Imala je samo 13 godina kad se pridružila pobunjenicima FARC-a (Revolucionarnim kolumbijskim vojnim snagama), koji od šezdesetih godina prošlog stoljeća u ruralnim područjima Kolumbije vode rat protiv vlasti.
Pobjegla je od nasilnog starijeg brata, koji ju je mlatio kad god bi mislio da je neposlušna. Odrasla je s majkom, bratom i dvije mlađe sestre u jednom siromašnom selu. Nakon još jednih batina pobjegla je u susjedno selo. Tamo joj je ljubazan stariji čovjek, pod imenom Paco, obećao sigurnost i zabavu ako ode s njim do “la fince”, odnosno farme, što je bio naziv za pobunjeničku bazu. Dva tjedna od dolaska shvatila je da odatle više nema izlaza.
Privučene obećanjima
Američki časopis Foreign Affairs objavio je priču o “Ateni”, atraktivnoj 29-godišnjakinji koja je bila u FARC -u od 1997. do 2005. kad je uspjela pobjeći. Procjenjuje se da žene čine između 30 i 40 posto pripadnika FARC-a. Većinom su tu dospjele iz sličnih razloga kao i Atena. Dječake FARC privlači obećanjima da će dobiti motocikl ili mobitel, Ateni je trebalo izbavljenje iz obiteljskog pakla.
Kad je shvatila da nema povratka, Atena se nije previše brinula: znala je da je majka ne bi zaštitila od bratovih batina, a ovdje je, uostalom, dobila svoj prvi sladoled. Posebno je privlačno zvučalo to što se FARC predstavljao kao velika obitelj. Od 1997. do 2001., u prvoj polovici Atenina revolucionarnog staža, FARC je bio u prednosti, koristeći slabost regularne vojske. Čitavi gradovi bili su izvan dohvata zakona. No dolaskom novog milenija sve se mijenja, jer SAD odobravaju 1,6 milijardi dolara pomoći Kolumbiji, što uključuje i pomoć za borbu protiv pobunjenika. Kad su im početkom 2002. Amerikanci dali helikoptere, vladine snage dobile su nenadmašnu prednost nad pobunjenicima.
Seksualni prohtjevi
Usprkos obećanjima, Atenin život s revolucionarima nije bio bajan. Većinu žena FARC je koristio za zadovoljavanje seksualnih prohtjeva svojih muških boraca, jer je preriskantno bilo dopustiti im da odlaze u gradove tražeći seks. Tek nakon tri godine Atenin zapovjednik shvatio je da bi im njezin intelekt i komunikacijske vještine mogli biti puno korisniji. “Pridružila si nam se kako bi postala revolucionar. Ako želiš biti prostitutka, zašto se ne vratiš u svoje selo? Barem će ti plaćati za to”, rekao joj je zapovjednik. Tako je 2000., kad je već imala 16 godina, Atena postavljena za političkog komesara, odnosno za svojevrsnog PR menadžera FARC-a. Brinula je o odnosima s javnošću i lokalnim stanovništvom, o kreiranju letaka i pokretanju radioemisija.
Bijeg u zoru
Samo se nekoliko žena uspjelo popeti do te razine u FARC-u. Ali onda je ostala u drugom stanju.
Mlada Kolumbijka tada je doživjela šok: kad je bila u šestom mjesecu trudnoće, priučeni doktor natjerao ju je na prijevremeni porođaj. Dječak je rođen živ, ali je uskoro umro. “To je bilo ubojstvo”, ispričala je novinaru, sva u suzama. Foreign Affairs prenosi da i druge bivše pripadnice FARC-a iznose iste priče o prisilnim pobačajima. Atena nakon tog više nije mogla sudjelovati u borbama, jer bi svakog neprijatelja gledala kao nečijeg sina. Nije bilo povratka na staro, bol nije prolazila. Kad ju je jedna suborkinja zamolila da zajedno pobjegnu, nije mogla odbiti. Ta je žena ostala trudna sa zapovjednikom i odlučila je pobjeći kako bi zaštitila dijete.
Prije zore sredinom kolovoza 2005. pobjegle su iz baze. Razdvojile su se kako bi ih teže pronašli. Nakon tri dana trčanja kroz prašumu dokopala se grada. Poslali su je u sigurnu kuću, kao jednu od pobunjenika koji su odustali od borbe. Atena je u međuvremenu završila studij, udala se i rodila sina.