POVIJESNO OTKRIĆE

Nađen novi znak uz Torinsko platno - službeni žig za Isusov pokop

Reuters

Nakon što je napisala knjigu o svom otkriću, Barbara Frale, istraživačica u Vatikanskom arhivu, jučer je prvi put javno i pred Papom pokazala tragove natpisa na papirusima koji su bili uz platno

RIM - Elementima dosad poznatima o “ Torinskom platnu ” pridružio se još jedan, koji je Barbara Frale, istraživač u Vatikanskom arhivu, u nedjelju prvi put demonstrirala pred televizijskim gledaocima, pošto ga je objavila u svojoj nedavnoj knjizi o tome “Svetom platnu”: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno.

Na njima se - na aramejskome, grčkome i latinskome - navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ukoliko nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.

Velika pozornost medija

Pred tim “Torinskim platnom” u nedjelju se popodne sabrao u molitvi poglavar Katoličke crkve Benedikt XVI. Njegov je posjet bio i povod da se televizijskom auditoriju obznani detalj o napisima.

Papino hodočašće je medijski najpopraćeniji moment ovogodišnjeg izlaganja te štovane i donekle kontroverzne kršćanske relikvije u Kapeli Svetog platna, smještenoj između Kraljevske palače i Stolne crkve u Torinu. Ona i bez toga vazda privlači golemu pozornost: ove se godine za posjet predbilježilo više od dva milijuna vjernika, a očekuje se da će ih biti i više od tog broja do 23. svibnja, zadnjeg dana izlaganja.

Papu je dočekalo oko 50.000 stanovnika i hodočasnika.

Gradonačelnik postkomunist Sergio Chiamparino nije propustio naglasiti da su Torino i Pijemont domovina socijalno angažiranih svetaca i blaženika, počam od sv. Giovannija Bosca, a Papa nije u homiliji propustio odgovoriti kako misli osobito na one koji žive u oskudici uslijed nezaposlenosti i nesigurnosti u budućnost, na one u fizičkoj i moralnoj patnji. “Torinsko platno” nosi trag čovjeka koji je patio, koji je bio bičevan, mučen, pa izložen krajnje sadističkoj kazni smrti na križu - kao Isus iz Nazareta, kao 8000 Spartakovih ustanika, kao još mnogi neznani patnici.

Rasprave i dvojbe

Papin posjet imao je i stanovit ekumenski karakter, jer su pribivali i istaknuti predstavnici pravoslavnih crkava, delegati patrijarhâ iz Moskve i Carigrada, odakle su katolički križari pljačkaši vjerojatno ukrali tu relikviju.

“Torinsko platno” (“Sveto platno”, “ágia sindóne”, “sacra sindone”) kultni je predmet oko kojega stoljećima traju raspre i dvojbe, više u Katoličkoj crkvi nego izvan nje. Neki ga smatraju materijalnim dokazom Kristova uskrsnuća, s tragovima energije koja se oslobodila u trenu kada se Isusovo tijelu, dotad u njemu zamotano, uznijelo iz groba. Drugi su mnogo skeptičniji, pa ga neki smatraju pukom krivotvorinom. Na svaki način riječ je o predmetu oko kojega polemike ne prestaju stoljećima. Ovih dana, u Kapeli koja ima pristup i iz nekadašnje savojske rezidencije i iz torinske Katedrale, i vjernici i radoznalci mogu opet vlastitim očima potražiti elemente za svoju istinu o tom platnu.



Dokaz uskrsnuća

Ono je ovih dana izloženo prvi put nakon deset godina i prvi put otkako je temeljito restaurirano 2002. Izloženo je u novom ostensoriju, iza dva sloja neprobojnog stakla, unutar kojega je plemeniti plin argon na kontroliranoj temperaturi, kako se platno ne bi nimalo mijenjalo.

Na njemu se razaznaju obrisi čovjeka, bradata, s tragovima rana na rukama, nogama i prsima, koji bi odgovarali Kristovim ranama od prikivanja na križ, odnosno ranjavanja kopljem. Otisak je specifičan po tome što ima trodimenzionalni efekt fotonegativa, koji se ne može postići samim omatanjem mrtva tijela.

Zbog toga mnogi kršćani vjeruju da je baš to onaj komad platna koji je omatao Isusovo tijelo u razdoblju od polaganja u grob do eventualnog uskrsnuća. Nije posrijedi, kažu, običan otisak znoja i krvi (Isus se, po evanđeljima, znojio krvavim znojem, možda od pneumotoraksa: neki pretpostavljaju da je probio pluća na čavao pavši pod križem i da je od toga izdahnuo na križu - trag na platnu ukazuje na ranu koja može biti od toga čavla, ali i od koplja), nego nadnaravni trag, štoviše materijalni dokaz uskrsnuća.

Osporavanje nadnaravnog

Istraživanja provedena 1981. - vodili su ih talijanski sindonolog Baima Bollone i Amerikanci Heller i Adler - utvrdila su da je patnik umotan u to platno imao krvnu grupu AB.

