Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je u četvrtak pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora.
"Vijeće vas osuđuje na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora", rekao je predsjednik sudskog vijeća O-Gon Kwon.
Raspravno vijeće utvrdilo je da je kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a utvrdilo je da nije bilo genocida u sedam općina - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku te ga je oslobodilo krivnje za taj dio optužnice.
Sud je utvrdio da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice kroz prisilno premještanje žena, djece i starijih muškaraca te fizičku eliminaciju muškaraca što je dosegnulo razmjere genocida.
Vijeće je utvrdilo da su 12. i 13. srpnja 1995., nakon što je stvoreno ozračje prinude u srebreničkoj enklavi, stanovnici prisiljeni na odlazak. Trideset tisuća žena i djece prevezeno je iz Potočara na područje pod muslimanskom kontrolom. Tisuće muškaraca, koji su odvojeni od njih, nakon toga ubijeni su na sustavni način i organizirano, utvrdilo je vijeće. Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se svi vojno sposobni muškarci i dječaci pobiju i da on nije mogao biti proveden bez znanja i namjere vojnog vodstva bosanskih Srba da počine genocid.
Vijeće je zaključilo da su Karadžić i Mladić još u ožujku 1995. osmislili plan da se muslimani uklone iz Srebrenice i da je primao relevantne informacije tijekom osvajanja enklave. S civilnim povjerenikom za Srebrenicu Miroslavom Deronjićem Karadžić je nakon pada Srebrenice 13. srpnja 1995. navečer govorio o muslimanima u šiframa kao "o robi koja se mora smjestiti u magazine", a odmah nakon toga razgovora Deronjić je s pukovnikom Ljubišom Bearom razgovarao gdje pobiti muslimane. To za vijeće "van razumne sumnje pokazuje suglasnost Karadžića za ubijanje muslimanskih muškaraca" i da je dijelio cilj udruženog zločinačkog pothvata da se pobiju muslimanski muškarci nakon 13. srpnja 1995.
Kao član udruženog zločinačkog pothvata odgovoran je za genocid, zaključak je vijeća.
Sud je utvrdio da je u BiH postojao "sustavni i organizirani obrazac zločina nad bosanskim muslimanima i Hrvatima" koji su prisilno raseljeni, protupravno uhićivani i zatočeni u 50 zatočeničkih objekata u kojima su vladali nehumani uvjeti života. Sud je utvrdio da su pripadnici srpskih snaga zlostavljali, uključivši i seksualno, zatočene muslimanske i hrvatske muškarce i žene, koristili ih za prisilni rad i kao živi štit te su ih pljačkali i uništili njihovu imovinu. Srpske snage također su ubile mnoge bosanske muslimane i Hrvate u BiH, kazao je sudac ističući da je sud zaključio da je ubijanje bilo toliko masovno da je dosegnulo razinu istrebljenja.
Karadžić je optužen za sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata u okviru kojih je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici, progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida, višegodišnji teror Sarajeva kojeg su pod opsadom držale snage bosanskih Srba i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao žive štit.
Vijeće je utvrdilo da u sedam općina - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku nije počinjen genocid jer se nije uvjerilo da je cilj zločina bio fizičko uništenje Hrvata i muslimana niti da su provedeni s genocidnom namjerom te stoga zaključilo da nije bilo genocidne namjere ni kod optuženog niti kod drugih članova udruženog zločinačkog pothvata. Stoga je vijeće zaključilo da taj dio optužnice protiv Karadžića nije dokazan.
Sud je utvrdio da je Karadžić značajno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu i da je imao središnju ulogu u definiranju ciljeva bosanskih Srba i širenju propagande protiv muslimana i Hrvata. On je omogućio zločine svojim porukama da se ih se neće goniti. Sud je utvrdio i da su Karadžić i drugi članovi udruženog zločinačkog pothvata znali za zločine i prikrivali ih pred međunarodnom zajednicom. Sudsko je vijeće zaključilo da su članovi udruženog zločinačkog pothvata imali namjeru progona stanovništva počinjenjem zločina poput deportacija i zatočenja, no nije se uvjerilo da je postojala namjera da se progon počini ubojstvima. Sud je utvrdio da je Karadžić znao da je nesrpsko stanovništvo bilo izloženo riziku zločina i ta mogućnost ostavila ga je ravnodušnim.
