Rusija je 1. rujna obilježila 15. godišnjicu jednog od najbestijalnijih, najmonstruoznijih i najtragičnijih terorističkih zločina u svojoj povijesti. Te srijede, na prvi dan škole, u malom sjevernoosetijskom gradiću Beslanu na obroncima surovog Kavkaza, čečenski su teroristi napali mjesnu školu! Gradić Beslan, u kojem je tada živjelo jedva 35 tisuća ljudi, za koji je malo tko i u Rusiji čuo, tog se svježeg rujanskog jutra, dok su se đaci i njihova rodbina tiskali pred starom zgradom škole, upisao na tragičnu kartu svijeta.
Čečenski teroristi držali su 1128 talaca u školskoj zgradi, a na kraju je 333 osobe, među kojima najviše osmoškolskih đaka, zauvijek napustilo ovaj svijet i jedan svečani dan postao je najtužnijim u povijesti. Ranjenih je bilo oko 800.
U Beslanu vrijeme i danas broje do i nakon bezumnog terorističkog čina. Zločin koji ih je obilježio i promijenio njihove sudbine. No, sada se Beslan, nakon 15 godina, ponovno vratio Rusima kao neugodni bumerang i kolektivna trauma koja ih sve te godine tišti.
Mladi ruski neovisni novinar Jurij Dud, napravio je trosatni dokumentarni film "Beslan. Pamti" (Beslan. Pomnji), koji je prikazao na YouTube kanalu "VDud", jer ta je platforma postala zadnjim utočištem ruskih demokratskih medija, jer državne prokremaljske televizije i ostali mediji nisu imali hrabrosti ne samo prikazati Dudov film, nego uopće problematizirati svu onu traumu i kontroverze koje su bile u vezi s tim gnjusnim terorističkim napadom na djecu. "Beslan. Pamti", u tri dana prikazivanja, od 3. rujna, pogledalo je više od 9,5 milijuna ljudi.
Jurij Dud čeprka po ranama, koje su bolne i neugodne za režim, ali i preispituje - je li sve bilo onako kako nam govore vlasti, je li bilo pogrešaka, zašto je toliko poginulih i treba li vjerovati samo službenoj, režimskoj verziji. Dud nastoji prikazati kako se moglo dogoditi da teroristi nesmetano uđu u gradić i zauzmu školu punu đaka, profesora i roditelja, što se događalo unutra zidina škole u tri dana užasa, kako su se vodili pregovori, je li bilo moguće spasiti taoce, zašto su se vlasti odlučile na oružani juriš na školu i kako je Beslan promijenio Rusiju.
Danas se zna, ali se puno ne oglašava - više od 24 sata prije napada, tamošnja obavještajna služba je znala da u Beslanu čečenski teroristi pripremaju napad na "neki značajni objekt", ali ništa nije učinjeno i teroristi, njih 32, u autobusima i automobilima nesmetano su, naoružani, ušli iz Ingušetije u Sjevernu Osetiju.
Kada je počela talačka kriza, vlasti su cijelo vrijeme govorile o manjem broju talaca nego ih je stvarno bilo. Treće, stalno se govorilo kako teroristi ne žele pregovore, mada su oni slali takve signale, a iz Kremlja je stigla poruka da će oni koji uđu u pregovore biti uhićeni. Isto tako, cijelo vrijeme se govorilo da teroristi nemaju nikakve zahtjeve, pa i sam je ruski predsjednik Vladimir Putin kazao kako "teroristi ništa nisu tražili", mada su oni poslali videokasetu sa svojom porukom koju je snimio tadašnji terorist broj 1 Šamilj Basajev. Vlasti su potom tvrdile da na kaseti nema ničega.
Vrlo je važno da se stalno govorilo kako je napad na školu od strane ruskih specijalca započeo kada su se unutra škole čule dvije eksplozije, ali svjedoci tvrde da je napad počeo pucnjavom izvana, a u samoj školi teroristi nisu izveli ni jednu eksploziju do napada te da je većina ljudi poginula tijekom napada, a ne zbog bombi koje su postavili unutra zgrade teroristi.
I dok ruska demokratska i liberalna javnosti hvali Dudov film kao "konačnu istinu o Beslanu" te "traumatično ali potrebno suočavanje s tragedijom za opće zdravlje nacije, domoljubni mediji i čuvari režimskih vrijednosti Duda napadaju kao "patološkog lažljivca" i "lešinara koji zarađuje i gradi slavu na tijelima djece". No, kako bilo, Jurij Dud je uspio uzburkati rusku javnost i otvoriti pitanje Beslana, kako bi ta rana na duši Rusije konačno zacijelila, mada neki kažu da je film otvorio još više pitanje nego je dao odgovora.