RIM - Ettore Gotti Tedeschi i Paolo Cipriani, predsjednik odnosno generalni direktor vatikanskog novčarskog zavoda IOR (Zavod za religijska djela), sazvani su u srijedu u rimsko tužilaštvo na saslušanje, pošto je dva dana ranije to tužilaštvo zaplijenilo 23 milijuna eura koje je IOR htio poslati dijelom u banku JP Morgan u Frankfurtu, a dijelom u talijansku Bancu del Fucino.
Za čiji to račun radi
IOR (koga obično zovu “vatikanskom bankom”) nije naveo za čiji račun provodi te operacije i samim time je pao pod udar zakona kojim se sprečava “pranje” novca.
To je prva istraga nad IOR-om otkako je Vrhovni kasacijski sud u Italiji presudio da Italija ima pravo istraživati poslovanje te ustanove, sa sjedištem na vatikanskom teritoriju. Nadležnost Italije bi i bez toga bila neosporna, jer je riječ o novcu koji je IOR uputio s računa koji drži u rimskoj podružnici milanske banke Credito Artigiano (koju kontrolira Credito Valtellinese). Pokretanje istrage izazvalo je šok u Vatikanu, iako se o “pranju” novca kroz IOR već pisalo u talijanskim novinama, osobito u rimskom Espressu, što znači da je i u Italiji tužilaštvo debelo kaskalo za glasilima.
Neobjašnjivo je zašto je IOR insistirao na tim operacijama, unatoč prašini koja se digla i unatoč upozorenjima iz same talijanske banke. Credito Artigiano - čiji predsjednik Giovanni De Censi sjedi u IOR-ovu Upravnom odboru - blokirao je taj IOR-ov račun još sredinom travnja, o čemu je uredno izvijestio i IOR i Nadzornu službu emisijske Banke Italije.
IOR je imao 90 dana vremena da udovolji zakonskim zahtjevima i obavijesti u čije ime provodi operacije. Ne samo da to nije učinio, nego je 6. rujna insistirao da se operacija obavi. Na upozorenje talijanske banke da to nije dopustivo po talijanskim zakonima, IOR je ultimativno zahtijevao realizaciju, tvrdeći da Credito Artigiano nema zakonske osnove da ospori operaciju. Credito Artigiano je aktivirao operaciju i obavijestio Banku Italije, koja je blokirala račun i proslijedila slučaj tužilaštvu.
IOR puno riskirao
Sada je još zanimljivije: tko je naručitelj tih operacija, da je IOR radije riskirao novu sramotu nego neposlušnost?
IOR je pod još jednom talijanskom istragom, zbog Unicreditova depozita od 60 milijuna eura koji su, tvrdi tužilaštvo, talijanski klijenti koristili za nedovoljno jasne operacije. Ettore Gotti Tedeschi, profesr financijske etike, bankar i istaknut član Opusa Dei, koji je prije manje od godine dana prešao u IOR iz španjolske Santanderske banke - izražava “čuđenje i gnušanje”, prijeti ostavkom i tvrdi da bi blokiranje, da je izvedeno samo nekoliko dana ranije, “spriječilo isplatu plaća u važnoj bolnici”, naime u rimskoj pedijatrijskoj klinici Bambin Gesů koja je u vlasništvu Katoličke crkve.
To je pak izazvalo zgražanje s druge strane: zar je za dječju kliniku potrebno skrivati nalogodavca?; ili se pak nalogodavca skriva iza dječje klinike kao virtualnog taoca? Nakon niza skandala u koje je bio upleten IOR percepcija te kuće se posljednjih godina promijenila - ali sada torinska La Stampa bez ikakva obzira tvrdi da je to bila kozmetika, da se mijenjala vanjština kako se ne bi mijenjala bit, po obrascu one cinične rečenice u ujedinjenju Italije iz Tomasijeva “Geparda”.
Novac i Raj
Da sve bude neugodnije, nad IOR-ovim radom bdi Nadzorni odbor kojemu je na čelu kardinal državni tajnik Tarcisio Bertone, drugi čovjek vatikanske administracije, jer nad njim je samo Papa. Osservatore Romano, oficiozni vatikanski dnevnik, na vidnom mjestu objavljuje da je Bertone napisao predgovor novoj Gottijevoj (i Camillerijevoj) knjizi “Novac i Raj”, što je jasna poruka da je Bertone čvrsto uz Gottija. Skandal prijeti da Papinu desnu ruku prikaže ili kao sukrivca za “pranje” novca ili kao nekompetentnoga, koji operacije nadzire ne pazeći, kao da je ministar Šuker (a ta analogija vodi dalje, jer Šuker tvrdi da nije pazio ono što je određivao šef).
Ima neugodnosti
Upravo na to smjera Gotti Tedeschi: “Udaraju mene da bi pogodili Papu”, citira njegove riječi rimska la Repubblica.
Moguće je, naravno, da je zaista riječ o operacijama koje IOR obavlja za IOR-ov račun. Zašto to onda tvrdoglavo kriti mjesecima? Ili je period od travnja dosad trebao za prepravljanje dokumentacije? Pitanja su brojna, a nijedno nije ugodno.
Crna povijest financija Katoličke crkve
RIM - Vatikanski Zavod za religijska djela (IOR) našao se pod vodstvom nadbiskupa Paula Casimira Marcinkusa (1971-1989) upleten istodobno u nekoliko mračnih financijskih skandala, povezanih s desničarskim terorizmom, urotama i mafijaškim kriminalom. Neki protagonisti tih skandala likvidirani su tako da nije ostalo traga ubojicama, a preživjeli su bili itekako dobro upozoreni da drže jezik za zubima i nije im padalo na pamet o svemu tome kasnije govoriti.
IOR je dao garanciju Ambrozijanskoj banci Roberta Calvija u čijem krahu su 1981 “nestale” 1,3 milijarde dolara, Calvi je 1982 nađen obješen ispod londonskog Mosta crnih fratara, a financijer koji ih je povezao, Michele Sindona, otrovan je 1986 u izoliranoj ćeliji najčuvanijega talijanskog zatvora. Marcinkus je ušao u akciju da bi Vatikan financirao antikomunizam u Latinskoj Americi, a zaradila je Cosa nostra. I Licio Gelli (veliki meštar paramasonske lože P-2, siva eminencija Sindone i Calvija, fašistički specijalac pa američki špijun).
Kroz IOR je potkraj osamdesetih “oprano” golemo mito - 150 milijardi lira (75 milijuna eura) u aferi Enimont (spajanje državnog Enija i privatnog Montecatinija Edisona). ( I. B.)
Od Lava XIII. do Benedikta XVI. kroz more afera
- 1942 Lav XIII. osniva Povjerenstvo za nabožna djela
- 1942 Poslije Lateranskih ugovora Pio XI. ga preimenuje u Upravu za religijska djela, unutra smješta odštete dobivene od Italije, a za ravnatelja imenuje Bernardina Nogaru, bankara
- 1942 Pio XII., sin bankara, reorganizira Upravu u IOR; Italija oslobađa IOR od dažbina
- 1969 Modernizaciju IOR-a Pavao VI. povjerava Privatnoj financijskoj banci Michelea Sindone u kojoj IOR ima 25 posto vlasništva
- 1971 IOR preuzima Marcinkus
- 1978 Banka Italije otvara istragu o tajnim operacijama Ambrozijanske banke
- 1981 Otkrivena pisma nadbiskupa Marcinkusa Calviju iz kojih je razvidna uloga IOR-a u krahu Ambrozijanske banke (1,3 milijarde dolara)
- 1982 Calvi ubijen i mrtav obješen pod londonski Most crnih fratara
- 1986 Sindona otrovan u zatvorskoj ćeliji kavom s cijankalijem
- 1987 Marcinkus pod talijanskom istragom, Vatikan ga ne izručuje
- 1987 IOR pod istragom zbog “pranja” novca Cose nostre u režiji lože P2 (šef Licio Gelli, među članovima Silvio Berlusconi i Fabrizio Cicchitto)
- 1988 Kroz IOR provučeno mito u aferi Enimont (75 milijuna eura)
- 1989 Marcinkus maknut iz IOR-a po otjeran u USA, Ivan Pavao II. na čelo IOR-a postavio Angela Caloiu
- 2008 IOR posjeduje 5 milijardi eura, 44.000 tekućih računa, daje 4-12 posto kamata, bez poreza
- 2009 Caloia maknut, doveden Gotti Tedeschi (Opus Dei)