U pogledu odgovornosti za višegodišnji teror stanovnika Sarajeva topničkim napadima i snajperima kad su ubijene i ranjene tisuća civila vijeće je zaključilo da je vojska bosanskih Srba počinila te zločine protiv civila. Civili su bili ili ciljevi vojske bosanskih Srba ili su bile žrtve njihova neselektivnog gađanja, zaključilo je vijeće. Vijeće je zaključilo da je Karadžić kao član udruženog zločinačkog pothvata imao za cilj zauzimanje Sarajeva te je proglašen krivim za višegodišnje teroriziranje i ubijanje stanovnika Sarajeva snajperskim napadima i topničkim napadima. Vijeće je zaključilo da je Karadžić i na operativnoj razini sudjelovao u provođenju napada na Sarajevo. Teror Sarajeva bio je za Karadžića sredstvo ostvarenja političkih ciljeva i sredstvo pritiska na međunarodnu zajednicu.
Karadžić je proglašen krivim i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao žive štit. Taj zločin, po vijeću, također je počinjen u kontekstu udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio pritisak na NATO kako bi se suzdržao od zračnih napada.
Vijeće je utvrdio da su članovi četiri udružena zločinačka pothvata bili najviši politički i vojni dužnosnici bosanskih Srba među kojima su i generali Ratko Mladić i Radislav Krstić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik.
Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima na kraju suđenja da se Karadžića za njegovu presudnu ulogu u zločinima proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. Karadžić je za sebe tražio oslobađajuću presudu.
Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. srpnja 1995. godine. Uhićen je 21. srpnja 2008. u Srbiji gdje se godinama skrivao i radio pod imenom dr. Dragan Dabić. ICTY-ju je izručen je devet dana kasnije. Suđenje je započelo 26. listopada 2009., a završne riječi održane su krajem rujna 2014.
Kronologija događaja na dan izricanja presude Radovanu Karadžiću
>>> NOVO 16:31 Bivši vođa bosanskih Srba, koji je u četvrtak osuđen na 40 godina zatvora za genocid i ratne zločine u ratu u BiH, žalit će se na presudu Haškog suda, rekao je njegov odvjetnik
Radovan Karadžić je "razočaran i začuđen", rekao je Peter Robinson novinarima i dodao "da će uložiti žalbu".
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora.
Raspravno vijeće utvrdilo je da je kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a utvrdilo je da nije bilo genocida u sedam općina -Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku te ga je oslobodilo krivnje za taj dio optužnice.
-----------------------------------------
15:35 - Slijedi izricanje kazne Karadžiću. Radovan Karadžić osuđen je po 10 od 11 točaka optužnice na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora.
Nije osuđen samo po točki jedan za počinjenje genocida u 7 općina.
-----------------------------------------
15:34 - Vijeće je ustanovilo da je Karadžić odgovoran za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici.
-----------------------------------------
15:30 - Optuženi je dijelio zajednički prošireni cilj da se pobiju muslimanski muškarci iz Srebrenice te značajno doprinio provođenju ovog plana. Karadžić je dijelio namjeru da se bosanski muslimani iz Srebrenice unište. No, na osnovu svojeg udjela u UZP-u ne može smatrati odgovornim za ubijanja koji su se dogodili prije razgovora 13. srpnja s jednim od zapovjednika.
-----------------------------------------
15:25 - Vijeće ispituje odgovornost Karadžića za ubijanja u Srebrenici. Vijeće je zaključilo da su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice. Također je zaključeno da je imao namjeru proširiti plan uklanjanja i na ubijanje bosanskih muškaraca.
Karadžić je osobno je naredio da se muslimanski muškarci premjeste iz Bratunca u općinu Zvornik kako bi bili pobijeni.
