ZAGREB - Je li prekasno za spas Grčke , pitaju se ovih dana svi svjetski mediji, ugledni ekonomisti, analitičari, hrabriji političari... Pesimisti kažu: ništa Grčku ne može spasiti, nego će samo odgoditi agoniju. Dužna je više od 300 milijuna eura, što je oko 115 posto njezina BDP-a. Idućih će godina taj udio duga u BDP-u rasti i do 125 posto.
Da Europa i MMF nisu Grčkoj odlučili dati 110 milijardi, zemlja bi bankrotirala najkasnije 19. svibnja, dakle sljedeći tjedan, kad joj na naplatu dolaze desetgodišnje obveznice vrijedne 8,1 milijardu eura. A to je samo prva od mnogih naplata koje stižu sljedećih mjeseci i godina.
Spas za banke, a ne državu
Naravno, svakom je jasno da Europa i MMF svojim milijardama ne spašavaju Grčku, nego velike, pretežno europske banke, jer Grčka stranim bankama i privatnim fondovima diljem svijeta duguje 162 milijarde eura. Samo njemačke banke drže oko 33 milijarde eura grčkih državnih obveznica, dakle za trećinu više od svote koju Njemačka daje u sklopu velikog europskog plana spašavanja Grčke.
No, temeljno pitanje je može li i ta, golema svota, spasiti zemlju koja gubi tržišnu utrku čak i u svom temeljnom biznisu - turizmu. Jer su joj, kažu, smještaj i usluga ispod razine Turske, a cijene kao u Italiji. Njemački Spiegel u velikoj priči o Grčkoj dijagnosticira: “Velika je izmišljotina da je Grčka ekonomija trgovačka i servisna. U stvarnosti, zemlja je završila tranziciju iz poljoprivrednog društva u republiku birokrata”.
Kako će vratiti novac?
Grci žive od turizma koji je nekonkurentan i za ovu sezonu ozbiljno uzdrman prosvjedima u Ateni. Žive od brodarstva koje je u ekonomskoj krizi osobito pogođeno jer je pala cjelokupna svjetska trgovina. Žive od poljoprivrede, koja je opstala zahvaljujući silnim subvencijama prvo Europske Unije, a kad je njoj dojadilo - same grčke države. Žive i od građevinarstva, koje je prvo pogođeno krizom.
Dakle, pitanje je: od čega će Grčka, ma koliko milijardi sada dobila od Europe i makar se više ne zadužila ni jedan cent, vraćati svoje dugove? Na kojem će to međunarodno uspješnom poslu Grci zaraditi za vraćanje 300 milijardi eura duga? I zašto bi ga, uostalom, vraćali, pitaju se ekonomisti?
Naime, države nastoje promptno vraćati svoje dugove, prije svega plaćati redovito kamate, da bi se opet mogle zaduživati i da bi dobile novac po nižoj cijeni. Ako se Grčka više ne bude mogla zaduživati jer tržište u nju nema povjerenja, zašto bi vraćala dosadašnje dugove kad joj to neće priskrbiti novi novac?
Katinka Barysch, ekonomistica u londonskom Centru za europske reforme, rekla je nedavno New York Timesu: “Grčka je već bankrotirala! Plan spasa nije donesen zbog grčkog rasta, nego zbog stabilnosti eurozone.”
Plan spasa je samo predah
“Grčka je Lehman Brothers među državama”, slikovit je američki investitor Robin Marshall.
Ekonomisti diljem svijeta ponavljaju: Grčkoj slijedi zastrašujuća štednja i zastrašujuća recesija! Slažu se, a to tvrdi i MMF, da plan spasa samo donosi predah javnim financijama.
Temeljite promjene
Europa je Grčkoj pristala pomoći samo pod uvjetom da se temeljito promijeni, a Papandreouova vlada morat će sada svijetu pokazati da svoje mjere, kojima do 2013. planira uštedjeti 30 milijardi eura, namjerava provesti brzo i beskompromisno.
Ta se štednja sastoji u znatnom rezanju javne potrošnje i uvođenju porezne discipline. Glavno operativno tijelo za provedbu je inspektorat za javnu administraciju koji ima - 30 ljudi! Nema u Grčkoj tako male državne agencije koja mora provesti tako golem posao.
‘Država i ne zna tko sve radi za nju’
Leandros Rakintzis, glavni inspektor koji s timom od 30 ljudi treba zaustaviti trošenje državnog novca, uzrujano priča o svojim otkrićima. Primjerice, otkrio je da svoje starije članove, kojima treba njega i ne mogu sami ostati kod kuće, obitelji redovito dovode u bolnice da bi mlađi u miru otišli na odmor. Plaća zdravstveno osiguranje.
