BEIRUT - Daleko su Pariz, London i Berlin, nema otvorenih vrata čak ni u Rimu, koji ugošćuje libijskog diktatora Moamera Gadafija, za iranskog navodnog šefa države Mahmuda Ahmadinedžada. Tako ovaj inženjer građevinarstva niskog rasta putuje kamo god može - dio zemalja ga ne prima jer je sudjelovao u sumnjivim akcijama revolucionarnih studenata tijekom Islamske revolucije 1979. godine, dio jer je više puta rekao kako smatra da Izrael treba uništiti, a dio jer se nalazi pod sankcijama Vijeća sigurnosti UN-a.
Damask i Ankara
Većina mu je putnih lokacija u susjedstvu: Damask, sve češće Ankara, a danas je došao prvi put u posjet Libanonu. Te izazvao zabrinutost na globalnoj razini. Naime, Libanon je multinacionalna i multireligiozna zemlja u kojoj je 1975. godine izbio građanski rat kad su se velike sile malo zaigrale.
Libanonci svih nacija i vjera ispali su najveći gubitnici rata; Iran se ondje snažno aktivirao odmah nakon revolucije, a utjecaj sačuvao preko Sirije čije su snage posljednje, tek nakon ozbiljnog međunarodnog pritiska, napustile Libanon 2005. godine. Iran, kao većinski šijitska zemlja, snažno podupire šijitsku skupinu Hezbolah (pomogao je njezinu formiranju) koja jedina nije položila oružje, a djeluje i kao politička stranka sa 13 zastupnika u libanonskom parlamentu.
Vrući mir
Božja stranka (Hezbolah) je otmicom dvaju izraelskih vojnika izazvala u lipnju 2006. godine rat. Nakon toga je Hezbolah u velikom dijelu muslimanskog pučanstva Libanona doživljen kao “zaštitnik”, Iran i Sirija su ga nastavili opskrbljivati oružjem i stanje “vrućeg mira” traje otada.
Ključno je pitanje zašto je Ahmadinedžad uopće došao. Jedna od mogućnosti je dati novi podstrek politici Hezbolaha, možda je i dodatno radikalizirati kako bi se fokus međunarodne zajednice s iranskog nuklearnog programa okrenuo prema mogućoj krizi u Libanonu.
Na šijitskom jugu
Sve će biti jasnije možda već sutra, kad će Ahmadinedžad u posjet šijitskom jugu zemlje: bilo je najavljeno da će ondje baciti kamen na Izrael i tako simbolički potvrditi svoju tezu o potrebi uništenja Izraela. SAD je zabrinut da bi i metaforičko bacanje kamena moglo zažariti krizu. Ahmadinedžada to pak ne brine i vjerojatno provodi vrijeme tražeći odgovarajući kamen.
Podjela vlasti u Libanonu
Maroniti (kršćani): predsjednik, general Michael Suleiman (od 2008.)
Suniti (muslimani): premijer, Saad Hariri (od 2009.), sin bivšeg premijera Rafiqa, ubijenog 2005.
Šijiti (muslimani): predsjednik parlamenta, Nabih Berri (od 2009.), blizak Hezbolahu koji već duže vrijeme vodi šeik Nasralah.