-----------------------------------------
15:19 - Ovu podmuklu operaciju nadgledao je veliki broj oficira Drinskog korpusa, utvrdilo je Vijeće. Vijeće smatra da ta ubijanja ne bi bila moguća bez odobrenja i zapovijedi Ratka Mladića, koji je kao dio zločinačkog pothvata htio da se počine zločini ubojstva, istrebljenja i progona. U kombinaciji sa sistematskim načinom ubijanja, pokazuje se namjera da se pobiju svi vojno sposobni muškarci određene grupe, što može dovesti do uništenja te grupe.
Vijeće je izvuklo zaključak da su pripadnici snaga bosanskih Srba imali namjeru uništiti bosanske muslimane kao takve. Vijeće za to tereti pripadnike UZP-a za Srebrenicu (Mladić, Beara i Popović).
-----------------------------------------
15:12 - Vijeće je uvjereno da su Ratko Mladić i još nekoliko zapovjednika dijelili zajednički cilj da se eliminiraju bosanski Muslimani tako da će se prisilno ukloniti žene, starci i djeca iz Potočara. Karadžić nije spomenut.
Snage bosanskih Srba su 13. srpnja zatočile između 1500 i 2000 muslimanskih muškaraca i mladića - kasno te noći snage bosanskih Srba ubile su između 855 i 1016 muslimanskih muškaraca u skladištu u Kravici. Te večeri je više tisuća muslimanskih muškaraca iz Bratunca prevezeno u Zvornik gdje su tijekom narednih nekoliko dana širom općine Zvornik streljani.
U sljedećim danima pripadnici bosanskih Srba nastavili su ubijati bosanske Muslimane koje su zarobili. Najmanje 5100 muslimanskih muškaraca je ubijeno prilikom tih događaja, uvjerilo se Vijeće.
Vijeće je uvjereno da su ovi zločini počinjeni kao dio sistematskog i organiziranog napada.
------------------------------------------
15:03 - Počelo je čitanje dijelova optužnice u odnosu na Srebrenicu. Opisuje se tijek razvoja i počinjenja zločina u Srebrenici. Opisalo se kako su i prije ubojstava u Potočarima u enklavi Srebrenica uvjeti za život bili gotovo nemogući.
Priča se kako su žene, starci i djeca autobusima iz Potočara prevezeni na dijelove pod muslimanskom kontrolom. Uvjeti u enklavi su bili takvi da bosanski Muslimani nisu imali izbora nego da napuste enklavu, već su na to bili prisiljeni.
------------------------------------------
15:02 - Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za kazneno djelo uzimanja talaca kao kršenje zakona i običaja ratovanja!
------------------------------------------
14:57 - Optužnica se sada bavi dijelom optužnice koji Karadžića tereti za držanje talaca. Vijeće je uvjereno da je postojao Udruženi zločinački pothvat da se uzme pripadnike UN-a kao taoce kako bi se utjecalo na snage NATO Pakta da ne gađa ciljeve bosanskih Srba.
Optuženi je upozorio UNPROFOR da će pripadnike UN-a smatrati neprijateljima ako NATO napadne položaje bosanskih Srba. Također je naredio da se taoci postave na mjestima koje bi NATO potencijalno gađao 1995. godine. Direktno je sudjelovao u operaciji zarobljavanja pripadnika UN-a.
------------------------------------------
14:55 - Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstvo, protupravne napade na civile i teror kao kršenja zakona i običaja ratova i za ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti u odnosu na dio optužnice za Sarajevo!
------------------------------------------
14:46 - Vijeće sada utvrđuje odgovornost Karadžića za ove zločine. Vijeće ne smatra spornim da je Udruženi zločinački pothvat u sebi sadržao plan za počinjenje ubojstava i teroriziranja stanovništva u odnosu na Sarajevo. Kao vrhovni zapovjednik RS-a optuženi je provodio vojne direktive kojima je opsada i granatiranje Sarajeva produžena u nedogled.
