“Angarski manijak”, “Čistač” ili “Sanitarni radnik”, najveći serijski ubojica u povijesti Rusije, jučer je osuđen na drugu doživotnu kaznu. Prvi je put osuđen na doživotni zatvor u ožujku prošle godine.
Bivši policajac Mihail Popkov na dva je suđenja priznao 78 ubojstava i jedan pokušaj ubojstva - iako se smatra da su na njegovoj poganoj duši još najmanje tri nerazriješena ubojstva, a neki ruski mediji tvrde da ima još 14 mogućih žrtava - te silovanja nesretnih žena u dobi od 15 do 38 godina.
Angarski manijak blasfemična nadimka “Miša osmijeh” (Miša ulibka) ili “Gwynplaine”, prema liku iz romana “Čovjek koji se smije” Victora Hugoa (iako bi mu više odgovarao nadimak Jocker), operirao je nesmetano punih 18 godina, od 1994. do 2012., u gradu Angarsku od samo 250 tisuća stanovnika, na Bajkalskom jezeru u jugoistočnom Sibiru. Manijak u policijskoj odori uspijevao se izvući zbog svoje službe u policiji, birokratskog straha nekih nadležnih za svoje fotelje, ali i šlampavosti i lošeg rada lokalnih istražnih tijela.
Popkov je sebe nazivao “sanitarnim radnikom” koji “čisti grad (zato su ga mediji nazvali i “Čistač”) od amoralnih žena koje se noću smucaju po gradu, umjesto da budu doma uz svoje muževe i djecu”. Sam Popkov na sudu je izjavio kako ga je na prvo silovanje i ubojstvo nagnala tjeskoba zbog “ženine nevjere”. Nju nije dirao. A ona mu se odužila tako što je u emisiji “Neka govore” javne televizije općenacionalnog ruskog Prvog kanala pričala o tome da ga voli, iako su se već ranije razveli, podržava i vjeruje da će na sudu dokazati svoju nevinost. Poslije su se ona i njihova kći ipak odselile iz Angarska u “nepoznatom smjeru”, kako navode neki ruski mediji.
Detaljan opis
No, Popkov ne samo da nije dokazao nevinost, nego je detaljno opisao svako brutalno i sadističko pojedinačno silovanje i ubojstvo, čak je na sudu zahtijevao da mu se u obzir kao olakotna okolnost uzme to što je “pomagao u istrazi i bio vrlo kooperativan” te je u policijskoj odori počinio “samo” tri ubojstva. Potvrdilo se da je prilikom jednog ubojstva na mjestu nesreće ostavio policijsku značku. Kad se po nju vratio, vidio je da žrtva još daje znakove života te ju je dotukao.
Žrtve Mihaila Popkova
Kasnije je napustio policiju i radio u privatnoj zaštitarskoj tvrtki, ali i kao grobar. Navodi se kako je njegov otac bio grobar te da je on u najranijoj mladosti pomagao ocu kopati grobove.
Nakon počinjenih zvjerskih nedjela priznao je strašnu stvar - to ga je smirivalo, osjećao se opušteno, popravljalo mu je raspoloženje, “bolje sam jeo, spavao i komunicirao s ljudima”. Kako to biva, “angarski psihopat” bio je omiljen u društvu, pun viceva, uvijek nasmijan (Miša osmijeh) i ono neshvatljivo, što potvrđuju kolege i prijatelji s posla - uvijek spreman priskočiti u pomoć. Čak je bio inicijator i organizator raznih humanitarnih akcija!
Trebalo je proći čak četiri godine dok 1998. istražitelji konačno nisu uočili da “sva ubojstva imaju isti rukopis” te je oformljen tim koji se bavio samo “angarskim manijakom”. Konačno su se o Popkovu i misterioznim ubojstvima raspisale i moskovske novine te je reagirao glavni državni tužitelj koji je 2002. godine u Angarsk poslao iskusni tim na čelu sa Sergejem Deržavinom.
Površne istrage
Poslije se Deržavin požalio da niti jedan izvještaj s mjesta ubojstva nije bio cjelovit ni u potpunosti obavljen te da je trećina materijalnih dokaza naprosto nestala. Tek je 2009., 15 godina nakon prvog napada, napravljena analiza sperme koja je pronađena na više ubijenih žena. I tada se suzio krug oko Popkova. Konačno je 2012. godine ponovno pozvan na ispitivanje i tada mu je uzet DNK uzorak.
I na kraju, u ožujku 2012. godine forenzičari su potvrdili da je Popkov ubojica. Uhićen je nakon tri mjeseca, u pritvoru je pokušao samoubojstvo, ali uskoro je sve priznao.
Još dva psihopata: Jedan je 'Crveni Jack Trbosjek', a drugi 'Bicevski manijak'
U ruskoj su povijesti, osim Popkova, bila još dvojica strašnih seksualnih manijaka koji su iza sebe ostavili duboki krvavi trag. U svakom od tih slučajeva i dalje je ostalo nejasno koliko su točno žena usmrtili.
Andrej Čikotilo, poznat kao “Crveni Jack Trbosjek”, ordinirao je u vrijeme SSSR-a. Iza sebe je ostavio 53 žrtve, iako je osuđen zbog ubojstva 43 ljudi.
Ubijao je od 1982. do 1990., a osuđen je na smrt. Popkov se u zatvoru hvalio da je nadmašio Čikotila.
Drugi je Aleksandar Pičuškin koji je osuđen zbog 49 ubijenih žena, iako je sam priznao 61 ubojstvo. Poznat je kao “Bicevski manijak”, prema moskovskom parku u kojem je ubio najveći broj žrtava. Ordinirao je od 1992. do 2006., a osuđen je na doživotni zatvor. Kaznu služi u zatvoru Polarna sova na sjevernom Uralu, u gradiću Harpu u Jamalo-neneckom okrugu, gdje su samo osuđeni na doživotni zatvor.