Otkrio je da još uvijek postoji vladina agencija osnovana da bi kandidirala Solun, za europsku metropolu kulture. Bilo je to 1997., a 13 godina kasnije zaposlenici agencije još završavaju posao. Kaže da ni on ni vlada ne znaju koliko u toj agenciji ima zaposlenih.
Ukupno je u grčkoj oko 4000 državnih ureda i agencija, koje sve treba pročešljati i otkriti rupe koje gutaju novac.
Te su rupe i u lokalnoj upravi. Općina je 1034, a plan je srezati ih na 370. Naravno, sve su općine u deficitu. Grčka ima pet puta više javnih službenika po stanovniku nego Velika Britanija. Vlada nikad nije imala novca da bi ih sve mogla plaćati, pa se zaduživala. Sada im mora srezati prava pa ti isti javni službenici, baš kao i stotine tisuća drugih državnih zaposlenika, protestiraju na ulicama Atene. ( B. S.)
‘Sa 2000 eura ću preživjeti samo ako ubijem dijete’
Javnog službenika Nikosa Kioutsoukisa, predsjednika sindikata željezničara, Spiegelovi reporteri opisuju kao fancy šminkera s trendi sunčanim naočalama i u šik odijelu, kako kroči u prvim redovima demonstranata dok ljudi oko njega nose transparent: “NE holokaustu naših prava!”
Kioutsoukis tvrdi da s plaćom od oko 2000 eura ne može hraniti suprugu i dvoje djece te teatralno završava: “Vlada traži da ubijem jedno dijete kako bih mogao preživjeti”.
Grčki željezničari svojim plaćama i Nijemcima zaustavljaju dah: strojovođa ima mjesečno oko 7000 eura neto, u zemlji gdje su troškovi života oko 10 posto niži nego u Njemačkoj. Ekonomist Yannis Stournaras, profesor s oxfordskim iskustvom, jedan je od rijetkih koji se usudi javno izreći kako Grčka treba biti zahvalna MMF-u i kako je vladin program reformi najbolje što se zemlji dogodilo. Za njega je Grčka jedan od posljednjih ekonomskih sustava utemeljenih na sovjetskom modelu. Ako reforme ne uspiju, Grčka će se vratiti u kameno doba, gdje će i ostati, tvrdi Stournaras. ( B. S.)
Jacques Attali: Upozorio sam što će se dogoditi, ali me nisu slušali
Sve što se ovih tjedana događalo s Grčkom i s eurom francuski je ekonomist Jacques Attali napisao u svojoj knjizi “Kriza, a poslije?”, čije je dopunjeno izdanje objavljeno 2009. Attali nije nikakav novovjeki Nostradamus, nego samo učen čovjek, a točnost njegovih ocjena i predviđanja još je jedan dokaz da moderna znanost zna prepoznati procese i probleme, samo je pitanje koliko je moderni svijet spreman slušati.
Attali je već tada ukazao na problem zaduženosti, prije svega SAD-a, ali i nekih europskih zemalja.
“Samo bi postojanje eura moglo biti dovedeno u pitanje ako zemlje koje nisu jako zadužene odbiju podržati one razuzdane. ... Sve će to nužno voditi k promišljanju novih načina proizvodnje novca, ali i nužnosti jedinstvene svjetske valute”, pisao je 2009.
U vrijeme kad je pisao knjigu, najugroženiji europski dužnici bile su Mađarska, Ukrajina i Island, koji su se zaduživali “po nemogućim uvjetima”. Ista dijagnoza vrijedi i za današnju Grčku te još neke europske zemlje, poput Portugala, Irske, Italije, Španjolske...
Za Europu Attali vidi izlaz u još većem ujedinjavanju.
“Europa nema ništa nalik na zajedničku financijsku upravu, nemaju usuglašen stav prema oporezivanju kapitala, instanciju za reguliranje financijskih tržišta... Europi će trebati europski zajmodavac koji će pružati jamstva europskim financijskim ustanovama s poteškoćama”, nabraja Attali.
Upravo je to ideja EMF-a (Europskog monetarnog fonda), čije se osnivanje spominje, kako EU mora dogovarati sve veće i veće pakete pomoći svojim “razuzdanim'” članicama. Te razuzdane članice su PIIGS (Portugal, Irska, Italija, Grčka i Španjolska), no ekonomisti sve češće prstom upiru i u Veliku Britaniju. ( B. Stipić)