"Uskoro ćemo biti najbolji u korona borbi", poručila je preko Twittera novinarka Eugenija Carl. I nastavila u istom, sarkastičnom tonu: "99,9 posto stanovnika podržava vladu. Postajemo druga Švicarska, bez korupcije, bez nezaposlenosti". Povod ovom Tweetu nisu velika očekivanja od nove slovenske vlade nego činjenica da Janšina vlada kadrovskim promjenama u Državnom statističkom zavodu sebi očito želi stvoriti izglede za, ne samo jednu novu i lijepu Sloveniju nego i nove, lijepe statistike.
Slovenska "noć dugih noževa"
61-godišnji Janša je nešto više od dva mjeseca na vlasti koju je preuzeo točno s početkom korona-restrikcija. Istog dana su u, nekoj vrsti nove slovenske verzije "Noći dugih noževa", pale glave vojske, policije i vojne tajne službe. Uslijedili su i drugi državni službenici na najvišim pozicijama. No najvažnije bojno polje nekadašnjeg novinara Janše su mediji, piše Deutsche Welle.
Nedavni prosvjedi u Ljubljani protiv Janšine vlade
Kada su mediji otkrili kako je novi ministar zdravstva Zdravko Počivalšek pri nabavci zaštitnih maski prednost dao jednom "prijateljskom" poduzeću, Janša je odmah započeo rat protiv "izdajnika domovine, "Jugofila", "komunista" i "udbaške mafije". Kako ti udarci izgledaju, svojedobno je na vlastitoj koži iskusila i novinarka Slovenske televizije Eugenija Carl koju je Janša jednom prilikom nazvao "kurvom koja naplaćuje 30 do 35 eura". To on smije i u budućnosti činiti. Ovih dana je Slovenski vrhovni sud zaključio kako novinari moraju istrpjeti ovakve uvrede upućene od strane političara.
Partizani i domobrani
Ovakav neumjereni ton prati slovensku politiku od samih početaka. Neovisnost su 1991., još zajednički izborili komunistički i antikomunistički tabor. No uskoro je uslijedio raskol. Zbog toga što su komunisti ostali na vlasti antikomunistička manjina se osjećala prevarenom.
Sa svakim izbornim porazom kojeg je oporba doživljavala od komunista se ton zaoštravao. Prvi predsjednik Slovenije, Milan Kučan je odjednom u očima oporbe postao "staljinist" i bio uspoređivan sa Slobodanom Miloševićem, iako je upravo on bio jedan od onih koji su se usprotivili beogradskom diktatoru čime je i započeo proces raspada Jugoslavije. Slovenska komunistička partija pod Kučanom je bila i ta koja nije proganjala disidente i štitila ih od progona.
-->
Glavna svađa između dva tabora se vodi, slično kao i u Hrvatskoj, oko Drugog svjetskog rata. Lijeve i lijevo liberalne političke snage, koje su proizišle iz komunističkog pokreta, se trude očuvati pozitivno sjećanje na partizanski pokret. Za njih je Jugoslavija bila samo jedan neophodni stadij na putu ka neovisnosti Slovenije. Desnica se pozivna na slovenske domobrane koji su surađivali s talijanskim i njemačkim okupatorima.
Javnim diskursom dominira borba oko spomenika, masovnih grobnica i počasnih vodova. Gospodarske kontroverze oko privatizacije i stranih investicija igraju nebitnu ulogu. Slovenija je od svih ex-komunističkih zemalja koje su zajednički 2004. pristupile Europskoj uniji imala primanja najbliža prosjeku EU-a.
Od disidenta do nacionalista
Janša, koji u osamdesetima kao novinar Mladine slovio kao glavni slovenski disident koji je zbog svog rada završio i u zatvoru, se nakon proglašenja neovisnosti razvio u predvodnika desnice, a njegova stranka, koja se još na početku nazivala socijaldemokratskom, je postala okupljališta nacionalista. Njegova Slovenska demokratska stranka (SDS) nikada nije prešla granicu od 30 posto na izborima. S druge strane političkog spektra, ljevica je uvijek iznova proizvodila nove stranke i čelnike koji su opet nestajali nakon jednog izbornog razdoblja.
Janša je na vlast 2004. i 2012. dolazio samo kada su se lijevi i liberalni tabor toliko međusobno posvađali da nisu bili u stanju formirati vladu. Uzrok svađa najčešće su bile optužbe za korupciju. No i Janšin tabor se često spotiče o koruptivne afere.
Nakon bezbrojnih previranja su ljevica i liberali doduše još uvijek jaki, ali većina, kako smatra mariborski politolog Boris Vezjak, postaje sve nesigurnija. Nakon izbora 2018. je još jednom političaru s lijevog tabora, glumcu Marjanu Šarecu, za rukom pošlo formirati manjinsku vladu koja se međutim, nakon brojnih svađa, raspala početkom godine. Početkom ožujka Janša je uspio okupiti parlamentarnu većinu šarenom koalicijom: osim njegovog SDS-a tu su još i katolička Nova Slovenija, Stranka umirovljenika, na čijem čelu je 48-godišnja (!) Aleksandra Pivec te ostaci nekadašnje vladajuće stranke bivšeg premijera Mire Cerara.
Janša i Orban – jake veze
Za očekivati je da će male stranke, koje prije svega zanimaju pozicije, ostati u ovom taboru. Nakon izbjegličke krize 2015., Janšine tirade protiv stranaca, homoseksualaca i Europske unije nailaze na sve manje kritika i u lijevom taboru koji još uvijek ima najviše pristalica među Slovencima.
Na vanjskopolitičkom planu Janša se orijentira u smjeru Orbanove Mađarske čiji premijer u posljednje vrijeme nastoji isplesti čvrstu utjecajnu mrežu u regiji. Orbanov Fidesz gaji dobre odnose s nacionalistima u Sjevernoj Makedoniji, a nastoji se sve više približiti i Srbiji koja pod Vučićem sve brže plovi u autokratske vode. S Oliverom Várhelyjem, kao novim povjerenikom EU-a za proširenje, položaj Budimpešte u regiji je ojačao. To bi se moglo osjetiti i sljedeće godina kada Slovenija, kao prva zemlja s vladom iz orbita Viktora Orbana, preuzima predsjedanje EU-om.