“Imamo mnoge opcije za Venezuelu, a ne isključujem vojnu”, izjavio je američki predsjednik Donald Trump nakon preksinoćnjeg sastanka s državnim tajnikom Rexom Tillersonom i veleposlanicom u Ujedinjenim narodima Nikky Haley. Razlog? “Venezuela nije baš daleko, a narod u njoj pati i umire”, objasnio je Trump.
Verbalna eskalacija, koja prvi put uključuje prijetnju vojnom intervencijom u obranu ugroženih ljudskih prava, uslijedila je nedugo pošto je venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro, također verbalno, pokazao znakove popuštanja u duelu s velikim sjevernim susjedom. Nešto ranije Maduro je izjavio da sa Sjedinjenim Državama Amerike želi imati odnose “uzajamnog poštovanja”, dodavši da je ministru vanjskih poslova Jorgeu Arreazi dao upute za “pokretanje pregovora” s Trumpom.
Maduro je izjavio: “Vjerujem u diplomaciju. Izražavam predsjedniku Donaldu Trumpu želju za ponovno uspostavljanje političkih odnosa, dijaloga i poštovanja, u duhu ravnopravnosti”. S te platforme, koja insistira na ravnopravnosti, Maduro je zahtijevao telefonski razgovor s Trumpom.
“Predsjednik Donald Trump rado će razgovarati s venezuelanskim vođom kada u toj zemlji bude ponovno uspostavljena demokracija”, odvratila je Bijela kuća. Trumpov Ured nije slučajno ispustio Madurovo prezime iz toga lakonskog odgovora. Htio je da se razumije kako će razgovarati s novim vođom, nakon rušenja Madurova režima i ponovnog uspostavljanja demokracije zapadnog tipa.
U međuvremenu je potpredsjednik Mike Pence otputovao u Kolumbiju, Čile, Argentinu i Panamu na konzultacije s tamošnjim predsjednicima. Latinskoamerička ekonomska zajednica EcoSur već je suspendirala odnose s Venezuelom radi kršenja demokracije, kulminiraloga sumnjivim izborom Ustavotvorne skupštine koja je de facto smijenila Nacionalnu skupštinu (s oporbenom većinom).
"Čin ludosti, čin krajnjeg ekstremizma"
S washingtonske strane zaoštravanje je očigledno i demonstrativno. Doduše, iz Pentagona odgovaraju novinarima da im iz Bijele kuće nije prispjela nikakva uputa u pogledu eventualne vojne intervencije u Venezueli. Iz Ministarstva obrane u Caracasu ministar Vladimir Padrino ocjenjuje Trumpovu poruku kao “čin ludosti, čin krajnjeg ekstremizma”.
Iz domaje drugog Vladimira stiže Madurovu režimu ruka pomoćnica: Rusija novom injekcijom novca spašava posrnulu venezuelansku privredu od proglašenja insolventnosti (tzv. defaulta). Naime, potkraj listopada PDSVA, državna naftna tvrtka koja je istodobno blagajna i bankomat režima, morala bi isplatiti 1,8 milijardi dolara za dospjele obveznice. Njezina glavna partnerica, ruska državna naftna tvrtka Rosneft’, već je avansnim plaćanjima, zapravo posudbama, upumpala u Venezuelu 6 milijardi dolara, kojima Madurov režim održava minimum socijalnog konsenzusa.
Nije posrijedi politička filantropija, nego ucjena države u škripcu: Rosneft’ je kao jamstvo zatražio 49,9 posto tvrtke CITGO, PDSVA-ove filijale na tlu Sjedinjenih Država koja ondje posjeduje rafinerije i crpke. Za to je, tvrdi vođa oporbe Henrique Capriles, bila nužna odluka Skupštine. ConocoPhilips je protiv tog jamstva uložio priziv pred sudom u USA. Osim toga, PDSVA je u joint-venture s Rosneft’om uložila tri naftna polja off shore (Patao, Mejillones i Rio Caribe), dva plinska, te pristala na jeftinu cijenu nafte koju će isporučivati Rusiji.
Taj je novac za Madurov režim biti ili ne biti: da ga nema, propao bi za nekoliko mjeseci, što ne znači da mu je to dovoljno za spas, ali barem odgađa vanjsku giljotinu (sljedeći anuiteti obveznica dozrijevaju tek 2020).
Unutrašnjih giljotina ne manjka: inflacija se iz troznamenkaste približava četveroznamenkastoj, dok je društveni brutoproizvod po stanovniku u nekoliko godina umanjen za 40 posto, uvoz je od 2012 do 2016 smanjen za 75 posto, ostavivši Venezuelu i bez bitnih namirnica i lijekova (pa je udvostručen mortalitet novorođenčadi). Po kupovnoj moći na crnom tržištu prosječna mjesečna plaća se srozala sa 1860 na 230 (!) kuna.
Maduro s jedne strane obnavlja program stanova za sirotinju, ali s druge strane protivnike razbija pretjeranim nasiljem, što podrazumijeva slučajeve torture i sakaćenja, iznevjerivši time ideale chavizma, ponajprije pravednost.