U nekoliko je situacija nagradio Mladića i još neke vojne zapovjednike iako je znao da su umiješani u napade na civile. Bio je i dosljedno informiran o napadima SRK-a na civile. Umjesto da ih spriječi, za njih je optuživao bosanske Muslimane.
Također, nije učinjen ni jedan pokušaj da se kazne vojnici RK-a odgovorni za zločine nad civilima u Sarajevu. Stvarno nije kažnjen ni jedan vojnik Sarajevsko-romanijskog korpusa. Štoviše, često je intenzivirao kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja kao sredstvo za pritisak na vođe bosanskim Muslimana.
------------------------------------------
14:40 - Čita se dio optužnice u odnosu na zločine počinjene u opsadi Sarajeva. Utvrđeno je da je postojalo snajpersko gađanje i granatiranje Sarajeva s namjerom teroriziranja stanovništva.
Vijeće je uvjereno da je od svibnja 1992. Sarajevsko-romanijski korpus namjerno gađao civile i neproporcionalno odgovarao na napade iz grada. To je rađeno različitim artiljerijskim oružjem s obronaka grada. Na tisuće granata je palo na civilna naselja, bolnice i tržnice - utvrdilo je Vijeće.
Svi ovi zločini ne mogu se objasniti činjenicom da su u Sarajevu ratovale obje strane, te Vijeće zaključuje da su bili ciljani civili. Vijeće prihvaća da je na strani bosanskih Muslimana bilo slučajeva da su otvarali vatru na teritoriju pod njihovom kontrolom da bi okrivi Srbe, ali su takvi slučajevi potpuno neznatni te ne utječu na zaključak Vijeća da je Sarajevsko-romanijski korpus bosanskih Srba počinio ubojstvo i teroriziranje sarajevskih civila. Vijeće je proglasilo krivim jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa za sve točke osim za tri, dodao je sudac Kwon.
------------------------------------------
14:35 - Vijeće zaključuje da je optuženi trebao znati da postoji rizik zločina nad nesrpskim stanovništvom tijekom provođenja Udruženog zločinačkog pothvata. Karadžić je mogao predvidjeti ubojstvo, istrebljenje i progon stanovništva.
Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo i deportaciju u odnosu na sedam općina. Dakle, kriv je za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Po točki jedan optužnice nije proglašen krivim za genocid koji Vijeće nije utvrdilo u prvom dijelu optužnice u odnosu na sedam općina.
------------------------------------------
14:28 - Pravosudni sistem u Republici Srpskoj funkcionirao je na diskriminatornim osnovama tijekom cijelog perioda UZP-a, između listopada 1991. i srpnja 1995. Navodi se da je optuženi svojim djelovanjem stvorio okruženje u kojem su srpske snage mogle izvršiti cilj sveobuhvatnog UZP-a. To je dovodilo do masovnih demografskih promjena prisilnim premještanjem civila i demografske homogenizacije na teritoriju na koji su bosanski Srbi polagali pravo. Vijeće je zaključilo da su radnje progona, deportacija i protupravnih zatvaranja bile dio UZP-a. No, Vijeće se nije uvjerilo da su druge radnje bile dio UZP-a.
------------------------------------------
14:23 - Vijeće je utvrdilo da je postojao plan da se bosanski Hrvati i Bošnjaci uklone s područja na kojima su živjeli Srbi. Vijeće je utvrdilo da je Karadžić značajno pomogao udruženom zločinačkom pothvatu. Optuženi je imao središnje mjesto u protjerivanju nesrpskog stanovništva, širenju propagande protiv Hrvata i Bošnjaka te je njegova retorika korištena kako bi se proširila mržnja prema Hrvatima i Muslimanima. On je omogućio i provođenje vojnih ciljeva udruženog zločinačkog pothvata. Optuženi je bio od vitalne važnosti u promoviranju politike SDS-a i stvaranju paralelnih političkih struktura kako bi proveo cilj sveobuhvatnog Udruženog zločinačkog pothvata (dalje: UZP-a) .