Ima ih koji potpuno osporavaju nadnaravno podrijetlo otiska. Nathan Wilson smatra da je otisak dobiven ne utiskivanjem bilo krvi i znoja, bilo boje, u lanenu tkaninu, nego obrnutim procesom: parcijalnim izbjeljivanjem tamnijeg platna, dakle koristeći istu metodu kojom domaćice tisućljećima izbjeljuju rublje na suncu.

Još je više skepse spram “Torinskog platna” izazvalo ispitivanje njegove starosti ugljikovim izotopom C14, provedeno 1988. po narudžbi Torinske nadbiskupije. Rezultat je bio da je platno satkano između 1260. i 1390. - dakle kad se pojavilo u Savoji. Naknadno je i istraživač koji je vodio to ispitivanje, američki kemičar Willard Frank Libby, tvrdio da je rezultat mogao biti pogrešan ako je uletjela nit od krpanja platna nakon požara 1532.

Ikona ili relikvija

Barbara Frale i sada razlučuje znanstveni i vjernički stav spram “Torinskog platna”. Za nju je, znanstveno gledano, posrijedi arheološki predmet nesumnjivo iz I. stoljeća, iz rimske epohe - dok “u duhovnoj sferi to ostaje tajna”. Dakle, i neovisno o tome što je pri svim posljednjim izlaganjima živući papa odlazio moliti se pred “Torinskim platnom”.

Ni znanost, a ni Katolička (ili ina) crkva nisu se, dakle, definitivno izjasnili da je Sveto platno zaista omatalo mrtvo tijelo Krista, koga kršćani smatraju uskrslim Bogom živim, i jednom od triju osoba jedinog Boga. Umirovljeni torinski nadbiskup kardinal Giovanni Saldarini preklani je stoga rekao da je posrijedi ”ikona, a ne relikvija”. Sama Crkva nikad nije Sveto platno službeno proglasila Kristovom relikvijom, ali nije to ni osporila te podržava pučku pobožnost spram njega.

Kronologija Svetog platna

- 30. - Isus Krist umire na križu. Njegovo ranjeno i okrvavljeno tijelo biva oprano, pomazano, umotano u platno i pohranjeno u grob za koji žene dva dana kasnije tvrde da je prazan. Po apokrifnim evanđeljima, platno uzima žena Poncija Pilata, sklona Isusu.

- 1. tisućljeće - Platno u kojemu je navodno bilo umotano Isusovo tijelo spominje se u Edessi (danas Urfa u Turskoj); iz tog razdoblja ostaje ikona s prikazom tog platna (“Mandelyon”), veoma sličnim otisku na Torinskom platnu.

- 1204. - Mlečani osvajaju Carigrad u IV. križarskom ratu. Smatra se da je Platno iz Edesse bilo preneseno u Carigrad prije negoli su Turci osvojili grad i da su ga oteli križari (jedan od njih, Robert de Clary, tvrdi da ga je vidio u Carigradu, u Carskoj palači).

- 1312. - Raspušten i uništen božjački (templarski) red, za koji se pisalo da je poštovao “bradati lik”. Barbara Frale pretpostavlja (2008.) da je to moglo biti Torinsko platno.

- 1350. - Geoffroy I. de Lirey izlaže platno u kapeli u Lireyju. Biskup u Troyesu osporava njegovu autentičnost.

- 1453. - Marguerite de Charney, nasljednica Lireyja, daruje Platno Anni de Lusignan, potomki jeruzalemskih kraljeva, udanoj u savojsku kuću, koja tako postaje vlasnica relikvije.

- 1532. - Platno oštećeno požarom u kapeli u savojskoj prijestolnici Chamberyju, kamo su ga Savojci prenijeli 1506.

- 1578. - Savojci prenijeli Platno u svoju novu prijestolnicu Torino.

- 1694. - Platno je smješteno u posebnoj kapeli u Torinu.

- 1983. - Svrgnuti kralj Umberto II. Savojski ostavlja Platno u nasljeđe Svetoj Stolici.

- 1988. - Kardinal Ballestrero objavljuje znanstveni nalaz da je samo platno satkano oko 1300. godine.

- 1996. - Kuznecov tvrdi da je požar 1532. mogao izmijeniti molekularnu strukturu Platna, koje bi moglo biti ipak iz 1. stoljeća. Baima Bollone objavljuje dodatne nalaze po kojima bi platno ipak bilo iz 1. stoljeća.

- 1997. - Platno ponovo spašeno iz požara.

- 2000. - Nadbiskup Poletto najavljuje novo ispitivanje starosti Platna, koje nije provedeno.

- 2002. - Platno restaurirano i podvrgnuto novim istraživanjima.

- 2010. - Platno ponovo izloženo. Barbara Frale utvrđuje tragove napisa iz I. stoljeća. ( I. B.)

Izdvajamo