U regiji nikad dosadno. Odnosi dviju postjugoslavenskih država, Srbije i Crne Gore, mogli bi se još jednom dodatno zaoštriti. Naime, sutra se u posjet Crnoj Gori najavio patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irinej, ali neki crnogorski mediji (Pobjeda, Antena M), iz dobro obaviještenih izvora u vrhovima vlasti, najavljuju da će biti vraćan s granice, odnosno da će mu se uskratiti ulazak u Crnu Goru.
No, s druge strane, kako navode beogradske Večernje novosti, koje se također pozivaju na izvore bliske crnogorskom državnom vrhu, patrijarh Irinej neće biti onemogućen da uđe u Crnu Goru, gdje bi trebao provesti "nekoliko dana". Napetost se može rezati nožem. Naime, zašto će Crnogorci zabraniti ulazak patrijarhu Irineju, a zašto on, unatoč tome, ipak kreće put Crne Gore? Proljetos je patrijarh Irnej usporedio današnji položaj Srba u Crnoj Gori s onim u vrijeme ustaške NDH, a položaj SPC-a kao u doba osmanske vladavine.
Nakon toga predsjednik Crne Gore Milo Đukanović zatražio je da se patrijarh Irinej ispriča zbog tih riječi, ali je uslijedio odgovor iz Beogradske patrijaršije da se Irinej neće i nema zašto ispričavati Crnoj Gori.
"Zakoni države Crne Gore moraju biti identično primjenjivani na sve. Na naše građane, kao i na nepristojne goste, pa makar bili i crkveni velikodostojnici. Ipak, vjerujem da je ideja suverene, slobodne, višenacionalne i viševjerske demokratske Crne Gore toliko ojačala i postala superiorna da na pokušaje njenog ugrožavanja neće biti neophodno da primjenjujemo administrativne mjere'', istaknuo je tada predsjednik Đukanović, mada su napetosti između dviju država ostale u zraku.
Nedugo nakon toga su podgoričke Vikend novine objavile kako je napravljen popis "nepoželjnih osoba iz Srbije", te da se na njemu nalazi i patrijarh Irinej, kojem će zbog spomenutih skandaloznih izjava biti onemogućen dolazak u Crnu Goru. Sadašnja crnogorska vlast priprema novi Zakon o vjeroispovijesti, koji je uzbudio duhove u SPC-u, a prema kojem sjedište vjerske zajednice koja je registrirana i djeluje u Crnoj Gori mora biti u Crnoj Gori. I, još gore po SPC koja je vlasnik ogromnog broja nekretnina - “vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriju Crne Gore, a za koje se utvrdi da su sagrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. prosinca 1918. godine, kao kulturna baština Crne Gore”. Što će reći: državno vlasništvo, a ne SPC-a.
Tako se otvara još jedan potencijalni sukob koji, uz makedonski čvor oko imena, repove nakon BiH izbora te standardne napetosti oko Kosova, mogu destabilizirati regiju, a Srbiju unatoč tome što Vučić sebe predstavlja kao stabilizatora, definitivno promovirati u pokretača balkanskih napetosti. U cijeloj ovoj stvari ne treba ni zanemariti nedavnu odluku Carigradskog patrijarha Bartolomeja da prizna autokefalnost Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, jer to, nadaju se u Podgorici, otvara šanse za ponovno priznanje Crnogorske pravoslavne crkve, a SPC danas ima crkvenu kontrolu nad Crnom Gorom, kao produženom rukom srpskog utjecaja kako političkog tako i kulturnog - duhovnog.
Crna Gora je svjesna da bez vlastite Crkve koja bi imala kontrolu nad državnim teritorijem i vjernicima ne može graditi vlastiti nacionalno-državni identitet. Stoga je SPC pojačala svoju djelatnost u Crnoj Gori kako im se ne bi dogodilo što i Rusima kojima je „uskraćen“ crkveno-vjerski, a dobrim dijelom i političku utjecaj na Ukrajinu. Tako da se u priči oko patrijarha Irineja i Crne Gore ne prelamaju samo politički disfunkcionalni odnosi dviju susjednih zemalja, nego i šire u kontekstu velikih potresa i raskola unutra svjetskog pravoslavlja.