Hoće li nakon Kubanske i Berlinske krize, koje su svijet dovele na rub nuklearne apokalipse, zapravo Kašmirska kriza baciti svijet u rat najrazornijim oružjem?
Naime, kriza oko spornog Kašmira, uglavnom visokog planinskog područja na tromeđi Indije, Pakistana i Kine (i mala granica s Afganistanom) veličine Rumunjske, ili oko četiri Hrvatske, s oko 15 milijuna stanovnika, traje od trenutka kad je Britanska Indija dobila neovisnost 1947. godine i podijelila se na Indiju i Pakistan, a da granica između dviju, tada novih država nije ucrtana baš na tom teško pristupačnom, siromašnom području gdje izmiješano žive (većinski) muslimani (više od 74 posto) i hinduisti (manje od 25) i oko 1,5 posto budista.
Područje Tibeta
Indija sada kontrolira oko 50 posto Kašmira, Pakistan približno 30 (provinciju Gilgit Baltistan i Azad Kašmir (Slobodni Kašmir), samoproglašenu državu koja je formalno u sastavu Pakistana, koji priznaje tamošnju vlast). Kina ima oko 20 posto (to je tibetsko područje Aksai Chin, uglavnom nenaseljeno). Indija to Pekingu ne priznaje, a Pakistan nema ništa protiv. Zanimljivo da je “indijski dio” Kašmira gotovo 60 posto muslimanski, i to je najbrojnija muslimanska “država” Indije. Inače, Kašmir, prema nekoj etimološkoj legendi, znači “isušena voda”, mada ondje izviru rijeke koje čine sliv jedne od najvećih indijskih rijeka Ind, iz koje se opskrbljuju vodom i Indija i Pakistan. Indija to drži pod kontrolom. U Pakistanu strahuju da bi Indijci mogli zatvoriti brane i umjetno izazvati sušu u Pakistanu, ali to nisu učinili ni onda kad su zemlje tri puta ratovale. Posrednik sporazuma o vodi iz 1960. godine je Svjetska banka.
No, kako je Kašmir postao sporno područje i mogući detonator za nuklearni rat?
Pobuna
Može se, jednostavno, reći da su stvar zamutili Britanci kad su napuštali Indiju, ali nisu samo oni krivi. Zasolili su taman koliko treba da sukob Indije i Pakstana traje već 70 godina s neizvjesnim rješenjem. Dakle, kad su se vodili pregovori o dekolonizaciji Indijskog potkontineta, Kašmirom je vladao hinduistički maharadža Hari Singh. Naime, kad su Britanci odlazili, pretpostavljalo se da će se maharadža odlučiti za Pakistan zbog dvotrećinskog muslimanskog stanovništva. No, tada je došlo do pobune Paštuna i maharadža Singh odlučuje se ipak za Indiju te potpisuje akt o ujedinjenju. Indijska vojska ulazi u Kašmir, a UN traži da se održi plebiscit, koji Indija odbacuje iz prilično jasnih razloga. Opravdanje je i to da se pakistanske snage nalaze u Azad Kašmiru. I odmah po neovisnosti dolazi do prvog rata između dviju država za Kašmir, koji završava, uz mnoštvo žrtava, Rezolucijom 39 Vijeća sigurnosti UN-a o mirovnim snagama, koje se još ondje nalaze. Kina i Indija ratovale su 1962. za dio Kašmira koji danas pripada Kini, a razlog je bio što su Kinezi tamo sagradili cestu kako bi lakše došli do Tibeta.
Stalne napetosti
No, samo tri godine poslije, 1965., ponovno su se u Kašmiru sukobili Indija i Pakistan, ali rat je završio neriješenim ishodom. Uspostavljena je linija iz 1949. koja traje i danas. Indija i Pakistan oko Istočnog Pakistana (Bangladeša) ratovali su i 1971. , ali su se zakačili i u Kašmiru. Otad neprestano traju napetosti, a u tim sukobima i napadima poginulo je od 30 do čak 70 tisuća ljudi. U međuvremenu su obje zemlje razvile nuklearne programe i izradile nuklearne projektile. Indija u Kašmiru ima oko 300 tisuća vojnika, što je trećina njezina pješaštva. Od 2015. godine pakistanski islamski militanti intenziviraju terorističke napade u indijskom dijelu Kašmira. Jedan od najvećih napada zbio se u rujnu 2016., kad su džihadisti napali vojarnu i ubili 18 indijskih vojnika, te napad 14. veljače 2019., kad je bombaš samoubojica usmrtio 44 indijska vojnika. Indija optužuje Pakistan da tolerira, pa i podržava islamske radikale u Kašmiru.
