Turska politika prema Siriji, svojoj susjedi, izuzetno je kompleksna. Dvije zemlje naprosto nisu bile dobre susjede: Ankara je uvijek prema Damasku gledala kao prema stvaratelju problema u regiji, dok su Sirijci na vlasti (dakle otac i sin al-Asad, Hafez i Bašar) Tursku vidjeli kao nearapsku zemlju čiji sekularizam dovodi u pitanje njihov (u Turskoj postoji demokracija koje u Siriji nije bilo), pri čemu ne treba zaboraviti da su Asadi alaviti, dakle islamska denominacija bliska šijitima. A Turci su suniti - i članica NATO-a koja ima sporazum s EU. Onda je Sirija jedno vrijeme čuvala turskog “neprijatelja broj 1”, kurdskog lidera Abdulaha Öcalana, što je dodatno pokvarilo odnose.
I onda se sve to smirlilo, Öcalan je uhićen u Keniji 1999., da bi sedam godina nakon toga novi turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu, sada premijer, uspostavio politiku “dobrih odnosa sa svim susjedima”.
Utjecaj u Siriji
No, ona se spektakularno raspala odmah nakon početka Arapskog proljeća: Turska je podržavala Muslimansko bratstvo u Egiptu i regiji, što je dovelo do sukoba s novom vladom u Egiptu na čijem je čelu general al-Sisi. U Siriji je Ankara stala na stranu prosvjednika, zalažući se na sve načine za pad Bašara al-Asada, oftalmologa školovanog u Londonu koji se, pak, održao uz pomoć šijita iz Irana, Iraka i Libanona, te Rusije koja je čuvala svog tada jedinog saveznika na Bliskom istoku. No, problem je bio u tome što Turska nije mogla naći zajednički jezik s drugim sunitskim zemljama i zbog podrške Muslimanskom bratstvu - sada se, pak, i to pomalo mijenja, pa je čak i Saudijska Arabija sklonija Bratstvu. Ali, problemi su ostali, a svode se i dalje na ono ključno - tko će u Siriji imati snažniji utjecaj kad se sukobi smire.
Turska je od prvih dana sukoba u Siriji odmah čvrsto stala na stranu pobunjenika, sunitskih skupina, koje je redovito okupljala na sastancima u Istanbulu, bila njihov zagovaratelj na Zapadu i tvrdila kako im se mora pružiti pomoć. No, ključni je problem bio u tome što je vlada u Ankari - iako će to demantirati svi njezini predstavnici - jedno vrijeme bila zagovornik i pomagatelj svih sunitskih borbenih skupina, koliko god radikalne bile. Turski su mediji, i to ne oni za koje je vlada sadašnjeg predsjednika Erdogana tvrdila da su bliski njegovu protivniku, propovjedniku Fethulahu Gülenu, objavljivali kako se iz Turske bez problema prelazi u Siriju samo ako se ide ratovati u skupine kojima je protivnik Bašar al-Asad, još uvijek formalni predsjednik.
Turska je bila put za ulazak u brojne umjerene pobunjeničke skupine, koje nije uspjela staviti pod jednu kapu te je i dalje veliko pitanje u kojoj mjeri te snage mogu biti relevantan politički sugovornik. Ali i za one koji su svoje živote htjeli staviti u službu Fronta al-Nusra, bliskog terorističkoj skupini al-Qa’ida i, što je danas apsolutno najvažnije, skupini tzv. Islamske države čiji je arapski akronim Daesh.
Dnevna zarada
Taj je proces doveo, kako navode turski mediji, do formiranja znatnog broja ćelija Daesha u Turskoj koji se okrivljuje za posljednje krvave terorističke napade u toj zemlji. Osim toga, preko Turske je tekao velik dio prometa nafte s polja koja pod svojom kontrolom drži Daesh u Iraku i Siriji. Dnevna se prodaja neko vrijeme procjenjivala na oko tri milijuna dolara, a nafta je putovala cisternama, ali i drugim bitno primitivnijim sredstvima - no i dalje unosnim. Nakon posljednjih napada na naftna polja i infrastrukturu, koje su izvele snage međunarodne koalicije, procjenjuje se da Daesh dnevno od prodaje nafte zaradi oko milijun dolara te da dio nafte i dalje putuje preko Turske.
Lavrov: Rušenje aviona izgleda poput planirane provokacije, podupiremo ideju o zatvaranju granice između Turske i Sirije
Ankara, pak, posebno negativno gleda na zbivanja na sjeveru Sirije gdje se formira pandan iračkoj kurdskoj lokalnoj vladi - borba za obranu Kobanea prije nešto više od godinu dana bila je najbolji primjer s jedne strane spremnosti vlade u Ankari da pruži utočište izbjeglima, a s druge da ne pruži gotovo nikakvu podršku braniteljima jer su bili većinom sirijski Kurdi: s iračkima je Turska uspostavila dijalog i suživot, ali sa sirijskima, bliskijima Kurdskoj radničkoj partiji (PKK), nije. Uslijedio je prekid mirovnih pregovora s Kurdima u Turskoj, koji je završio turskim napadima u Siriji, ali većinom usmjerenim na kurdske, a ne na pozicije Daesha. Jer, tvrdi Ankara, Kurdi su jednako opasni kao i Daesh.
Tursko rušenje ruskog vojnog zrakoplova Su-24 "izgleda poput planirane provokacije", rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. "Duboko sumnjamo da je bilo nenamjerno, izgleda kao planirana provokacija", navodi Lavrova novinska agencija TASS. Lavrov, koji je otkazao posjet Turskoj najavljen za srijedu, kazao je da će veze između dviju zemalja biti "ozbiljno preispitane". On je također rekao: "Ne planiramo voditi rat protiv Turske, naše stajalište prema turskom narodu nije se promijenilo", rekao je Lavrov i dodao: "Imamo pitanja samo oko turskog vodstva".
Turski su mediji javili da bi se Lavrov uskoro trebao sastati s turskim ministrom vanjskih poslova Mevlutom Cavusogluom, ali je Interfax odmah objavio kako ta informacija nije točna. Njih su dvojica telefonski razgovarali u srijedu, oko sat vremena, a Lavrov je rekao da je turski ministar "pokušao opravdati odluku turskih zračnih snaga". Lavrov je također kazao da Rusija podupire francusku ideju o zatvaranju tursko-sirijske granice kako bi se "zaustavio priljev" džihadističkih boraca. "Spremni smo ozbiljno razmotriti tu mjeru. Mnogi kažu da će se, ako se zatvori ta granica, stati na kraj terorističkoj prijetnji iz Sirije". Ruski je ministar također kazao kako će rušenje ruskog zrakoplova utjecati na razgovore o Siriji u Beču.