- Optuženi i drugi članovi UZP-a su koristili svoju vlast i utjecaj nad VRS-om, MUP-om i lokalnim kriznim štabovima kako bi počinili zločine - kazao je sudac Kwon.
------------------------------------------
14:17 - Vijeće zaključuje da su pripadnici bosanskih Srba počinili ubojstvo, progon i istrebljenje prema nesrpskom stanovništvu u spomenutim općinama. Vijeće je zaključilo da sve ove radnje ipak nisu provedene s genocidnom namjerom, dakle da se u cijelosti ili djelomično unište grupe bosanskih Muslimana i Hrvata. Vijeće nema dovoljno dokaza da je van razumne sumnje 1992. godine počinjen genocid u općinama spomenutim u prvom dijelu optužnice.
------------------------------------------
14:15 - Sud navodi grozne uvjete i mučenja kojima su bili zatočeni zarobljenici u srpskim logorima. Spominju se i masovna silovanja koja su počinjena u preko 50 logora i mjesta zatočeništva na području 20 spomenutih općina. Sudac je spomenuo i kako su srpske snage uništavale i palile kuće i sakralne objekte Hrvata i Bošnjaka te da je dokazano da su postojala masovna ubijanja Hrvata i Bošnjaka, čime je dokazao istrebljenje.
------------------------------------------
14:10 - Vijeće zaključuje da je postojao sistematski progon civilnog stanovništva i da su počinitelji toga bili svjesni. Nabrojane su mnoge općine u BiH u kojima je izvršen progon. Navodi se da je postojao sistematski obrazac zločina u tim općinama koji je počinjen nad bosanskim Hrvatima i Bošnjacima.
------------------------------------------
14:08 - Spis broji više od 48 000 stranica transkripata i više od 190 000 stranica, dokaznih predmeta. U cijelom spisu je više od 330 000 stranica, rekao je predsjednik Sudskog vijeća Korejac O-Gon Kwon koji čita presudu.
------------------------------------------
14:00 - Počelo je izricanje presude, prvu riječ ima Tužiteljstvo, sudu se obratio i Karadžić i predstavio tim obrane. Sudac O-Gon Kwon čita sažetak optužnice Karadžiću - sve zločine za koje je optužen Karadžić možete pročitati na dnu ovog bloga. Među njima su genocid, progon, istrebljivanje, ubojstvo, deportacije, prisilno premještanje stanovništva, uzimanje taoca...
------------------------------------------
13:58 - Izricanje presude Radovanu Karadžiću trebalo bi početi za nekoliko minuta.
------------------------------------------
13:48 - U Banja Luci su zelenom bojom prebojani plakati potpore Radovanu Karadžiću i haaškom optuženiku Vojislavu Šešelju koji su jučer osvanuli u gradu, prenosi N1 televizija.
------------------------------------------
13:42 - Uhićenje Florence Hartmann nije se trebalo dogoditi u vrijeme kada se na platou ispred suda nalazi veliki broj predstavnika i članova obitelji žrtava. Sud vjerojatno ima svoje razloge, ali danas to nije bilo pravo mjesto i pravo vrijeme", kazao je za N1 Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša
------------------------------------------
NOVO - 13:40 - Prije izricanja presude Radovan Karadžić dao je ekskluzivni intervju za BIRN BiH u kojem je priznao da su se u Srebrenici dogodili zločini, ali smatra da su preuveličani. Više pročitajte OVDJE .
------------------------------------------
13:37 - Obitelj Radovana Karadžića živi na Palama pokraj Sarajeva gdje su prolaznici za srpski " Blic" rekli da je Radovan Karadžić nevin, ali da očekuju da će ipak biti osuđen.
------------------------------------------
13:30 - O presudi Karadžiću pišu i važni svjetski mediji, među njima i Guardian koji ističe da je riječ o jednoj od najiščekivanijih presuda u Europi još od Nürnberškog procesa na kojem se sudilo preživjelim čelnicima nacističke Njemačke.
