Što je jedan od najtežih poslova na svijetu? Biti urednik u sjevernokorejskoj novinskoj agenciji (KCNA) kad je potrebno objasniti što se dogodilo na sastanku Vrhovnog vođe Kim Jong-una s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Hanoju.
Problem je ovaj put bio stvarno ozbiljan jer je KCNA s vrlo malim vremenskim odmakom pratila Kimov posjet Vijetnamu. Partijske novine Rodong Sinmun su čak izašle u srijedu, drugi dan susreta, s nizom fotografija Kima i Trumpa.
Ono što je rekao sjevernokorejski ministar vanjskih poslova Ri Yong Ho - kako je njegova država dala realistične prijedloge na summitu sa Sjedinjenim Državama, što je uključivalo zatvaranje nuklearnog postrojenja Yongbyon u zamjenu za djelomično ukidanje sankcija, a SAD je tražio još jednu mjeru osim napuštanja Yongbyona - nije vijest za stanovnike Sjeverne Koreje. Njima je servirana sljedeća priča (prijevod je s engleskog kako je vijest objavila KCNA):
“Kim Jong-un, predsjednik Radničke partije Koreje i čelnik Komisije za državne poslove Demokratske Republike Koreje (DPRK) susreo se u četvrtak opet i razgovarao s Donaldom J. Trumpom, predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država”. Opet, zato jer su u srijedu objavili kako se Kim u srijedu sastao “u razgovoru (chat) jedan na jedan i na večeri s Trumpom”.
Zatim slijedi: “Vrhovni vođa Partije, države i vojske Kim Jong-un opet se sreo s predsjednikom SAD-a Donaldom J. Trumpom u hotelu Metropole u Hanoju u 9 sati ujutro po hanojskom vremenu pa su imali razgovore jedan na jedan prije proširenih razgovora na kojima su sudjelovali i njihovi pomoćnici”.
Detalji su važni, i vrijeme i mjesto i dodatni Kimovi epiteti. Kako javnost ne bi bila dovedena u sumnju je li on i dalje lider “i Partije i države i vojske” - kao da to nije jedno te isto u Sjevernoj Koreji. A zatim slijedi ekstenzivan opis razgovora:
“Vodeći lideri dviju zemalja važnim su ocijenili i u razgovorima jedan na jedan i na proširenim razgovorima da je učinjen izvanredan napredak u provedbi povijesnog zajedničkom priopćenja iz Singapura. Imali su konstruktivnu i otvorenu razmjenu vlastitih mišljenja o praktičnim pitanjima koja su proizašla iz otvaranja nove ere u poboljšanju odnosa DPRK i SAD-a na temelju progresa. Na razgovorima su podijelili zajedničko razumijevanje da su napori, koje su poduzele obje strane i proaktivne mjere koje su pokrenuli kako bi ublažili tenzije i sačuvali mir na Korejskom poluotoku te ga potpuno denuklearizirali, bili od velike važnosti u izgradnji zajedničkog povjerenja i stvaranju temeljnog zaokreta u bilateralnim odnosima koje su desetljećima karakterizirali nepovjerenje i antagonizam. Vodeći lideri su poslušali stajališta koje je svaki od njih iznio vezano uz pitanja koja bi trebalo neizostavno riješiti u sadašnjoj fazi kako bi se ispunili zajednički ciljevi specificirani u zajedničkom priopćenju iz Singapura te su imali detaljnu raspravu o načinima kako to ostvariti”.
U cijelom ovom tekstu nije prenesena niti jedna informacija. Jer, to je kićasti uvod koji bi antički retoričari nazvali “azijatskim” (za razliku u atičkog, grčkog, konkretnog), koji treba uvesti čitatelja u priču te mu zamutiti pozornost kako kasnije ne bi zamijetio dvije ključne riječi. Cijeli se taj uvod mogao svesti na: Kim i Trump su razgovarali. A kad je riječ o deklaraciji iz Singapura, ona u sebi nema niti jedan konkretan zadatak. Prva je važna sintagma: potpuna denuklearizacija. Zbog nje je došlo do prekida pregovora jer se dvije strane ne slažu o njezinom sadržaju. Ali to se iz ove vijesti teško može zaključiti. Tekst se nastavlja:
“Izrazili su uvjerenje da bi, iako postoji visoka razina antagonizma i konfrontacije zbog više od 7 desetljeća neprijateljskih odnosa i zato što postoje neizbježne teškoće i problemi na putu ispisivanja nove povijesti odnosa DPRK i SAD-a, mogli stvoriti značajan napredak u odnosima DPRK i SAD-a u skladu sa željama naroda dvaju država ako njih dvojica snažno zajedno stisnu ruke kako bi nadišli teškoće i probleme svojom mudrošću i strpljenjem”.
Azijska retorika u svoj svojoj praznini i ponavljanju: narode personificira kroz dvojicu vođa, a oni će držeći se za ruke srušiti sve prepreke. Jer su mudri. No, ni KCNA nije mogao ne priznati da se ništa od toga nije dogodilo i da je potrebno još vremena - strpljenja. To je druga ključna riječ. Dakle, pomnim se čitanjem može ipak shvatiti da se dvije strane nisu dogovorile oko denuklearizacije ali su odlučile da će se opet sresti.
I sada završna, izlazna faza teksta:
“Vodeći lideri dviju zemalja potvrdili su da je drugi sastanak u Hanoju pružio važnu prigodu za produbljivanje uzajamnog uvažavanja (Trump bi rekao da su se “zaljubili”) i povjerenja te podizanja odnosa između dviju zemalja na novu razinu. Dogovorili su se da ostanu u bliskom kontaktu jedan s drugim kad je riječ o denuklearizaciji Korejskog poluotoka i epohalnog razvoja odnosa DPRK i SAD-a u budućnosti, te da nastave produktivan dijalog u cilju rješavanja tema o kojima su raspravljali na summitu u Hanoju. Kim Jong-un je izrazio zahvalnost Trumpu jer je učinio pozitivne napore za uspješan susret i razgovore koji su iziskivali dugo putovanje te mu je rekao doviđenja i obećao novi susret”.
Otvoreno je pitanje: koje su to teme raspravljane u Hanoju. Sankcije se ne spominju što je važan signal, SAD čak nije ni imperijalistička sila. A onda slijedi veliko finale koje treba domaćoj javnosti potvrditi da su Kim i Trump pravi prijatelji: ovaj prvi je zahvalio Trumpu što je putovao tako daleko (iako je Kim putovao 60 sati vlakom) i rekao mu - “goodbye”. To će sigurno puno značiti Korejkama i Korejcima koji su pothranjeni ili nemaju što jesti. Ali, cijela vijest je stvarno retoričko umijeće kakvo rijetko viđamo od nestanka SSSR-a.