli na vlast, nacisti su zabranili droge. Svi uživatelji droga proglašeni su “poremećenim kriminalcima” pa su mnogi od njih skončali u koncentracijskim logorima. Konzumacija droga dovodila se u vezu sa Židovima, a Ured za rasnu higijenu lansirao je tvrdnje da je židovski karakter u osnovi ovisan o drogama. No, do promjene je došlo nakon Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine kada je dr. Fritz Hauschild, glavni kemičar iz berlinske kompanije Temmler, spoznao da su američki sportaši briljirali uz pomoć amfetamina. Počeo je rad na sintezi “njemačke droge” te je 1937. godine patentirao Pervitin.
- Pervitin je sadržavao metamfetamine, danas poznatije kao kristalni met. Do 1939. godine to je bio lijek koji je bio u slobodnoj ponudi i dostupan svima. U Berlinu je bio popularan, postao je dio navike ljudi, baš kao kava, za podizanje energije. Ljudi su uzimale velike količine Pervitina. Proizvođač tog medikamenta pokušao je njime čak konkurirati Coca-Coli. Dakle, ljudi su ga uzimali, on je djelovao i bili su euforični od njega, a euforija je bila opis raspoloženja kakvo je i vladalo uoči rata - naglasio je Ohler.
Pismo roditeljima
Pervitin je bio toliko raširen i popularan u Njemačkoj da su ga čak stavljali u čokoladne proizvode. “Hildebrand čokolada je uvijek užitak” glasio je jedan slogan proizvođača. Ženama se preporučivalo da pojedu dva-tri čokoladna bombona dnevno kako bi s lakoćom obavljale kućanske poslove. Kako je Pervitin ubijao apetit, još su i mršavjele.
Bilo je samo pitanje vremena kad će vojnici početi koristiti Pervitin koji čovjeka dugo drži budnim, čak po nekoliko dana. Ohler tvrdi kako su njemački vojnici prvi put kušali Pervitin 1939. godine kad je Njemačka napala Poljsku. U knjizi “Blitzed”, dosad prevedenoj na 18 jezika, Ohler je objavio i zanimljivo pismo koje je 22-godišnji njemački vojnik s bojišnice 1940. godine poslao roditeljima. “Možda biste mi mogli poslati više Pervitina kako bih napravio zalihu”, napisao je mladi vojnik roditeljima, žaleći se da mu se stalno spava. Taj mladić je bio Heinrich Böll koji je 1972. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost kao prvi Nijemac nakon Drugoga svjetskog rata.
Da je Pervitin učinkovito sredstvo za održavanje budnosti, ubrzo je u Berlinu dokazao dr. Otto Ranke, šef Instituta za opću i obrambenu fiziologiju. On je vodio eksperimente kako bi spoznao koliko dugo vojnici mogu normalno funkcionirati bez sna. U jednom od eksperimenata i sam se nakljukao Pervitina pa je 50 sati radio bez prestanka. Pervitin je korišten i u napadu na Francusku 1940. godine. Slijedeći strategiju Blitzkriega, njemačka je vojska prije napada na Francusku preko Ardena naručila 35 milijuna tableta.
- Droge su omogućile invaziju. Da nije bilo droga, ne bi bilo ni invazije. Hitler je bio oduševljen kad je čuo za plan, ali generali su rekli da je neizvediv. Njemački vojnici moraju se odmarati noću i mogli bi ostati zarobljeni u gorju. Tada na scenu stupa Pervitin koji im je omogućio da ostanu budni tri dana i tri noći. Erwin Rommel i ostali zapovjednici tenkovskih jedinica bili su drogirani, a bez njih sigurno ne bi pobijedili - rekao je Ohler za Guardian.
Zbog intenzivnog korištenja Pervitina među njemačkim vojnicima Ohler ga u knjizi naziva “nacionalsocijalizam u piluli”. Tvrdi kako na početku vojska nije shvaćala da je Pervitin droga, smatralo se da je konzumiranje tog medikamenta poput konzumiranja kave. - No, 1941. godine Pervitin je stavljen izvan zakona i proglašen nedopuštenom drogom. U vojsci su ga nastavili koristiti, no sve je bilo više uvijeno, tako da podaci o distribuiranim količinama Pervitina na ruskoj fronti nisu jasni kao što su to bili podaci iz izvještaja o napadu na Francusku gdje je bilo točno navedeno koliko je tableta podijeljeno. Razgovarao sam s jednim preživjelim vojnim liječnikom koji je bio na fronti kod Staljingrada i on je potvrdio da je izdavao Pervitin vojnicima na toj fronti - ispričao je Ohler za Deutsche Welle.
Hormoni životinja
Istaknuo je da Hitler nikad nije koristio Pervitin. Kasnih 1920-ih Hitler je na Morellov nagovor zbog želučanih problema počeo uzimati injekcije životinjskih hormona, što je neobično jer je bio vegetarijanac. Kako je vrijeme prolazilo, Hitleru su trebali sve jači preparati.
- Poslije je počeo konzumirati Eukodal, bliskog rođaka heroina u farmakološkom smislu. Hitler je volio Eukodal, posebno u jesen 1944. godine kada se vojna situacija naglo pogoršala. Tada je odlučio koristiti taj jak opijat koji ga je činio euforičnim čak i kad situacija ni blizu nije bila euforična.
Generali su ga stalno upozoravali da se taktika mora mijenjati: “Moramo okončati ovo. Izgubit ćemo rat”. Hitler to nije želio čuti pa je od dr. Morella tražio medikamente koji će ga činiti neranjivim i omogućiti mu da konstantno vlada situacijom - istaknuo je Ohler. On smatra da je Hitlerovo loše zdravlje posljednjih dana nacističkog režima bilo posljedica apstinencijske krize. Naposljetku, Hitler i njegova dugogodišnja partnerica Eva Braun 30. travnja 1945. godine počinili su samoubojstvo u Berlinu.
Klijent Mussolini
Neki smatraju da je dr. Morell namjerno Hitlera učinio ovisnikom. No, Ohler se ne slaže.
- Ne mislim da je to bilo namjerno. No, Hitler mu je vjerovao. Neki su pokušavali privoljeti Morella da oda što to daje Hitleru, ali u tome nisu uspijevali. Bila je to tajna između dvije osobe. Sada znamo da je Morell Hitleru rado davao injekcije, a ovaj ih je rado primao. Hitler nije volio pilule zbog problema sa želucem, a i želio je brz učinak droge - ispričao je Ohler.
U Italiji njegova knjiga ima dodatno poglavlje posvećeno Mussoliniju.
- Otkrio sam da je i Mussolini bio pacijent dr. Morella, ali nemam dovoljno dokaza za tvrdnju da je bio ovisan o drogama - rekao je Ohler koji je istražio i američke Nacionalne arhive u Washingtonu i Marylandu. Zaključio je da su i druge vojske koristile drogu tijekom Drugoga svjetskog rata.
- Nijemci su koristili kristalni met, a Britanci speed. Brojni američki vojnici pristigli na ratište koristili su amfetamine u Britaniji. Oni su drogu uzimali da bi se mogli nositi sa zaluđenim njemačkim vojnicima. To se ukorijenilo u američkoj vojsci: ako pogledate Korejski rat u 1950. godine, to je bio rat amfetamina jer su svi piloti bili drogirani - kazao je Norman Ohler.