------------------------------------------
13:28 - Banjolučki biskup Franjo Komarica izjavio je u četvrtak kako je Radovan Karadžić nedvojbeno sve znao o ratnim zločinima počinjenim na teritoriju Bosne i Hercegovine, a ništa nije učinio da ih spriječi. Više pročitajte OVDJE .
------------------------------------------
13:19 - Neka sam milijun puta izdajnička drolja, ali vam j***m sve po spisku, braćo Srbi! - ovo o ratnoj politici Republike Srpske misli ugledna prijedorska liječnica Nikolina Balaban. Više pročitajte OVDJE .
------------------------------------------
13:15 - Munira Subašić je ispred Majki Srebrenica za kazala kako će presuda Karadžiću biti "povijesna":
- Sudi se najvećem zločincu koji je pokrenuo rat, koji je svoj narod gurnuo u propast. Tisuće su ubijene i tisuće su raseljene, tisuću žena su silovane... - kazala je Subašić za BIRN BiH.
------------------------------------------
13:05 - Nekoliko sati prije izricanja presude Karadžiću grad Vlasenica u BiH osvanuo je oblijepljen plakatima Karadžića, na kojima uz njegovu fotografiju piše „Svi smo mi Radovan“, javlja novinska agencija Patria, a prenosi N1.
------------------------------------------
13:02 - Uoči izricanja presude Radovanu Karadžiću ispred Haškog tribunala uhićena je Florence Hartmann, bivša glasnogovornica glavne haške tužiteljice Carle Del Ponte. Više pročitajte OVDJE.
------------------------------------------
U svom završnom govoru zastupnik optužbe Alan Tieger najavio je da će Haaško tužiteljstvo zatražiti doživotni zatvor za Karadžića. Optužba je završne riječi iznosila od 29. rujna do 2. listopada 2014. godine. Zločini su se prema stavu optužbe dogodili i proveli organizirano, a prebacivanje odgovornosti “na grupe izvan kontrole” Tieger je nazvao – lažnim tvrdnjama.
“On je ustao pred njima i prijetio im prstom, govoreći da idu u istrebljenje. Karadžić sada pokušava sebe oslikati kao jednog vizionara dobre volje, koji je jednostavno predviđao grozna vremena koja dolaze. Ali, Karadžić nije ovdje građevinski inspektor koji dolazi i nekome kaže – nemojte graditi na ovom terenu jer je nestabilan. Ne, ne, on je mafijaš koji dođe i kaže – nemoj tu graditi ili ću ja biti prisiljen to srušiti”, odbacio je Tieger opravdanja optuženog za prijetnju koja je, prilikom izvršavanja, dovela do gotovo 100 tisuća ubijenih u BiH.
Tieger je naveo kako je Karadžić bio poznat kao lažljivac i među međunarodnim predstavnicima koji su pokušavali zaustaviti rat. A kao i tijekom rata, Karadžić se i u sudnici skrivao iza srpskog naroda, pokušavajući napraviti reviziju onoga što se dogodilo.
“Neuvjerljivom obranom sugerira se da su to bile legitimne vojne operacije u kojima je došlo do legitimne štete. Ali to uopće ne stoji. Kada su počele istrage 1998.godine, Karadžić je izdaleka nadgledao sistematsko uklanjanje dokumenata koje je ova ustanova tražila”, osvrnuo se tužitelj na poricanje optuženog.
Kako bi se pokazala zapovjedna odgovornost nad akcijama srpskih snaga, podsjetilo se kako su one bile u potpunom skladu s planom poznatim kao “Varijanta A i B”, koje predviđaju preuzimanje općina u kojima je srpsko stanovništvo bilo u većini, odnosno u manjini, a koje je Karadžić 1992.godine uputio lokalnim vođama Srpske demokratske stranke (SDS).
Tijekom završnih riječi o suradnji dobrovoljačkih srpskih snaga s vojskom i policijom prilikom progona građana nesrpske nacionalnosti, podsjetilo se i na užase u logorima u kojima su zatočene na tisuće civila.
