Netaktičan i arogantan potez ruskog zastupnika Sergeja Gavrilova u Gruziji izazvao je tešku političku krizu u toj dalekoj i simpatičnoj kavkaskoj zemlji te ponovno zaoštrio odnose s Rusijom i izazvao ogorčenje Kremlja prema “rusofobnim” Gruzijcima. Zašto je ponovno uzavrelo u vječno turbulentnoj Gruziji?
Dakle, Sergej Gavrilov sjedeći u stolici predsjednika gruzijskog parlamenta na ruskom je jeziku otvorio zasjedanje jedne ne tako poznate međuparlamentarne asocijacije pravoslavnih zemalja. Taj čin izazvao je masovne prosvjede, uhićenja, suzavac, vodene topove, pa čak i pokušaj nasilnog zauzimanja parlamenta. Prosvjednici su izašli s parolama “Rusija okupator”, “Putine van iz Gruzije”. Gavrilov se snebivao, nije razumio zašto se to dogodilo, a Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov odmah je optužio Gruziju za “antirusko raspoloženje”.
Referendum
Reklo bi se, zbilja, u čemu je stvar, jer je Gavrilov na isti način otvarao te skupove i u nekim drugim državama pa je sve bilo u redu. No, postoji i druga strana medalje. Gruzija i Rusija ratovale su 2008. godine, a Rusija je, kao pokroviteljica, nakon toga priznala državnu neovisnost dviju odmetnutih gruzijskih pokrajina, Južne Osetije i Abhazije (tamo se nalazi ruska vojska i gotovo svi stanovnici dobili su rusko državljanstvo, stalno se prijeti referendumom o “pravom” pripajanju Rusiji, a jedno su vrijeme zbog toga dvije zemlje prekinule diplomatske odnose).
Vladimir Putin odmah je na “rusofobiju Gruzijaca” (Kremlj je njih označio kao krivce za napetost u odnosima, uvrijeđen zbog izjava gruzijske predsjednice Salome Zurabišvili o “Rusima kao okupatorima”) odgovorio sankcijama - ukinuo je izravne letove iz Rusije u Gruziju, čime je zadao ozbiljan udarac tamošnjem turizmu, kao najvažnijoj grani privrede u toj siromašnoj zemlji, u jeku sezone.
Rusi su, naime, najbrojniji gosti, a Gruzijci već smatraju da bi im to moglo izbiti iz ruku i do milijardu dolara pa sada njihove agencije, očajnički, nude Rusima besplatan prijevoz iz Armenije, Azerbajdžana i Turske do gruzijskih ljetovališta. Ruski komentator Konstantin Egert smatra da Rusija time što se pravi nemušta i “ne razumije što se događa” gubi svoju geostratešku poziciju na postsovjetskom prostoru.
Izborni prag
No, ovakva burna reakcija gruzijske oporbe zapravo je bila tek “inicijalna kapisla” za rješavanje mnogih nagomilanih unutarnjih problema. Vlast je ispunila dva od tri zahtjeva oporbe - smijenila je šefa parlamenta Iraklija Kohabidzea te pristala na promjenu izbornih pravila - stranačke liste i bez izbornog praga. Zahtjev za smjenom ministra unutarnjih poslova Georgija Gaharije, koji je naredio nasilan obračun s prosvjednicima, još nije proveden.
Sad se očekuju prijevremeni izbori, a ovo je samo ojačalo stranku nacionalno jedinstvo, bivšeg predsjednika Mihaila Saakašvilija, koji je trenutačno u egzilu u Ukrajini, gdje također pokušava političku karijeru. Sadašnja vladajuća stranka Gruzijski san, koju zapravo vodi najutjecajniji tamošnji tajkun Bidzina Ivanišvili, kojeg oporba optužuje da “ide Rusima na ruku” (on ima biznise u Rusiji, ali je podržao za predsjednicu Salome Zurabivšvili koja je izrazito proturuski raspoložena). Ivanišvilija optužuju i da je Gruzija zadnjih godina zaostala u približavanju NATO-u i EU.
Gruzijski parlament ima novog predsjednika
Gruzijski parlament izabrao je u utorak kandidata vladajuće stranke Gruzijski san za svojeg novog predsjednika nakon ostavke dosadašnjeg predsjednika zbog nasilnih prosvjeda ispred zgrade parlamenta.
Archil Talakvadze izabran je jednoglasno jer su oporbeni zastupnici napustili sjednicu prosvjedujući zbog toga što je vladajuća stranka odbila razgovarati o ministru unutarnjih poslova Giorgiju Gakhariju, kojeg smatraju odgovornim za prekomjernu policijsku silu primijenjenu prema prosvjednicima.
U četvrtak su prosvjedi izbili ispred parlamenta zbog toga što je ruski zastupnik Sergej Gavrilov održao govor s mjesta predsjednika parlamenta na ruskom jeziku.
Policija je prosvjednike rastjerala suzavcem i gumenim mecima pri čemu su stotine ljudi ozlijeđene, neki teško. Neki su izgubili oči.
Prosvjedi su ubrzo prerasli u dvostruku krizu, između Moskve i Tbilisija, a s druge strane između prosvjednika i gruzijske vlade.
Oporba optužuje vladajuću stranku Gruzijski san za nedovoljno čvrsto suprotstavljanje Moskvi.
Predsjednik te stranke, oligarh i milijarder Bidzina Ivanišvili najavio je "veliku političku reformu" koja će se početi provoditi već na parlamentarnim izborima 2020. Tako je popustio pred zahtjevom nezadovoljnika no oni unatoč obećanjima vladajućih da će temeljito reformirati izborni sustav poručuju da će nastaviti sve dok ministar Gakharia ne podnese ostavku.
Dio prosvjednika zahtijeva i održavanje prijevremenih izbora u toj kavkaskoj zemlji.
Oporbeni zastupnik Nika Melia osumnjičen je da je organizirao nasilne prosvjede, uključujući pokušaj provale u parlament. Tužiteljstvo traži da mu se oduzme zastupnički imunitet.
Melia tvrdi da su optužbe "apsurdne" jer su prosvjedi bili mirni i poručuje da se ne boji uhićenja.Rusija i Gruzija nemaju diplomatske odnose od kratkog Rusko-gruzijskog rata iz 2008., u kojemu je Rusija pobijedila i nakon toga priznala neovisnost Južne Osetije i Abhazije, dviju odmetnutih pokrajina u kojima su sada stacionirane ruske postrojbe.
Odnosi s velikim susjedom i gospodarom iz sovjetske ere dominantna su tema gruzijske unutarnje politike.