Lou Xiaoying (88) proslavila se ne samo u svom kraju već i u čitavoj Kini kao spasiteljica više od 30 beba napuštenih na ulicama Jinhuaa u istočnokineskoj provinciji Zhejiang . Lou i njezin pokojni suprug Li Zin, koji je preminuo pred 17 godina, čitav su život preživljavali od skupljanja i recikliranja otpada i najčešće su upravo u smeću pronalazili ostavljenu novorođenčad.
Neke, curice, mahom su bile žrtve kineske politike jednog djeteta , zbog koje bračni parovi preferiraju mušku djecu. No bilo je i dječačića, koje su majke vjerojatno napustile da izbjegnu obiteljsku sramotu jer su bili vanbračna djeca, ili su se na taj korak roditelji odlučili zbog prevelikog siromaštva.
Lou i Li imaju jednu biološku kćer kojoj je sada 49 godina. Od pronađene djece zadržali su četvero mališana, a ostale udomili kod prijatelja i članova obitelji. Louinom najmlađem sinu je sada tek sedam godina i obiteljski je mezimac.
- Iako sam tad već bila stara, nisam mogla ignorirati tog dječačića i ostaviti ga da umre u smeću. Bio je presladak i izgledao je kao da mu očajnički treba zaštita. Odnijela sam ga u svoju malu, skromnu kuću na selu i izliječila ga, a on je izrastao u zdravog i veselog dječaka, ispričala je Lou.
- Sva mi moja starija djeca pomažu brinuti se o Zhang Qilinu, on nam je svima vrlo poseban. Ime sam mu nadjenula po kineskoj riječi za nešto što je rijetko i dragocjeno, dodala je.
- Sve je počelo kad sam pronašla prvu bebu 1972., dok sam skupljala smeće. Bila je to mala djevojčica. Samo je ležala među smećem na cesti, sasvim napuštena. Bila bi umrla da je nisam spasila i uzela k sebi.
Kroz to prvo iskustvo Lou je shvatila da joj briga za djecu pruža neizmjernu sreću i da je želi pružiti i drugoj napuštenoj djeci.
- Ako smo mogli imati snage skupljati otpad, kako bismo mogli odbiti reciklirati takvu dragocjenost kao što je ljudski život? Meni nije jasno kako ljudi mogu ostavljati tako ranjive male bebe na ulici.
Lou trenutno ima problema s bubrezima, no bolesnički joj je krevet okružen veselim mališanima. Susjedi i sugrađani je cijene zbog onoga što radi i smatraju da bi se i vlada i škole i drugi ljudi koji ništa ne čine po pitanju napuštene djece trebali stidjeti. Naglašavaju kako niti novac niti moć očito nisu preduvjet, s obzirom da Lou nema niti jedno.
No bez obzira na Louinu predanost, u Kini napuštena djeca i dalje ostaju velik problem, koji je osobito raširen u ruralnim područjima. Te mališane čeka sigurna smrt ako ih netko poput Lou ne pronađe i ne spasi.