Joachim Ronneberg, norveški junak koji je u sklopu tajne operacije “Gunnerside” 1943. godine onemogućio nacističke ambicije da se domognu nuklearnog oružja, preminuo je u nedjelju u 99. godini.
O izvanrednoj akciji norveških specijalaca na čelu s Ronnebergom 1956. godine u Hollywoodu je snimljen film “Heroji Telemarka” s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi, a prije nekoliko godina bila je vrlo zapažena mini-serija “Diverzanti” u britansko-norveško-danskoj koprodukciji.
“On je jedan od naših velikih junaka. Bio je posljednji živući među našim najpoznatijim borcima pokreta otpora”, izjavila je norveška premijerka Erna Solberg dok se diljem njezine zemlje odaje počast velikom junaku čija je hrabrost utjecala na ishod Drugoga svjetskog rata.
Okupacija
Kad je 1940. godine Hitler osvojio Norvešku, Joachim Ronneberg bio je 21-godišnji mladić koji je živio u roditeljskom domu u gradu Alesundu na sjeverozapadu zemlje i radio za kompaniju izvoznicu ribe. Ne mireći se s nacističkom okupacijom svoje domovine, Ronneberg je 1941. godine sa skupinom prijatelja ribarskim brodom pobjegao u Veliku Britaniju gdje je u izbjeglištvu bila i norveška vlada. Mladi Joachim odlučio se odmah uključiti u ratne operacije pa je potražio prijatelja iz Norveške koji je regrutirao ljude za SOE (Special Operations Executive).
Pripadnici te tajne organizacije, koju je utemeljio britanski premijer Winston Churchill, bili su obučavani za rizične misije i sabotaže iza neprijateljskih linija. “Nisam ja bio željan avanture, nego sam gledao što se događa oko mene. Nacisti su ljude uhićivali, mučili i ubijali. Najvažnija odluka u mom životu bila je da se uključim u borbu protiv nacista”, rekao je prije prije nekoliko godina Joachim Ronneberg.
Kad je prošao rigoroznu selekcijsku proceduru, Ronneberg je upućen na obuku gdje je naučio pucati, postavljati eksploziv i bacati granate. Također je obučen za neposrednu borbu i preživljavanje u surovim uvjetima. Nakon godinu dana obuke, u prosincu 1942., pozvan je na brifing u London gdje je saznao da će voditi delikatni napad na Norsk Hydro gdje se nalazilo postrojenje za tešku vodu (voda u kojoj je umjesto vodika zastupljen njegov izotop deuterij) koja je njemačkim fizičarima bila nužna za stvaranje atomske bombe. Rečeno mu je također da sam izabere pet ljudi za svoj tim.
Plan je bio da se šestorica norveških specijalaca noću padobranima spuste u planine regije Telemark gdje se nalazilo postrojenje za proizvodnju teške vode. Ronnebergova skupina zatim bi se skijama spustila do mjesta gdje bi se sastali s četvoricom lokalnih ljudi koji dobro poznaju teren i koji bi diverzante odveli do hidroelektrane Norsk Hydro. Diverzanti bi zatim postavili eksploziv u cilindre za tešku vodu i pobjegli.
“Nismo mislili o tome je li to opasno ili ne. Bili smo koncentrirani na naš posao, a ne na opasnosti. Bilo smo grupa prijatelja koja je obavljala zadatak”, prisjetio se Ronneberg.
On je u noći sa 16. na 17. veljače 1943. godine tim svojih specijalaca poveo u operaciju kodnog imena “Gunnerside”. Hrabri Norvežani spustili su se padobranima na plato prekriven snijegom i ledom, tridesetak kilometara udaljen od postrojenja Norsk Hydro. Našli su se usred snježne oluje na temperaturi od -20 Celzijevih stupnjeva. Hraneći se lišajevima i mahovinom, Ronnebergov tim je nakon pet dana stupio u vezu s četiri lokalna specijalca. Zatim je deset specijalaca po surovoj norveškoj zimi krenulo u napad na Norsk Hydro u noći s 27. na 28. veljače. Bio je to fizički iznimno zahtjevan zadatak jer su se trebali spustiti do postrojenja koje je sa svih strana bilo okruženo 200 metara visokim liticama.
