ZAGREB - Samo u Bengaziju, koji slovi za epicentar narodnog ustanka, 130 je vojnika platilo životom jer nisu htjeli pucati na svoje sunarodnjake.
Smaknuti su u vojarnama. U 500 kilometara udaljenom Tobruku, Salma Faradsh u tom je dramatičnom trenutku sjedila za stolom i slušala kako njezin zapovjednik prima Gadafijevu naredbu iz Tripolija da se odmah ima zapucati na sve demonstrante u gradu.
Savršeno našminkana, ta 31-godišnja časnica u rangu kapetana u svojoj se bež uniformi na nekadašnjem Kraljevom trgu pomiješala s drugim ženskim demonstrantima. Njezin zapovjednik odbio je naredbu pa je Gadafi na njega poslao odred atentatora, govori nam mlada časnica. A danas?
“On je još živ, ovdje nitko nije umro, a ja sam još uvijek u vojsci.”
Psi rata: Gadafijevi zastrašujući plaćenici
Samoproglašeni vođa revolucije još nije odustao. Zaprijetio je da će se boriti do posljednje kapi krvi, 68-godišnji Gadafi odlučio je da će “vođa revolucije” ostati vječno. Pobunjenike je proglasio štakorima i ovisnicima o drogama, od kojih će “zemlju očisititi kuću po kuću, metar po metar”. I opet je poslao helikoptere i borbene avione u napad na svoje građane, dok je državna televizija neumorno satima pokazivala slike šačice sljedbenika režima, koji su mahali zastavama iznad Zelenog trga u Tripoliju.
Više od tisuću ljudi izgubilo je život u osam dana ustanka, većina od snajperista i od zastrašujućih afričkih plaćenika, koje je Gadafi dao dovesti iz Čada, Nigerije i Malija. Samo u posljednjih 48 sati više od 4000 ovih “pasa rata” na brzinu je unovačeno u Gadafijeve odrede smrti i vojnim transporterima ubačeno u zemlju, izvještava jedan zrakoplovni časnik iz Bengazija. “I zbog toga se vojska okrenula protiv režima”.