WASHINGTON - Po prvi puta nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ministarstvo obrane Sjedinjenih Američkih Država obnavlja svoje planove za oružani sukob s Rusijom, doznaje ugledni časopis Foreign Policy.
Pripremni planovi za sukob s Rusijom zapostavljeni su nakon 1991. godine, kada Rusija više nije izgledala kao prijetnja NATO paktu. U godinama koje su uslijedile, Rusija je sve više i surađivala s Amerikom, dok su bivše države Varšavskog pakta pristupale NATO-u, te Pentagon nije vidio potrebu za ažuriranje svojih planova za sukob s Rusijom.
No, nakon ruskog pripajanja Krima i okupacije istočne Ukrajine, SAD je shvatio da je budući sukob s Ruskim snagama sasvim moguć.
- S obzirom na sigurnosno okruženje, gledajući Ruske akcije, postalo je očito da moramo osvježiti planove koje imamo za odgovor u slučaju potencijalne agresije na bilo kojeg NATO saveznika, izjavio je za FP jedan viši dužnosnik Ministarstva obrane.
Baltik najvjerojatnija meta
Novi planovi imaju dva smjera. Jedan se fokusira na to što Sjedinjene Države mogu učiniti ukoliko Rusija napadne jednu od zemalja članica NATO pakta, a drugi na mogućnosti američke akcije izvan zemalja NATO-a. Oba seta planova fokusiraju se na baltičku regiju, što Pentagon smatra najizglednijim scenarijom nove ruske agresije.
Vojni analitičari manju pažnju pridaju klasičnom ratovanju, i fokusiraju se na hibridne taktike koje Rusija koristi na Krimu i u istočnoj Ukrajini: vojnike bez oznaka - 'male zelene', namještene prosvjede i cyber-ratovanje.
Nakon urušavanja Sovjetskog Saveza, Rusija je postajala sve povezanija s NATO paktom. Moskva se pridružila programu ‘partnerstvo za mir’ u 1994. godini. U svibnju 1997. Rusija je s NATO-om potpisala detaljni sporazum o uzajamnoj suradnji: zajedničke vojne vježbe, redovne konzultacije, čak i otvaranje NATO tranzitne točke u Rusiji za vojnu opremu koja se prevozila u Afganistan.
Nakon rata između Rusije i Gruzije 2008. godine, NATO je ažurirao svoje planove vezane uz moguće ruske akcije, no Pentagon nije. Stav američkih analitičara u to vrijeme bio je da je Mikheil Saakashvili, tadašnji gruzijski predsjednik, isprovocirao Ruse, te da je Putinov odgovor bio izolirani slučaj.
Svi su mislili da Rusija ne predstavlja nikakvu prijetnju. Došlo je do komplikacija, i Rusija je ušla u Gruziju. - Nitko nije očekivao da će se nešto takvo ponovno dogoditi, rekla je Julie Smith, donedavno savjetnica potpredsjednika za domovinsku sigurnost.
Administracija predsjednika Baracka Obame nastavila je s poboljšavanjem odnosa s Rusijom, s kojom su surađivali na nuklearnom razoružavanju i svemirskim letovima. Bilo je par trenutaka gdje je došlo do zapinjanja, no Rusija nije bila niti prijetnja niti prioritet. - Katkad je bila prava gnjavaža, no nikad prijetnja, rekao je jedan bivši visoko rangirani diplomat.
Invazija 'malih zelenih'
Tek u travnju 2014., Putin je šokirao Pentagon i Bijelu kuću slanjem svojih ‘malih zelenih’ na Krim i u istočnu Ukrajinu.
- Nismo imali plan za to, jer nismo mislili da će Rusija mijenjati granice Europe. Krim je bio iznenađenje, rekao je David Ochmanek, tadašnji pomoćnik ministra obrane za razvoj snaga.
U lipnju 2014. godine, američko ratno zrakoplovstvo zamolilo je Ochmaneka za mišljenje o Ruskom susjedstvu. U isto vrijeme, kopnena vojska zamolila je jednog njegovog kolegu sa instituta Rand, i zajedno su proveli vježbu ‘ploča stola’, vrstu ratne igre između dva tima: crveni (Rusija) i plavi (NATO).
Scenarij je bio sličan onome koji se odvio na Krimu i u istočnoj Ukrajini: rastući politički pritisak Rusije na Estoniju i Latviju (dvije članice NATO pakta u kojima obitava veći postotak ruske manjine), nakon kojeg slijedi pojava provokatora, prosvjeda i zauzimanje državnih institucija.
- Naše pitanje je bilo: Može li NATO obraniti te zemlje? - sjeća se Ochmanek.
Rezultati su bili poražavajući. Čak i kada bi sve NATO-ve postrojbe iz Europe bile poslane na Baltik, čak i kada bi SAD mobilizirale 82. padobransku diviziju, Ruske trupe bi još uvijek bile dvostruko brojnije.
- Nemamo dovoljno vojske u Europi. Također, ostaje činjenica da Rusi imaju najbolje projektile zemlja-zrak na svijetu, i ne boje se koristiti tešku artiljeriju, zaključio je Ochmanek.
Nakon osam sati isprobavanja različitih scenarija, zaključak je bio depresivan: ‘Ne bi mogli obraniti Baltik.’
Drugi dan pokušali su ponovno, uz pretpostavku da je NATO počeo poboljšavati svoju raspodjelu snaga u Europi. Rezultat je bio malo pozitivniji, ali ne mnogo.
- Mogli bi obraniti glavne gradove, možemo Rusiju suočiti s problemima, i možemo spriječiti berzo osvajanje, ali dinamika ostaje ista.
Ruska doktrina spominje nuklearno oružje
Dvodnevnu vježbu Ochmanek je ponovio osam puta, s djelatnim vojnim osobljem. - Odigrali smo je 16 puta s osam različitih timova. Svaki put s istim rezultatom.
Visoki dužnosnik ministarstva obrane tvrdi da je Ochmanekova analiza uzeta u obzir. - Na kraju priče, ne sumnjam da će NATO pobijediti i da ćemo povratiti teritorij bilo koje NATO članice, rekao je. - Ne mogu jamčiti da će biti lako ili bez rizika. Moj posao je pobrinuti se da smanjimo taj rizik.
Foreign Policy naglašava kako trenutno, Pentagon nema niti jedan scenarij u kojem Rusija ne bi prvo zgrabila dio baltičkog teritorija. Sadašnji cilj je obeshrabrivanje - SAD šalje desetke tenkova, oklopnih vozila i haubica na Baltik i u Istočnu Europu. Ako taj cilj propadne, sljedeći je mukotrpno oslobađanje NATO teritorija.
Pentagon danas razmatra i razne hibridne scenarije, čak i nuklearni.
- Ako pogledate objavljenu rusku doktrinu, vjerujem da ljudi razmišljaju o korištenju taktičkog nuklearnog oružja na način na koji se nije razmišljalo godinama, rekao je visoki dužnosnik.
- Njihova doktrina jasno ga spominje, i bilo bi neodgovorno ne razmisliti o tome.
Žele prijateljstvo s Putinom
Mnogi ljudi u Pentagonu jako su nezadovoljni planovima za sukob s Putinom. Bili su sretni kada su surađivali s njim, i osjećaju da je Rusija samo skretanje pozornosti s prave prijetnje - Kine.
- Voljeli bi biti partneri s Rusijom. To je put koji nam je draži - koristi nama, koristi Rusiji, i koristi ostatku svijeta, rekao je visoki dužnosnik.
- No, kao Ministarstvo obrane, nismo plaćeni da gledamo svijet kroz ružičaste naočale, stoga moramo biti spremni u slučaju da smo u krivu po pitanju Rusije, i imati plan što činiti ako Rusija postane izravni protivnik, rekao je.