Eksplozija
Jedan od specijalaca ostao je uz radioprijemnik, a ostalih devet spustilo se niz litice te prešlo ledenu rijeku Manu. Kad su stigli do ograde postrojenja, podijelili su se u dvije grupe: četvorica su ostala čuvati stražu, a ostali su preskočili ogradu kako bi postavili eksploziv. Iako su na osnovi prije prikupljenih informacija imali dobar uvid u unutrašnjost postrojenja, nije sve išlo prema planu jer su vrata, koja su trebala biti otvorena, bila zaključana pa su brzo morali pronaći drugi izlaz.
Tada su se podijelili u dvije grupe i jedna je brzo našla ulaz u postrojenje te odmah postavila eksploziv. Nekoliko minuta poslije dvojica specijalaca, koji su postavili eksploziv, čuli su lomljavu stakla. Uplašeni, bili su spremni pucati, no spoznali su da je riječ o ostatku njihova tima.
Odjeknula je eksplozija, ali zbog buke u elektrani i jakog vjetra njemački je čuvari nisu čuli. Kad su Nijemci spoznali da su cilindri u elektrani teško oštećeni, Ronneberg i njegovi momci već su im bili izvan dohvata. Deset norveških specijalaca zatim se razbježalo: neki od njih su otišli prema Oslu, dio ih je ostao na području Telemarka, a treća je skupina, u kojoj je bio Ronneberg, na skijama za skijaško trčanje pobjegla u neutralnu Švedsku. Bježeći ispred 3000 njemačkih vojnika, Ronneberg i prijatelji na skijama su prešli 320 kilometara. “Bio je to najbolji skijaški vikend u mom životu”, rekao je jednom prilikom Ronneberg.
Važna akcija
Zanimljivo je da ni on, ni njegovi specijalci tada nisu ništa znali ni o teškoj vodi, ni o atomskoj bombi.
“Prvi put sam čuo za atomsku bombu i tešku vodu 1945. godine kada su Amerikanci bacili bombu na Hiroshimu i Nagasaki. Tek smo tada počeli razumijevati zašto je naša akcija bila važna. Da nismo uspjeli, London je mogao završiti kao Hiroshima”, priznao je Ronneberg za New York Times 2015. godine. Povjesničari već dugo raspravljaju o tome koliko je Hitler bio blizu razvoja nuklearnog oružja.
Njemački povjesničar Rainer Karlsch u kontroverznoj je knjizi “Hitlerova bomba” iz 2005. godine ustvrdio kako su nacisti 1944. i 1945. izveli nekoliko nuklearnih pokusa. No, većina povjesničara smatra da je Hitlerov nuklearni program, koji je počeo mnogo prije američkog, bio neuspješan jer su vodeći njemački i europski fizičari, uglavnom Židovi, pobjegli u SAD te se priključili “Projektu Manhattan” koji je rezultirao atomskom bombom.
Nakon Drugoga svjetskog rata Joachim Ronneberg je najveći dio karijere proveo radeći kao novinar, zatim i kao urednik na norveškoj nacionalnoj televiziji, a 1988. godine je otišao u mirovinu. Desetljećima je odbijao u javnosti govoriti o operaciji koju je vodio, a onda je 1970-ih počeo redovito držati predavanja učenicima u norveškim školama, zabrinut što mladi Norvežani malo znaju o strahotama Drugoga svjetskog rata. “Oni koji danas odrastaju, moraju razumjeti da uvijek moramo biti spremni na borbu za mir i slobodu”, često je govorio je Joachim Ronneberg koji je dobio niz međunarodnih priznanja za uspješnu operaciju “Gunnerside”.