DVOJBENA PRAKSA

KAKO KOCKARNICE OGLASIMA NAPADAJU ONE KOJI SU NAJRANJIVIJI? 'Tragali smo za ljudima s malom plaćom, kreditnom karticom i više od jednog djeteta'

Attendants demonstrate
Bobby Yip / REUTERS

Kockarska industrija uz pomoć vanjskih suradnika prikuplja podatke o ljudima kako bi pomogla kockarnicama u privlačenju ljudi s niskim prihodima i onih koji su prestali kockati, otkriva The Guardian.

Kockarnice su se ovom rješenju okrenule jer tradicionalni online oglasi za kockanje postaju sve skuplji. Njihovi su napori stoga doveli do povećanja korištenja analize podataka kako bi se došlo do novih klijenata.

'Te su nam tvrtke dopustile da detaljno proučimo njihove popise emailova', rekao je djelatnik u digitalnom marketingu čiji su klijenti tijekom prošle godine u jednom trenutku bile kockarnice. 'Najuspješniji smo bili u komunikaciji s korisnicima s malim primanjima.'

Dodao je i da su imali mogućnost kombinirati parametre. 'Primjerice, mogli smo komunicirati s ljudima koji su imali malu plaću, kreditnu karticu i više od jednog djeteta', dodao je djelatnik.

Tvrtke za prikupljanje podataka o korisnicima doznavale bi koliko ljudi imaju godina, koliko zarađuju, koliko su u dugu te imaju li kreditne kartice ili osiguranje pa bi onda sve to podatke prosljeđivali tvrtkama koje za određeni iznos usmjeravaju korisnike na online kockarnice. Razmjene podataka ovakve vrste pomagale su kockarnicama pri stvaranju i plasiranju oglasa.

Podaci su se najčešće uzimali stranica s tombolama gdje su ljudi mogli osvojiti novčane nagrade i poklone. Kako bi se prijavili za izvlačenja, korisnici su najčešće morali dati svoje ime, datum rođenja i email adresu.

Djelatnik marketinške agencije tvrdi da bi se ti podaci poslije prodavali. Dopuštenje za prodaju podataka korisnici bi nerijetko dali kroz potpisi uvjeta za sudjelovanje u tombolama. 'Od sljedećih ćete gospodarskih sektora (uključujući i kockarsku industriju) u budućnosti primati poruke o specijalnim ponudama', stoji u uvjetima sudjelovanja koje su korisnici najčešće bez čitanja potpisivali.

Oglašivači bi onda preko tih podataka i podataka o kreditnim karticama dolazili do osoba s kojima su kockarnice htjele komunicirati. Među tim ljudima nekada bi se znali naći i oni koji dugo nisu kockali kao i liječeni kockari koji su si sami ograničili pristup online kockarnicama.

Te se korisnike tada napada oglasima u kojima im se u prvom tjednu korištenja servisa nudi mogućnost gratis klađenja s određenim početnim iznosom. U drugom bi se tjednu taj iznos udvostručio, dok bi se u trećem utrostručio i tako dalje. Ta je metoda prema poznavateljima oglašivačke prakse vrlo učinkovita. Oglašivači bi također te podatke o neaktivnim igračima prodavali za određeni iznos.

U sklopu nekih dogovora koji se sklapaju u kockarskoj industriji, oglašivači primaju novac za privlačenje klijenata i svaki put kada netko koga dovedu u kockarsku industriju izgubi novac na okladi. To je jedan od osnovnih izvora prometa u kockarskoj industriji, budući da su takvi dogovori nerijetko vrlo unosni za sve uključene.

Podružnice kockarnica često se znaju izdavati kao stručnjaci za klađenje na društvenim mrežama. Te podružnice tada mogu potencijalno zaraditi velike novce ako svojim pratiteljima predlažu oklade koje će sigurno izgubiti.

Kockari i članovi britanskog parlamenta s kojima su razgovarao novinar The Guardiana rekli su da ih otkriće da se korisnički podaci na ovakav način prikupljaju i iskorištavaju ne iznenađuje. 'To samo potvrđuje moje vjerovanje da kockarska industrija nema nikakav moralni kompas', rekla je parlamentarka Carolyn Harris.

Podružnice i tzv. stručnjaci ne moraju poštivati pravila koje moraju tvrtke koje pružaju usluge kockanja, ali te tvrtke mogu odgovarati ako se ustanovi da su njihove podružnice otišle predaleko u regrutiranju ranjivih demografskih skupina.

Tagovi

Izdvajamo