NAJVEĆI TROL NA SVIJETU

OVO JE ČOVJEK KOJI JE IZMISLIO 'FAKE NEWS' Svi su mislili da to radi kako bi pomogao Trumpu i konzervativcima, a onda je potpuno šokirao pristaše

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 27.11.2018. u 22:43

Facebook

 

Christopher Blair sjedi u svojem kućnom uredu kod Portlanda, otpija gutljaj kave, a onda se zagleda u jedan od tri ekrana pred sobom, piše BBC. Započinje biranjem teme. Koji će 'sretni' političar biti u njegovom fokusu danas? Bill Clinton? Hillary Clinton? Netko od Obama?

Možda tema neće biti osoba nego neki događaj. Možda kontrola oružja? Policijska brutalnost? Feminizam? Bilo što što će izazvati pozornost. Zatim slijede detalji. Možda će izmisliti kontroverzan incident, neki zločin, novi zakon ili amandman na već postojeći.

'Mijenjanje' američkog Ustava naročito je zabavno – već je izmislio 30 lažnih amandmana (u originalu ih je samo 27). Piše brzo i lako i odmah objavljuje.

Više od 5000 km dalje u Belgiji, u malom gradiću nedaleko Bruxellesa, nalazi se još jedan sličan kućni ured. Maarten Schenk također pred sobom ima tri ekrana i svu silu informatičke opreme. Na jednom od ekrana iznenada primjećuje pojačanu aktivnost. Amerika se budi, kao i jedna od web stranica koju Maarten prati. Promatra kako jedna priča dobiva sve više pažnje i kako se pojačano dijeli po društvenim mrežama.

Schenk se ulogirava na svoju web stranicu i počinje pisati. Njegov je posao reći svijetu da je ono što vidi na svojem ekranu – priča koja je trenutno viralna i koja govori o tome kako je na jednom brodu iz Clintonove zaklade pronađena droga, oružje i seksualno roblje – potpuno izmišljena. To je fake news.

Rođenje fake newsa

Tijekom američke predsjedničke kampanje 2016., novinari su počeli primjećivati navalu izmišnjenih priča koje se dijele na Facebooku. Mnoge od tih priča objavili su ljudi s Balkana, posebno iz malog makedonskog mjesta Veles o čemu je izvještavao i BuzzFeed. 'Amerikanci vole naše priče i dobro plaćaju za njih. Koga briga jesu li istinite ili lažne', rekao je jedan od autora takvih priča.

Te su priče uglavnom bile namijenjene glasačima Donalda Trumpa i uključivale su razne glasine o Hillary Clinton, informacije o tome kako i važne osobe poput pape Franje podržavaju Trumpa te razne druge lažne vijesti koje su trebale razveseliti ili naljutiti Trumpove pristaše. U prosincu 2016. Hillary Clinton dala je intervju u kojem je osudila 'epidemiju malicioznih lažnih vijesti koje su preplavile društvene mreže'.

'Sada je jasno da te lažne vijesti imaju posljedice u stvarnom svijetu', rekla je Clinton. Tada nije bilo jasno misli li baš na predsjedničke izbore, pretpostavljalo se kako se referira na događaj kad je, potaknut lažnim vijestima, jedan muškarac upao u restoran u Washingtonu i zapucao po gostima.

No, bez obzira na to što je ona konkretno mislila, termin 'fake news' je ubrzo preuzeo njazin slavodobitni oponent Trump te 'lažnim vijestima' nazvao izvještaje CNN-ovog reportera Jima Acoste. Tako je jednom odbio odgovoriti na Acostino pitanje. 'Ne želim čuti vaše pitanje. Vi ste fake news', rekao je Trump.

 

Otad su lažne vijesti glavna tema raznih debata, i dok jedni inzistiraju na originalnoj definiciji da su to lažne priče koje su objavili makedonski tinejdžeri, drugi su skloniji o lažnim vijestima misliti kao o dijelu zavjere raznih političara, na što je možda ciljala i Hillary Clinton. No, ljudi fake newsom nazivaju i nenamjerne greške, mišljenja, spinove, propagandu ili, poput Trumpa, one medijske izvještaje s kojima se ne slažu.

I ne samo to. Pod nazivom fake news nerijetko se može naći i satira i parodija, dakle sve ono što je naizgled bezazleno, ali ipak može zavarati ljude i imati potencijalno negativne posljedice.

'Nikad nećeš ništa zaraditi'

Christopher Blair je odrastao u gradiću Lowell u Massachusettsu i njegov je poočim bio uvjereni demokrat. Neko je vrijeme radio kao građevinar, a kad je taj posao počeo uzimati danak njegovom zdravlju, počeo je tražiti manje napornu profesiju. Tad je počeo s pisanjem političkih blogova. Volio je pisati i imao dara za to. No, iako je bio dobar i ljudi su ga čitali, to mu se baš nije isplatilo. Zato je promijenio taktiku i počeo izmišljati priče koje su izgledale kao prave vijesti.

Kad su ljudi počeli dijeliti njegove tekstove, to je doživio kao potvrdu. Naime, mnogo je više ljudi bilo zainteresirano u lažne vijesti nego u one prave ili u Blairovo mišljenje. No ipak, nisu svi bili uvjereni. Njegova mu je žena rekla da gubi vrijeme i da to neće moći naplatiti. No, prevarila se.

Kad su njegove lažne vijesti prikupile dovoljno klikova, na Googleovoj platformi za oglašavanje mogao je prikupiti dovoljno novca da napusti svakodnevni posao. Tekstove je pisao pod pseudonimom Busta Troll i Flagg Eagleton.

 

Kad bi puno ljudi povjerovalo u njegovu priču i kad bi je podijelili mainstream mediji, to bi doživio kao uspjeh. Uspjeh njegovih lažnih vijesti doveo je i do pokretanja Facebook stranice America’s Last Line of Defense koja se obraćala tvrdokornim republikancima i Trumpovim pristašama. Naslovi su bili bombastični, a ponekad i uvredljivi i trebali su isprovocirati emotivnu reakciju.

 

Mašina za raskrinkavanje

U međuvremenu u Belgiji, kompjuterski programer Maarten Schenk kreirao je softver koji može ustanoviti koje su priče najpopularnije na Facebooku. Nazvao ga je Trendolizer. Iako sa svojim izumom nije imao prođu kod velikih medija, našao je svoju nišu. Naime, uz sve one ljude koji su dijelili lažne vijesti vjerujući u njihovui istinitost, postoje i oni koji izrazito cijene onoga tko je u stanju te vijesti prokazati kao lažne.

Kad bi otkrio neku lažnu vijest i pisao o njoj u blogu, promet na njegovoj stranici bi porastao. Mogao je na tome čak i nešto zaraditi, doduše ne toliko kao Blair, ali ipak dovoljno da se koncentrira na raskrinkavanje lažnih vijesti. Njegov blog Lead Stories fokusirao se na lažne vijesti uz oznaku 'Samo zato što je popularno, ne znači i da je istinito'.

Schenk je u tim lažnim vijestima primijetio i određene pravilnosti. Primjerice, svako tjedna pojavile bi se priče o smrti Hillary Clinton koja je 'poginula' u nesreći balona na zrak, sudaru brodova ili od srčanog udara. Raskrinkavajući lažne vijesti, usput je prikupljao i podatke o web stranicama i ljudima koje stoje iz njih. Otkrio je i koje teme naročito pale: osim Hillary Clinton, popularna tema lažnih vijesti su imigranti i islam.

Također, otkrio je i da mnoge web stranice s lažnim vijestima, uključujući i one iz Makedonije, često kopiraju vijesti s drugih fake news portala. Štoviše, mnoge od njih krale su sadržaj od jednog konkretnog izvora - Christophera Blaira.

Luda ideja

Do kraja 2017. godine Facebookom su se proširile brojne lažne vijesti, no sama društvena mreža nije učinila puno da to spriječi. Sam šef Facebooka, Mark Zuckerberg, kazao je da mu se ideja da su lažne vijesti na Facebooku utjecale na američke izbore, čini posve ludom. U međuvremenu su autori lažnih vijesti počeli sasvim solidno zarađivati, a sam Blair je rekao da su rezultati onoga što radi vidljivi baš svakoga dana.

No, politički su se vjetrovi počeli okretati i Blair, inače uvjereni demokrat, uskoro je uvršten među svu onu silu ljudi koji su lažnim vijestima pumpali Trumpovu popularnost.

Lažljivci i otkrivatelji laži

U Belgiji se Maarten Schenk posve udomaćio u toj igri mačke i miša. Autori lažnih vijesti pronalazili su sve bolje i kreativnije načine da dopru do publike, no i Schenk je sve bolji u njihovom otkrivanju. 'Želim da ljudi budu samo jedan klik udaljeni od prave informacije kad idu provjeravati istinitost neke vijesti', kaže Schenk.

Procijenjuje i da na svijetu ima oko 200 organizacija koje se bave provjeravanjem informacija. No to, smatra Schenk, nije ni izblioza dovoljno. 'Sve dok ljudi ostavruju profit od lažnih vijesti, one će i dalje postojati. Kad se postave filteri za lažne vijesti, njihovi autori pronalaze načine kako da ih zaobiđu'.

 

U kolovozu 2017. uragan Harvey pogodio je Teksas, ubio desetke ljudi i prouzročio ogromnu štetu. Blair je u tome odmah vidio šansu. Izmislio je priču o imamu iz Teksasa koji je odbio u svoju džamiju primiti ne-muslimane. Fotografija koju je iskoristio za tu lažnu vijest slika je stvarnog imama, Ibrahima Hindyja, iz Kanade. Hindy se tako, ni kriv ni dužan, našao u središtu pozornosti.

'Doznao je za to i bio doista ljut. Na Twitteru se žalio kako smo ksenofobi i rasisti. Čitava zajednica počela mu se ispričavati', kaže Blair. To nije jedini put da je Blair za svoje lažne vijsti iskoristio prave ljude.

Jednom je tako pisao o vojniku koji je dezertirao i to ilustrirao slikom stvarnog čovjeka. Schenk je zamijetio da priča postaje popularna te da joj je dodana slika stvarne osobe. Poslao je poruku Blairu i nagovorio ga da sliku ukloni. No, njih su se dvojica nakon toga nastavila dopisivati. I tada je Blair otkrio pravi razlog zašto piše lažne vijesti.

Neka pravi Christopher Blair ustane

Blairu se svidjelo što ga je Schenk kontaktirao jer osobe koje raskrinkavaju lažne vijesti obično ne komuniciraju s njihovim autorima. No, Schenk mu se obratio i lažna je vijest uklonjena s mreže. Blair je pozvao Schenka u tajnu Facebook grupu gdje se okupljaju štovatelji njegova rada. Tek tada je Schenk doznao kako i zašto Blair piše lažne vijesti.

Blair je preko svih svojih vijesti i memova snažno natuknuo da se radi o lažnim vijestima. Na njegovoj stranici The Last Line of Defense tako piše: 'Mi smo ovdje da vam osiguramo informacije koje vam mogu poslužiti da budete onoliko informirani koliko je konzervativcima ugodno biti informiranima. Ne koristite ove informacije zajedno s Googleom ili drugim medijima jer će vas samo zbuniti.'

Znači – satira. Ne vijesti, ne mišljenje, ne propaganda, nego satira. Tako Blair opisuje ono što radi. Njegov je cilj prevariti konzervativne Amerikance da podijele njegovu vijest u nadi da će tako pokazati svu njihovu glupost. 'To što radimo vrlo jasno pokazujemo kao satiru tako da je svima razumljivo da se ne radi o istinitim vijestima', kaže Blair, pokazujući da njegov portal ima više jasno označenih 'disclaimera' od popularnog satiričnog portala The Onion.

Jednom kad njegove priče postanu viralne, Christopher Blair se iz autora lažnih vijesti pretvara u Christophera Blaira, lijevo orijentiranog trola u križarskom pohodu.

'Kod trolanja mi je najvažnije isprovocirati komentare. Tad na površinu izvlačim najekstremnije komentatore i potom ih prijavljujem. Mogu vam pokazati stotine profila koje smo skinuli. Bilo je tu puno pripadnika Ku Klux Klana, a neki su zbog nas dobili i otkaz. Prokazali smo ih kao rasiste i ksenofobe njihovim obiteljima. Možete me nazivati čudovištem, ali ja sam prilično ponosan na ono što radim', kaže Blair.

Koze i samo koze

Blair i njegova mala vojska trolova zbog borbe protiv ideoloških neistomišljenika su s vremenom postali prave zvijezde interneta. Cilj je infiltrirati se u konzervativne Facebook stranice i preuzeti ih na način da se zadobije povjerenje njihovih administratora do trenutka kad im predaju admin ovlasti koje onda ovi koriste kako bi zbacili prave administratore. Blair kaže da su on i njegovi trolovi tako uništili već 26 konzervativnih stranica.

'Na jednoj stranici smo ispod slike Obame kao muslimana isprovocirali hrpu mrzilačkih komentara. Kad smo preuzeli tu stranicu, sve smo slike zamijenili slikama koza. Pozvao sam čitavu vojsku trolova i oni su sve zatrpali slikama koza.

Schenk je dobro upoznat s tim slučajem. 'Oni se nazivaju 'krotiteljima koza.' Upravo ovaj slučaj otkriva pravu Blairovu motivaciju: politički motivirana podvala.

Kako je rasla svijest o lažnim vijestima, tako je rastao i pritisak na društvene mreže da učine nešto po tom pitanju. Zuckerberg si je postavio kao poseban zadatak da do kraja 2018. 'popravi Facebook' te se obračuna s govorom mržnje i lažnim vijestima. U travnju 2018, pozvan je pred američki Kongres da odgovori na pitanja vezana uz sigurnost na društvenim mrežama. Rezultat toga je da je Facebook u srpnju izmijenio algoritam te počeo prikazivati više objava prijatelja, obitelji i grupa, a mnogi su izdavači primijetili da im objave više nemaju onoliko doseg koliki su imale.

Za Blaira je to značilo i manju zaradu te sada zarađuje samo djelić onoga što je zarađivao prije. No, kaže kako mu novac ionako nikad nije bio glavni motiv već je on svojevrsni 'vođa otpora' protiv Trumpa i republikanaca. 'Ja nisam nekakvo čudovište. Ja sam liberal. Novac mi nije cilj. Nisam ništa zaradio već šest mjeseci ali pogledajte moju stranicu -  i dalje sam aktivan. I dalje pišem.'

Blair i Schenk su se dugo dopisivali, no nisu se susreli sve dok njihovo upoznavanje nije organizirao BBC. Schenk kaže kako se na neki način divi Blairu. 'Vrlo je dobar u onome što radi. Njegove je priče uvijek bilo lako raskrinkati jer na kraju zapravo uvijek naznači da se radi o lažnim vijestima', kaže Schenk.

No, svejedno i dalje raskrinkava čak i one tekstove za koje zna da su satira. 'Što god mislili o tome, ono što radim je umjetnost. Ponekad pišem i sam se sebi smijem koliko je nešto glupo i suludo', kaže Blair. 'Ne mislim da me Schenk želi ukinuti. Uostalom, neka proba', smije se Bleir. 'Definitivno te ne želim ukinuti. Ne prestaj s ovime što radiš', odgovara mu Schenk.

'Sigurno neću', odgovara mu Blair...

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo