Prije dvije godine, Pisey Eng je ostavila svog mlađeg sina na čuvanju kod svekrve i otišla u Japan da bi započela raditi posao za koji su joj rekli da će joj omogućiti pristojnu plaću i na kojem će naučiti vještine koje će joj koristiti kad se vrati kući u Kambodžu, piše The Guardian.
Iako su joj rekli da će dobiti 120,000 jena (1,100 dolara) mjesečno, mnogo veću plaću od one koju je imala u Kambodži - 33-godišnja Eng je započela s napornim radom glačajući i pakirajući odjeću u tvornici za polovicu onog što joj je bilo obećano.
Mjesecima nakon što je u očaju napustila svoje radno mjesto ona je bez posla, bez doma, a ne može si ni priuštiti da se vrati kući u Kambodžu.
- Započinjala sam s radom u 8 i 30 i ponekad sam radila do jedan, dva ili tri u noći, kazala je Eng, koja je ušla u program japanske vlade pokrenut 1993. namijenjen ljudima iz 'zemalja u razvoju' da dobiju posao koji će ih obučiti za određenu vrstu posla u Japanu.
- Nisam imala slobodne dane, razboljela sam se i nakon svega nisam imala apetita, kazala je Eng.
U sljedećih pet godina u Japanu se očekuje veliki priljev radnika iz inozemstva, a to je povećalo strahove od njihova izrabljivanja. U prosincu je parlament izglasao zakon koji bi uskoro trebao otvoriti vrata za 345.000 stranih radnika, a to se smatra krajem japanskog tradicionalnog odupiranja masovnom useljavanju.
Treća najveća ekonomija svijeta se bori s najvećim nedostatkom radne snage u posljednjih nekoliko desetljeća i to zbog niskog prirodnog prirasta i stanovništva koje ubrzano stari. Nezaposlenost je na najnižoj razini od ranih 90-ih i prošle godine je dostupnost poslova narasla na najviši stupanj u 44 godine, sa 150 poslova otvorenih na svakih 100 radno sposobnih ljudi u potrazi za poslom.
Kritičari ovakve politike kažu da vlada nije napravila dovoljno da spriječi poslodavce od namjere da ovu promjenu iskoriste da bi došli do jeftine radne snage i da mnogi strane radnike plaćaju ispod iznosa dostojne plaće i tjeraju ih da rade prekovremeno.
- Postoji rizik da će taj oblik iskorištavanja biti ponovljen s novim priljevom radnika sljedeće godine, pa moramo dobiti potvrdu da je dosadašnji program bio neuspješan, kazao je Shoichi Ibusuki, odvjetnik koji pomaže iskorištavanim stranim radnicima.
Ministarstvo rada je provelo istraživanje koje je pokazalo da je od 6.000 tvrtki koje upošljavaju 260.000 radnika čak 70 posto prekršilo radnu regulativu o ilegalnom i neplaćenom prekovremenom radu.
Prošle godine, više od 7,000 radnika je pobjeglo sa svojih radnih mjesta, a većina se žali na niske plaće i predugo radno vrijeme. Drugi su bili fizički zlostavljani, dok su u nekim slučajevima trudnice bile prisiljavane da odaberu između abortusa i napuštanja posla.
Nedugo nakon što je parlament odobrio promjenu imigracijske politike, ministarstvo pravosuđa je otkrilo da su 174 radnika, uglavnom ljudi u dvadesetim i tridesetim godinama života iz Kine, Vijetnama i Indonezije, umrla između 2010. i 2017. Većina je umrla u nesrećama na poslu, dok ih je 13 počinilo samoubojstvo. Ostali su doživjeli srčani ili moždani udar koji je povezan s 'karošijem', što je japanski izraz za smrt od pretjeranog rada.
U prosincu je japanska vlada dozvolila mjere za koje smatra da će spriječiti iskorištavanje koje doživljavaju radnici koji su trenutno u programu. Nastojat će se omogućiti kvalitetne radne uvjete svim novim radnicima.
Plaća koju je Eng dobivala za prekovremeni rad, od 300 do 500 jena, bila je mnogo manja od minimuma od 800 jena koji joj je po zakonu bio zajamčen. Njezina patnja je bila pojačana dugom od 4.000 dolara koji je trebala otplatiti kambodžanskoj tvrtki koja joj je omogućila da dobije posao u Japanu, dok je njezin bivši poslodavac u Japanu rekao inspektorima rada da je lagala o lošim radnim uvjetima.
Eng, koja sad živi u skloništu s 15 drugih stranih radnika broji dane do trenutka kad će opet sresti svog osmogodišnjeg sina u Kambodži, piše The Guardian.
- Osjećam se vrlo tužno jer nemam posla ni novca, sve zbog problema koje sam imala s poslodavcem. Sad samo želim ići kući i brinuti za svog sina, kazala je.