Kardinal George Pell, u Vatikanu inkvizitor financijskih rasipanja i malverzacija, istodobno je na suprotnoj strani svijeta sam pred svojevrsnom inkvizicijom: pred australskim Kraljevskim povjerenstvom rešetaju ga zbog svećeničkih pedofilskih zločina, doduše ne kao osobnog krivca, ali jamačno kao sada najistaknutijeg pripadnika hijerarhije koja se ukaljala zataškavanjem zločina.
U pretežno anglikanskoj kraljevini katolik je a priori meta, a uz to je povod sam po sebi strašan. Pell je počeo svećeničku službu kao kapelan u Ballaratu, nedaleko od Melbournea, bio je tajnik Ronalda Mulkearnsa, nadbiskupa u Melbourneu, kasnije je i sam bio nadbiskup u toj arhidijecezi, pa u Sydneyju, a sada je kardinal prefekt Tajništva za ekonomiju Svete Stolice, treći čovjek u katoličkoj administraciji (nakon Pape i njegova kardinala državnog tajnika), a četvrti u ukupnoj hijerarhiji (ako damo prednost kardinalu prefektu Kongregacije za nauk vjere, kao ipak bitnije materije za vjersku organizaciju).
Pell je zbog zdravstvenih razloga odbio otići u Australiju, u Ballarat, na ispitivanje. Priložio je liječničko uvjerenje da bi mu putovanje avionom bilo opasno zbog hipertenzije i kardiopatije. Stoga odgovara videolinkom, iz Rima. S obzirom na vremensku razliku, prvo od tri ili četiri ročišta je završilo u ponedjeljak u 2 ujutro po našem vremenu. Kardinal sjedi u Hotelu Quirinale. Ondje je i grupa od petnaestak žrtava svećenikâ pedofila iz Ballarata, koji su prikupili 40.000 australskih dolara dobrovoljnih priloga da bi došli u Rim i u istom hotelu pribivali ispitivanju. “Hoćemo ga gledati u oči”, rekli su. Peter Saunders, jedan od stradalih, povukao se privremeno iz papinskog povjerenstva za žrtve pedofilskih zločina. On je Pella već osudio: “Ruga se Povjerenstvu, Papi i žrtvama, morao bi se odreći dužnosti”.
Pellov iskaz je jasan i porazan.
Katolička crkva je, kaže kardinal Pell, “počinila goleme greške, ali se trudi nadoknaditi. Izazvala je tešku štetu na mnogim mjestima, razočarala je vjernike”.
Njegova je taktika bila jasna već iz prvih riječi: “Nisam ovdje da bih branio neobranjivo”. On je ponovio ono što je već opće poznato: da je Katolička crkva, i u Australiji, bila sklona prihvatiti zdravo za gotovo demantije svećenika prijavljenih za napastovanje malodobnika, jer ju je instinkt, kaže Pell, navodio da “štiti od sramote instituciju, crkvenu zajednicu”.
Australski biskupi, pak, kažu da je Pell bio među prvima koji su otvorili pitanje pedofilije, dakle da je baš on prekinuo praksu zataškavanja.
On tvrdi da, dok je bio kapelan, nije znao da njegov župnik održava odnose s dječacima. Prije desetak dana ga je jedan list u Australiji optužio da je baš on, Pell, silovao nekog dječaka na Phillip Islandu, pozivajući se na izvijest policije u državi Victoriji. Ispostavlja se da je taj slučaj javan već 15 godina i da je Southwellovo povjerenstvo, neovisno o Katoličkoj crkvi, još 2002 zaključilo da ta optužba protiv Pella ne stoji.
Kraljevsko povjerenstvo ga ne tretira kao krivca, što ne znači da neće. Ispitivanje je oštro. I javno.