Užasne patnje koje su pretrpjeli preživjeli, ostavile su teške posljedice na Bošnjake i bosanske Hrvate pa su, prema Tužiteljstvu, logori bili još jedan element u pokušaju da ih se uništi kao grupe, što ide u prilog optužbi za genocid.
“Osiguranje su vršili Vojska Republike Srpske (VRS) i Teritorijalna obrana, a po ovlastima Kriznog štaba. Opisuje se da je na tisuće zatočenika tamo živjelo u užasnim uvjetima, da su gladovali, bili saslušavani i redovito premlaćivani, nekad i do smrti. Zatvorenici su svake sekunde strahovali od smrti jer nikada nisu znali koga će prozvati pa da se taj nikada ne vrati”, opisivao je izvedene dokaze i iskaze svjedoka tužitelj Tieger.
Prema optužbi, optuženi je suodgovoran i za “stvaranje nepodnošljivih uvjeta” za stanovnike zaštićenih UN-ovih zona Žepe i Srebrenice te njihovo zauzimanje koje je rezultiralo genocidom 1995. godine – budući da se i osobno hvalio da je “potpisao da se (tamo) ide” Direktivom 7.
Optužnica
Tužiteljstvo navodi da je, najkasnije od listopada 1991. do 30. studenoga 1995., optuženi sudjelovao u “sveobuhvatnom” udruženom zločinačkom pothvatu koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo putem činjenja genocida, progona, istrebljivanja, ubojstava, deportacije i prisilnog premještanja.
Tužiteljstvo dalje navodi da je od travnja 1992. do studenoga 1995. optuženi sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu pokretanja i provedbe kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je primarni cilj bilo širenje terora među njim.
Karadžić se također tereti da je od dana koji su neposredno prethodili 11. srpnja 1995. pa sve do 1. studenoga 1995. godine sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu koji je imao za cilj eliminiranje bosanskih Muslimana u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dječaka te prisilnim odvođenjem žena, djece i starijih muškaraca iz Srebrenice. Tužiteljstvo navodi da je ova namjera predstavljala ili uključivala počinjenje djela genocida, progona, istrebljivanja, ubojstava, deportacije i prisilnog premještanja.
Naposljetku, navodi se da je optuženi tijekom svibnja i lipnja 1995. godine sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu uzimanja pripadnika Ujedinjenih nacija kao talaca kako bi se NATO prisilio da se suzdrži od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.
- Dvije točke za genocid (točka 1 i 2)
- Pet točaka za zločine protiv čovječnosti
- Progoni (točka 3)
- Istrebljivanje (točka 4)
- Ubojstvo (točka 5)
- Deportacija (točka 7)
- Nehumana djela (prisilno premještanje) (točka 8)
- Četiri točke za kršenja zakona ili običaja ratovanja
- Ubojstvo (točka 6)
- Teroriziranje (točka 9)
- Protupravni napadi na civile (točka 10)
- Uzimanje talaca (točka 11)
Zločini koji se navode u optužnici uključuju, između ostalih:
- Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući ubojstvo najmanje 144 osobe u Biljanima (općina Ključ), više od 200 zatočenika u KP domu Foča, oko 150 ljudi u logoru Keraterm (pokraj Prijedora) i najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica (pokraj Vlasenice).
- Zatočenje tisuća bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uvjetima smišljenima tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Navedeni zatočenički objekti uključuju logor Manjača (pokraj Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pokraj Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković (pokraj Bijeljine).
- Ubijanje više od 7000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organiziranih i situacijskih pogubljenja, uključujući ubojstvo više od 1000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice te pogubljenje još 1000 muškaraca bosanskih Muslimana pokraj škole u Orahovcu.
- Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom Bosne i Hercegovine.
- Djela ubojstva koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja u razdoblju od 12. svibnja 1992. do studenoga 1995. Takva djela uključuju granatiranje tržnice Markale 5. veljače 1994. kada je poginulo 66 osoba, a više od 140 ljudi ih je ranjeno.