Za četiri dana Komunistička partija Kine održava veliki kongres kojim će predsjedati glavni tajnik partije i predsjednik Kine Xi Jinping. Ako u međuvremenu ne dođe do neke šokantne promjene, Xi Jinpingu će mandat biti potvrđen na novih pet godina, a 2300 delagata recitirat će hvalospjeve na njegov račun.
Ipak je riječ o jednom od najmoćnijih lidera Kine u modernoj povijesti, za kojeg je čak i američki predsjednik Donald Trump rekao da je "najsnažniji kineski vođa u posljednjih 100 godina". Jednako tako mogao je reći, s realnom podlogom, da je zapravo riječ o najmoćnijem lideru u današnjem svijetu, samo kad to ne bi bilo političko samoubojstvo, piše britanski Economist u svojem zadnjem izdanju.
Nijedan kineski vladar nije toliko čvrsto držao konce vlasti još od Mao Zedonga, uz vrlo bitnu razliku da je Mao vladao državom koja je bila znatno siromašnija, znatno manje otvorena i bez sumnje manjeg utjecaja nego današnja Kina. Iako po veličini gospodarstva i dalje zaostaje za SAD-om, iako je njihova vojska osjetno manja od američke, Kina je danas uz SAD vodeća sila na globalnoj pozornici. A njezin lider ima nekoliko važnih prednosti u odnosu na američkog predsjednika.
Kao čelnik najveće svjetske autoritarne države Xi Jinping uživa veću podršku kod kuće negoli je to slučaj s Trumpom koji se muči da promijeni nasljedstvo svojeg prethodnika Obame. Unutarnju opoziciju eliminirao je i prije nego je stigla zaživjeti, vješto koristeći "anti-korupcijske" procese pomoću kojih je nekoliko potencijalnih konkurenata maknuo s političke pozornice.
Simpatije svjetske elite
Nadalje, kineski predsjednik iskoristio je Trumpovu globalnu nepopularnost te zaradio simpatije svjetske elite kada je početkom godine u Davosu objavio da će Kina čvrsto stajati iza procesa globalizacije, slobodne trgovine i Klimatskog sporazuma iz Pariza, iz kojeg je Trump najavio američko povlačenje.
I za razliku od nekih drugih lidera, Xijeve riječi imaju težinu jer iza njih stoji najveća svjetska rezerva u stranoj valuti. Njegova inicijativa za oživljavanjem ekonomskog potencijala "Puta svile" manifestirat će se kroz ulaganja od stotina milijardi dolara u pruge, luke, elektrane i drugu infrastrukturu koja će generirati ekonomski razvoj velikih dijelova svijeta. Takvu inicijativu Amerikanci nisu pokazali još od Marshallovog plana za obnovu razrušene Zapadne Europe nakon Drugog svjetskog rata, podsjeća Economist.
Kina također jača i svoju vojsku te širi vojnu prisutnost na mjestima gdje ih prije nije bilo. Mornarica dobiva nove nosače zrakoplova, krstarice, fregate i podmornice, zrakoplovstvo je upravo uvelo tek treći borbeni avion pete generacije u operativnu službu, a kopnena vojska je ionako najveća na svijetu po brojnosti s više od dva milijuna aktivnih vojnika. Ove godine Kina je otvorila prvu vojnu bazu u inozemstvu, u malom Džibutiju, dok njihova mornarica ide sve dalje od obale u svojim manevrima. Kina tvrdi da njihova vojska djeluje isključivo u obrambene svrhe, čak i kad su u pitanju novi umjetni otoci u Južnom kineskom moru, čiji su dijelovi predmetom teritorijalnog spora s nekoliko susjeda.
Vlada čvrstom rukom
Iako očito tolerira problematično ponašanje Sjeverne Koreje, Xi Jinpinga dobar dio svjetske javnosti ne doživljava kao problematičnog lidera, što je na primjer slučaj s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom čije su vojne intervencije u Gruziji, na Krimu i u Siriji uzburkale duhove na zapadu. No, na domaćem planu kineski predsjednik nije ništa više nesklon liberalizaciji društva nego što je to njegov ruski kolega pa tako smatra da čak i malo političkog popuštanja može rezultirati ili njegovim padom ili padom kompletne sadašnje elite. Pritom nije sumnjičav samo prema potencijalnim protivnicima, nego i prema rastućoj srednjoj klasi i civilnom društvu u Kini. Štoviše, čini se da je pojačava kontrolu nad stanovništvom, bilo preko strogog nadzora građana ili kontrole nad ekonomijom. Povrede ljudskih prava su pod njegovom kapom znatno česšće nego u "10 izgubljenih godina", kako ih nazivaju neki komentatori sa zapada, u kojim je na čelu države bio Hu Jintao.
I dok se neki nadaju da je Xi Jinping zapravo prikriveni liberal koji će pokrenuti reforme u društvu nakon što potpuno učvrsti vlast, mnogi se boje da će zapravo produžiti svoju vladavinu i nakon 2022. godine kada bi prema ustaljenom presedanu za kineske predsjednike trebao odstupiti. No, njegova sve jača kontrola nad državom od gotovo 1,4 milijarde stanovnika je vrlo opasna.
Economist podsjeća da takva koncentracija moći u rukama jednog čovjeka nije donijela ništa dobro Kini - dovoljno je sjetiti se suludog Maovog "Velikog koraka naprijed", katastrofalnog ekonomskog plana koji je izazvao glad u kojoj je samo prema procjenama partije umrlo 15 milijuna ljudi, a vjerojatno dvostruko više od toga. Ili Kulturne revolucije u kojem su milijuni politički nepodobnih Kineza završili na prislinom radu duboko u provniciji, iz koje se mnogi nisu vratili.
To je također i recept za jednostrano ponašanje u vanjskim odnosima, što je zabrinjavajuće u kontekstu američkog povlačenja s mjesta "svjetskog lidera". Svijet u kojem će SAD-om dominirati izolacionistička politika, a njihovo mjesto će preuzeti Kina kojom vlada čovjek neograničene moći nije baš najbolji scenarij za budućnost, zaključuje Economist.