SAD JE I SLUŽBENO

KORAK PREMA PRIZNANJU ILI SPUŠTANJE NA ZEMLJU? Naš ugledni teolog pojašnjava što znači papina dozvola za hodočašća u Međugorje

    AUTOR:
    • Marina Karlović Sabolić

  • OBJAVLJENO:
  • 13.05.2019. u 18:00

Medugorje, 220718.
Apostolski vizitator nadbiskup mons. Henryk Hoser s posebnom ulogom za zupu Medugorje, svecanom svetom misom u medugorskoj crkvi sv. Jakova zapoceo svoju sluzbu.
Foto: Denis Jerkovic / CROPIX
Denis Jerković / CROPIX

Ilustracija: Međugorje

 

Odsada je to i službeno. Biskupije, župe, katehete i časne sestre ubuduće će smjeti organizirati hodočašća u Međugorje. Odlučio je to papa Frane, a njegovu odluku urbi et orbi u nedjelju objavio apostolski upravitelj župe Međugorje poljski biskup Henryk Hoser, piše Slobodna Dalmacija.

Zagovaratelji priznavanja autentičnosti ukazanja Gospe u Hercegovini uvjereni su da je ovaj papin potez posljednji korak ka stavljanju Međugorja uz bok Fatimi i Lourdesu.

Skeptici, pak, ističu da je u svojem nedjeljnom obraćanju vjernicima Hoser posebno istaknuo jedan uvjet: da službena hodočašća u Međugorje vjernike ne dovode u 'zabludu i dvosmislenost'. Drugim riječima, da se ne tumače kao priznanje ukazanja budući da o tome Vatikan i papa tek trebaju izreći svoj sud.

Prof. dr. Josip Grbac, koji je doktorirao teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijana i koji predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Rijeci spušta loptu na zemlju. I tvrdi da nema razloga da se čitava priča oko Međugorja ni na koji način dramatizira.

- Hodočašća su bila i do sada i mnogi su išli na ta hodočašća. Gdje god se moli, gdje god ljudi osjećaju potrebu ispovjedi, gdje god su okupljanja mladih, molitva, pjesma, to treba sačuvati. Radi li se u Međugorju o ukazanju ili ne, postaje pomalo manje važno u odnosu na sve ostalo što se u tamo događa. Ljudi se u Međugorju dobro osjećaju i to valja sačuvati – kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju prof. dr. Grbac.

I pritom naglašava da je pitanje ukazanja uvijek relativno.

- Kada bi sad išli istraživati pod kojim su uvjetima autentičnim prikazana ukazanja u Lourdesu i Fatimi, vjerojatno bi se postavila neka dodatna pitanja. Vjernik, međutim, nije ovisan o ukazanjima, nego o vlastitoj vjeri. Ako ona dobiva neku jaču potporu u Međugorju, nema ništa loše da se tamo hodočasti – pojašnjava ovaj teolog. I povlači usporedbu s hodočašćima Gospi Trsatskoj.

- Mi hodočastimo na Trsat gdje je po legendi bila prenesena Nazaretska kućica, ali vjerujte da vjernici ne idu tamo jer su uvjereni da se ona tamo doista nalazila, nego da u Gospinom svetištu dožive utjehu i Božju blizinu. To je prvi razlog zašto ljudi idu na Trsat. I to je pravi razlog zašto idu u Međugorje – ocjenjuje Grbac.

Čak štoviše, kaže prof. dr. Josip Grbac, i kad bi sutra netko rekao da u Međugorju ukazanja uopće nije bilo, ljudi bi i dalje tamo dolazili i tražili vjersku potporu.

- Takvim mjestima neko posebno priznanje nije ni potrebno davati jer tamo ljudi dolaze da bi se molili. Bio sam u Međugorju i vidio ljude koji nikada nisu prešli crkveni prag kako se mole. Za mene je jako dobar znak – zaključuje ovaj teolog za Slobodnu.

Vatikan priznao tek 17 ukazanja

Kada su u pitanju priznanja Gospinih ukazanja, Katolička ckva prilično je konzervativna. Od dvije i pol tisuće prijavljenih objava Blažene djevice Marije, Vatikan je priznao njih tek - 17.

Najpoznatija su ona u Lourdesu u Francuskoj i Fatimi u Portugalu. Ukazanja Gospe potvrđena su i u francuskom Salettu i Lausu, Knocku u Irskoj, Itapariangi u Brazilu, San Nicolasu u Argentini, Beauraingu i Banneuxu u Belgiji, Guadalupeu u Meksiku, Giertzwaldu u Poljskoj, Akiti u Japanu, Kibehu u Ruandi...

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo