Referendum o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, a zatim pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima, drastično su promijenili način na koji će voditi globalna politika. Migrantska kriza, slabi ekonomski oporavak nakon krize i sve veća nejednakost između bogatih i siromašnih (jedan autobus sa 65 najimućnijih ljudi na svijetu posjeduje bogatstvo ravno imetku 45 posto najsiromašnije populacije svijeta) dovela je od masovnog otuđenja velikog dijela stanovništva od umjerenih "mainstream" stranaka te okretanje k radikalnijim strankama i kandidatima, i to uglavnom na desnom političkom spektru.
Osim SAD-a, to se osjeća u Europi gdje su u čak osam država EU ekstremno desne stranke privukle veliki broj birača, što se vidi na nizu nedavnih izbora gdje su požnjeli uspjeh kakav su nekada mogli samo sanjati.. New York Times je prije nekoliko dana napravio presjek stanja u tim državama, koji možete pročitati na ovom linku, dok ćemo ga mi prenijeti u grubim crtama. Koliko su zapravo radikalno desne stranke popularne na državnoj razini, još ćemo bolje vidjeti sljedeće godine kada se održavaju parlamentarni izbori u Njemačkoj i Nizozemskoj te predsjednički izbori u Francuskoj.
Njemačka - Alternativa za Njemačku (AfD)
Alternativa za Njemačku osnovana je tek prije tri godine, ponajviše u znak protesta protiv eura, ali je s pojavom migrantske krize zauzela i snažan anti-imigracijski stav koji im je donio veliki uspjeh na izborima u nekim njemačkim državama, pogotovo u državi Mecklenburg-Vorpommern iz koje dolazi kancelarka Angela Merkel. Tamo su bila druga stranka po snazi nakon objave rezultata, a iza sebe su ostavili upravo CDU kancelarke Merkel.
AfD privlači birače koji su protiv establišmenta, anti-europske i anti-liberalne orijentacije koji ne vole ništa što se smatra normom u političkom i društvenom životu - objasnila je Sylke Tempel iz Njemačkog vijeća za međunarodne odnose. Najviše su nabrušeni na ilegalne migrante pa je tako čelnica stranke Frauke Petry rekla da bi granični policajci prema njima trebali upotrijebiti i vatreno oružje. Također smatraju da islamu nema mjesta u Njemačkoj i zabranili bi gradnju džamija.
Francuska - Front National (FN)
Nacionalna fronta je već dugo prisutna na francuskoj političkoj sceni. Stranka je osnovana 1972. godine, a među njezinim osnivačima bili su bivši nacistički kolaboratori i članovi kvislinškog režima iz Vichyja. Dugo vremena ih je krasila izrazita antisemitska politika i nijekanje holokausta, a na političku scenu su na velika vrata ušli 2002. godine kada je njihov tadašnji čelnik Jean-Marie Le Pen šokantno ušao u drugi krug predsjedničkih izbora gdje ga je potom Jacques Chirac pregazio s 82 posto osvojenih glasova.
FN je 2011. godine preuzela njegov kćer Marine Le Pen koja je znatno ublažila imidž stranke te izbacila anti-semitsku i rasističku retoriku i to pod prijetnjom izbacivanja članova. Da misli ozbiljno pokazala je prošle godine kada je iz stranke zbog kontroverznih izjava izbacila vlastitog oca koji je FN vodio od 1972. do 2011. godine.
Nacionalna fronta je danas nacionalistička i populistička stranka koju obilježava snažna anti-imigrantska politika, ali i protivljenje europskim integracijama. Oni žele da Francuska izađe iz EU, zalažu se i za ekonomski protekcionizam, a imigrantima bi ukinuli sve beneficije koje uživaju te drastično ograničili njihov ulazak u državu. Snažno se zalažu za očuvanje sekularne države (ali kao prijetnju vide samo islam, ne i kršćanstvo), a jedan od izvora financiranja su im sredstva koja iz Rusije šalje blagonakloni Vladimir Putin. U prvom krugu regionalnih izbora u prosincu prošle godine osvoji su 27 posto glasova svih birača, ali su u drugom krugu poraženi u svih 13 francuskih regija, budući da su se birači drugih stranaka ujedinili protiv njih. Velike nade polažu u predsjedničke izbore sljedeće godine na kojima je Marine Le Pen među favoritima.
Nizozemska - Slobodarska stranka
Možda i najveća prilika za uspon ekstremne desnice na vlast postoji u Nizozemskoj. Praktički tijekom cijelog milenija ekstremno desna Slobodarska stranka na čelu s Geertom Wildersom zagovara snažnu anti-EU i anti-islamsku politiku te traže zatvaranje svih islamskih škola u državi.
Wildersu se trenutno sudi zbog govora mržnje prema Marokancima u 2014. godini, a na sudu je bio i zbog prikazivanja filma koji islam pokazuje iskonski nasilnom religijom - te je optužbe oslobođen 2011. godine kad je sud odlučio da nije raspirivao mržnju prema muslimanima. Svojedobno je Kuran usporedio s Hitlerovim "Mein Kampfom".
Iako su na zadnjim izborima s 24 zastupnika iz 2010. godine pali na 12 (od 150 ukupno) koje sada imaju u parlamentu, Slobodarska stranka trenutno najbolje stoji u predizbornim anketama prema kojima bi 2017. mogla dobiti čak 27 zastupnika u izrazito fragmentiranom parlamentu, više od bilo koje druge stranke. Naravno, na ovim izborima sigurno neće zgrabiti vlast jer će umjerenije stranke formirati koaliciju u koju Wilders i kompanija nisu pozvani. No, njihov rapidni rast popularnosti među biračima zbog toga nije ništa manje zabrinjavajući.
Grčka - Zlatna zora
Zlatna zora je jedna u nizu ekstremnih stranaka u Europi koje su godinama čamile na marginama politike da bi s ekonomskom, a kasnije i migrantskom krizom najednom postali ozbiljan faktor na političkoj sceni. Ova otvoreno neofašistička stranka osnovna je 1980. godine, a u grčki parlament prvi su puta ušli 2012. godine kada su s 18 mjesta postali treća najveća stranka. Izvjestitelj Vijeća Europe nazvao ih je "neo-nacistima", a njihovi članovi poznati su po ekstremnim anti-imigracijskim stavovima, zagovaranju obrambene suradnje s Rusijom te napuštanje eura.
U rujnu 2013. godine uhićen je niz prominentnih članova stranke, među njima i predsjednik Nikos Michaloliakos pod optužbom da su osnovali kriminalnu organizaciju. Neki od njih su optuženi i za ubojstvo. Iako su tijekom migrantske krize ispočetka bili začuđujuće tihi, u zadnjim tjednima počeli su marširati pokraj izbjegličkih kampova. I dalje drže 18 mjesta u parlamentu, a pobjeda Trumpa na američkim izborima ih je posebno razveselila.
Mađarska - Jobbik
Mađarska se nalazi u bizarnoj situaciji. Tamo vlast čvrsto drži autokratski raspoloženi Viktor Orban i njegov stranka Fides, poznati po euroskepticizmu i još više žestokoj anti-imigrantskoj politici zbog koje su često u probleme dolazili i njihovi susjedi poput Srbije i Hrvatske. No, oni su umjereni naspram neofašističkog Jobbika koji je 2014. godine osvojio 20 posto glasova na izborima. U svojim stavovima zalažu se za referendum o EU i šire priče o "dominaciji cionističkoj Izraela nad Mađarskom i cijelim svijetom". Osim Židova, mrze i napadaju i LGBT osobe te su čak tražili da se homoseksualnost kažnjava s 8 godina zatvora.
Njihov čelnik Gabor Vona najavio je da će iz vodstva stranke izbaciti pola ljudi, što se nekima čini kao početak obračunavanja s najekstremnijim elementima u stranci prije izbora 2018. godine, nešto kao što je Marine Le Pen učinila sa FN-om. Nama je zanimljivo, to jest uznemirujuće, da Jobbik i dalje smatra da Međimurje pripada Mađarskoj.
Švedska - Švedski demokrati
Švedska naizgled nije država koju bi se očekivalo na ovom popisu, no tamošnja je izrazito desna Švedska demokratska stranka 2014. ušla u parlament gdje drži 49 od 349 mjesta. Korijeni stranke su u rasističkim pokretima koji zagovaraju bijelu nadmoć, čega se sadašnje vodstvo javno odreklo. Pozivaju na drastično ograničenje imigracije i traže referendum o članstvu u EU, a prema zadnjim anketama su druga stranka po snazi u Švedskoj s 21.5 posto potpore birača. U usporedbi s nekim od gore navedenih stranka, kao npr. Jobbikom, doimaju se ipak blažih stavova.
Austrija - Slobodarska stranka
Slobodarska stranka već se duže vremena nalazi na austrijskoj političkoj sceni, još otkad je njome vladao pokojni Jörg Haider. U žižu javnosti vratili su se ove godine kad je njihov predsjednički kandidat Norbert Hoffer za dlaku izgubio izbore od Alexandera Von Ballena. No, Hoffer se žalio na rezultat i mnoge nepravilnosti tijekom izbora, zbog čega je najviši austrijski sud odlučio da će se oni ponoviti 4. prosinca ove godine. Tijekom kampanje Hoffer je zagovarao limitiranje beneficija imigrantima, jačanje vojske i zapošljavanje Austrijanaca prije osoba drugih nacionalnosti. U parlamentu Austrije Slobodarska stranka drži 40 od 183 mjesta.
Slovačka - Stranka naša Slovačka
Stranka našla Slovačka protivi se imigraciji ("i jedan migrant je previše" - rekao je njihov vođa Marian Kotleba), ne vole Rome, NATO smatraju kriminalnom organizacijom, a žele napustiti EU i eurozonu. S nostalgijom se sjećaju nacističke marionete, katoličkog svećenika Jozefa Tisa koji je upravljao Slovačkom tijekom Drugog svjetskog rata i desetke tiusća Židova poslao u koncentracijske logore. U parlamentu imaju 14 od 150 mjesta.
