Paul Manafort, bivši šef predizborne kampanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, prekršio je uvjete na temelju kojih mu je određena jamčevina te će suđenje dočekati u zatvoru.
Robert Mueller, posebni istražitelj tzv. ruske veze (potencijalnog dosluha ljudi iz Trumpove kampanje s ruskim elementima s ciljem utjecanja na ishod američkih izbora) tereti Manaforta da je pokušao utjecati na potencijalne svjedoke uoči suđenja. U te je svrhe u razdoblju od veljače do travnja navodno koristio šifrirane mobilne aplikacije, prvenstveno vezano uz sudski postupak u rujnu koji se tiče njegova nezakonita lobiranja koje je provodio u ime bivše proruske ukrajinske vlade i u sklopu kojeg je navodno oprao više od 30 milijuna dolara. Onaj za poreznu prijevaru kreće idućeg mjeseca. Nijedan od ta dva postupka nisu sami po sebi vezani uz tzv. rusku vezu, iako neki smatraju da ih Mueller koristi kako bi ga “slomio”.
Sutkinja Amy Berman Jackson ustvrdila je da je Manafort zloupotrijebio dano mu povjerenje. “Ovo nije srednja škola. Ne mogu mu oduzeti mobitel. Ako mu kažem da ne nazove 56 svjedoka, hoće li nazvati 57.?”, navodno je rekla. Manafortu, proglase li ga krivim potencijalno slijede godine iza rešetaka.
Na američkoj i inozemnoj političkoj sceni, uvijek potežući konce iza kulisa, Manafort je bio desetljećima, no njegov konačni pad počeo je u ožujku 2016., kada je postao šef kampanje Donalda Trumpa. Ignorirao je savjete prijatelja, koji su znali kako je godinama igrao po svojim vlastitim pravilima, uvijek na rubu zakona i morala - s obzirom na sve u čemu si sve imao prste, kloni se svjetla reflektora.
S Trumpom to je, kao što se zna, nemoguće. Put do Trumpa bio je uzrokovan idućim razlozima.
Problemi
Manafort je, prema pisanju The Atlantica, godinu dana ranije, u proljeće 2015., proživljavao najveću krizu u svom životu, emocionalni slom zbog kojeg je čak završio u klinici te čak spominjao samoubojstvo. Kao prvo, njegova zlatna koka i najveći projekt u životu - Ukrajina - raspao se u revoluciji, a i nije dobro sakrivao ljubavničke izlete. Ljubavnica, kojoj je plaćao stan i kuću i dao karticu na korištenje, nije skrivala skupocjene obroke i luksuz u kojem se utapala, pa je obitelj sve doznala. Zbog nedostatka novaca, čak je i svadba njegove kćeri odjednom postala upitna. Naime, novci koje je nagomilao u poreznim oazama bili su izvan dohvata. FBI je, naime, nekoliko mjeseci nakon pada njegova klijenta i prijatelja ukrajinskog predsjednika Janukoviča počeo njuškati i po njegovim računima. U isto vrijeme, ganjao ga je ruski oligarh Oleg Deripaska i tražio objašnjenje što se dogodilo s njegovih 18,9 milijuna dolara koje je investirao u njegovo ime.
No, Manafortova je priča, prema pisanju The Atlantica, počela još davno. Još kao mladić je počeo mijenjati obličje tada nerazvijene lobističko-konzultantske scene u Americi. Bio je prvi koji je ujedinio to dvoje. Imao je dvije tvrtke, za lobiranje i savjetovanje, no dijelile su ured i izvore financiranja. Jedna je vodila kampanje, druga lobirala ljude koje je prva dovela na vlast. Napravio je revoluciju, no s vremenom mu je domaće tržište, kako se krcalo lobistima, postalo skučeno. Pronašao je novu mutnu vodu u kojoj će zaplivati - inozemno lobiranje. Posao se dobrano zahuktao kada su im 1985. klijenti postali Filipini. Tamošnji predsjednik Ferdinand Marcos je trebao privid legitimnosti. Manafort je dobio posao, a Marcosova žena Imelda mu je osobno dala prvu uplatu od 60.000 dolara. Manafort i suradnici su orkestrirali i “preobrazbu” angolskog vođe gerile Jonasa Savimbija. Pretvorili su ga u privid uljudnosti i intelekta. Kad je ovaj konačno krenuo u turneju po SAD-u, bio je prikazivan kao borac za slobodu, lingvist, pjesnik, političar ratnik, “jedan od malobrojnih autentičnih heroja”.
Do kraja 1980-ih, Manafort je stekao novog prijatelja iz inozemstva, preprodavača oružja iz Libanona Abdula Rahmana Al Assira. On će mu, govorio je Manafort, pomoći povezati ga s klijentima diljem svijeta. Do 1990-ih dvojac je već dogovarao velike poslove i razvio prijateljski odnos.
Rudnik zlata
“Paul je postao svjestan razlike između toga da zaradiš 300.000 dolara i pet milijuna. Otkrio je jug Francuske. Al Assir mu je pokazao kako se živi takav život.” Manafort se počeo mijenjati. Njegovi su partneri u tvrtki primijetili razliku. Stalno je bio u inozemstvu, u poslovima za koje oni nisu imali pojma i, čini se, opravdano sumnjali da zarađuje za sebe. Kupovao je kuću za kućom, a da ih ne bi ni pogledao. Manijakalno je trošio, ali se i manijakalno zaduživao. A to je sve tražilo i sve viši priljev novaca. U postsovjetskom razdoblju će ga pronaći u ruskim oligarsima i osobama bliskima Kremlju.
“Skrasio se” u Ukrajini, kao guru koji je Janukoviča vratio u život. Naučio ga je kako da se odijeva i češlja (po uzoru na sebe), kako da se smije i govori te usmjerio njegovu stranku da se svaki tjedan bave samo jednom temom, primjerice problemima umirovljenika. To, piše The Atlantic, nisu bile sofisticirane tehnike, no u Ukrajini su bile novost. Manafort je praktički doveo Janukoviča na vlast i zbog toga dobio velik utjecaj i poštovanje.
“Paul bi tražio velik novac, Janukovič bi to odobrio i onda bi njegov šef kabineta išao oligarsima i tražio da uskoče: ‘Hej, trebaš platiti milijun’. Žalili bi se, ali Janukovič je tražio, pa bi platili”, tvrde upućeni.
Kad je Janukovič postao predsjednik 2010., Manafort je dobio sve privilegije i Ukrajina je za njega postala rudnik zlata, koji je crpio dok sve nije eksplodiralo. Slizao se i s Deripaskom, no kad je ovog pojela financijska kriza, zaradio si je neprijatelja. U vrijeme osobnih kriza inače bi sjeo na avion i vratio se kad se sve smiri, tvrde prijatelji. No, jedno je, dodaju, bježati od novinara, a drugo od Deripaske. “Zaista trebam do Trumpa”, rekao je Trumpovu prijatelju Tomu Barracku. Tada je bio već izašao iz klinike, a Trumpova improvizirana kampanja bila je idealna. Znao je kako se predstaviti Trumpu - kao autsajder te netko tko ne treba njegov novac jer ima svoj. Ciljao je na blagodati budućeg utjecaja. No, sudeći po svemu, ovaj se put preračunao.