Iako formalni postupak izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU još nije počeo jer se čeka da London sam to formalno zatraži, Brexit se istodobno spominje kao najveći problem koji bi mogao voditi do raspada Europske unije, ali i kao velika prilika da se EU reformira i postane još jača.
No, podjele su očite, pogotovo kako se približava summit lidera 27 država, koji će se krajem sljedećeg tjedna održati u Bratislavi.
Uoči tog summita već su u javnost odaslane poruke kako se neke države usuglašavaju i žele na tom skupu izaći sa zajedničkim stavom. Jedna od tih skupina je Višegradska u kojoj su Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka.
Važniji faktor
One Brexit vide kao priliku da se nametnu kao važniji faktor unutar EU, i to djelujući zajedno.
Najglasniji u Višegradskoj skupini, i to vrlo kritični prema Bruxellesu, mađarski su premijer Viktor Orbán te predsjednik vladajuće stranke u Poljskoj Jaroslaw Kaczyński, koji su zajedno najavili svojevrsnu “kulturnu kontrarevoluciju u EU”, o čemu je jučer pisao i Financial Times. Obojica već dugo dijele slične stavove o tome kako migracija ugrožava kulturni i povijesni identitet Europe, što su ponovili i na njihovu posljednjem sastanku.
Orbán smatra kako je Brexit dobra prilika da se krene s tom kontrarevolucijom. - Sada je povijesni trenutak. Postoji mogućnost za kulturnu kontrarevoluciju - rekao je Orbán.
Kaczyński je, vjerojatno misleći na Njemačku, izjavio kako trebaju djelovati zajedno, a ne čekati da djeluju najjači jer postoji samo jedan koji je najjači. Obojica su pozvali da se unutar EU pokrenu promjene kojima bi se više ovlasti vratilo državama članicama.
Osoba godine
Orbán je od poljske zaklade dobio nagradu Osoba godine, koja je lani pripala njegovu domaćinu Kaczyńskom. On je tim povodom počastio Orbána velikim pohvalama. “Vi ste nam, premijeru Viktore Orbán, pokazali u Europi da su stvari moguće. Vi ste nam dali primjer i mi učimo iz vašeg primjera”, rekao je lider poljske vladajuće stranke. Orbán mu je uzvratio da su oni zapravo “od početka gledali kako rade Poljaci i od njih učili”.
I Orbán i Kaczyński su pod udarom Bruxellesa, i Europske komisije i utjecajnih skupina u Europskom parlamentu, zbog načina kojim upravljaju državom i, kako vide u Bruxellesu, dovode u pitanje europske standarde vladavine prava, medijskih sloboda, pa čak i trodiobe vlasti.
Ali, svakako i u EU priznaju da i Poljska i Mađarska imaju prilično stabilan gospodarski rast i održivo gospodarstvo, što im pomaže da nastave tako vladati, a pritom ne samo da ne gube potporu građana, nego i povećavaju svoju popularnost. Orbán će uskoro u Mađarskoj održati referendum o obveznim kvotama za izbjeglice koje nameće Europska unija, a na osnovi samog referendumskog pitanja očito je da će mađarski građani glasati protiv takve odluke Europske unije.
Ekonomski dobro ide i Slovačkoj i Češkoj, a sve te četiri države, svaka na svoj način, imaju velike primjedbe na politiku Europske unije prema migrantima.
Upravo je migrantska kriza izazvala najveći verbalni sukob između nekih starih država članica i novih, pogotovo ovih iz Višegradske skupine. Nakon što su iz ovih država poručili da neće prihvatiti izbjeglice, a neki čak uvjetovali time da ne budu muslimani, iz starijih su članica došla upozorenja da bi u tom slučaju novac za zbrinjavanje izbjeglica trebalo uzeti iz kohezijske politike u sklopu koje EU iz proračuna, na teret bogatijih država, izdvaja desetke milijardi eura godišnje za brži razvoj novih, manje bogatih članica.
Upravo je Poljska jedan od najvećih korisnika takve politike solidarnosti EU i zato dolaze poruke da je solidarnost “dvosmjerna”.
Svoj pakt
Osim Višegradske skupine, i mediteranske države pokušavaju sklopiti svoj pakt, a to su Francuska, Grčka, Italija, Španjolska, Malta, Cipar i Portugal. Njima je zajednički to što ne vole stroga pravila o fiskalnoj stabilnosti za koja se zalaže Njemačka.
Treća skupina država je Unija Sjevernog mora s Njemačkom, Nizozemskom, Belgijom, Danskom i Švedskom. I one vide svoj interes u zajedničkom djelovanju oko nekih pitanja.
Najvažnija je skupina, što se vidjelo i tijekom ljeta, osovina triju najvećih država, koje su i osnivačice Europske unije: Njemačke, Francuske i Italije.
Zato je i način kako će EU upravljati Brexitom velik, možda i najveći test za njezinu budućnost. Iz toga može izaći jača, ali se može i podijeliti u nekoliko skupina koje će se unutar sebe dublje integrirati.
Regije unutar EU, ili regionalne integracije, nisu novost. Cijela EU ugledala se na regionalnu integraciju Belgije, Nizozemske i Luksemburga (Benelux), koja i dalje postoji, i neformalno se uvijek konzultiraju oko mogućeg zajedničkog stava uoči važnih sastanaka EU. Zapravo, tri države Beneluxa zajedno imaju jednak broj glasova u Vijeću kao svaka od četiri velike države članice.
Postoje i takozvane makroregije, ali one su zamišljene više kao prilika za povlačenje investicija za projekte od kojih interes ima zajedno više država, a ne samo jedna, što im pomaže da lakše dođu i do sredstava Europske unije. No, te makroregije ne djeluju politički unutar Europske unije.
London popušta
Već su se pojavile ideje o popuštanju Velike Britanije, pogotovo po pitanju slobode kretanja radnika. Od Britanaca bi se tražila “fleksibilnost”, ali ne i potpuno poštivanje slobode kretanja za njezin ostanak na zajedničkom tržištu i nakon napuštanja Unije. Kako je to glavni razlog što su Britanci i odlučili napustiti EU, predlaže se da ih se za to ne pritišće previše. No, upravo nove države članice, pogotovo Poljska, imaju tu velik interes i teško bi to prihvatile. Zato neće biti lako da EU u Bratislavi izađe s čvrstim zajedničkim stavom o platformi za pregovore s Londonom o uvjetima budućih odnosa.
